Vlasnik u bolnici, a 4000 loza mu rade - prijatelji!

Baš lipo da ste došli. Ajde, sidite ovdi i popite. Imate kratko, fantu, domaćeg vina. A onda ćete izist. U teći je lešada, ima janjetine, lešo povrća i juve. Aj pa ćemo onda odradit posal. Tim nas je riječima u kaštelanskom vinogradu Svetina Biliškova koji se liječi u splitskoj bolnici dočekao organizator cijele akcije “spašavanja” loze Lukšičanin Ivan Grgantov-Okac.

Ekipa iz Kaštela, njih 17 pravih prijatelja, jučer su radili u vinogradu Biliškova. Kako vele, posao se mora odraditi.

- Sad je vrime od skidanja zaperka, vanezavanja, povezivanja, priprema za oranje i prskanja protiv peronospore i luga. Morali smo ovo učinit jer bi vrag odnija sve loze.

Nije nam teško, sve bi učinili za našeg prijatelja Svetina koji se u bolnici oporavlja od pada s trišnje. Prije koji dan smo mi, ista ova ekipa prijatelja, i kod mene udrili akciju, a ovdi smo se sami organizirali kako bi spasili stvar.

Naš prijatelj ne može ovih dana, kad je najpotribnije, obrađivati svoje loze, a netko to mora napraviti. Uvik smo zajedno, radimo uz dobru spizu i piće. Nije nam teško jer nas veže jedan prijateljski duh- kaže nam organizator cijele priče Ivan Grgantov-Okac.

I najstariji među njima Frane Grgin zasukao je rukave kako bi se posao obavio.

- Malo san se umorija, slušaj, meni je ipak 70 godina. Ali znaš šta, kad san u ovakvon društvu nije mi teško. Nekih četri ure posla na dan meni je dosta. Slušaj, društvo je sve u životu, u društvu se i pop oženi - kroz smijeh nam govori barba Frane.

Posao nije bilo lako obaviti. Ipak je tu oko 4000 trsova loze. Redom autohtonih sorti. Od plavca malog, babice do crljenka. Ipak, kažu nije im teško, jer u nevolji se prijatelji poznaju.

- Zvali smo i njega u bolnicu da dođe s nama popit čašu crnog. Reka nam je da ne može, da mi za njega i pojidemo i popijemo. A to ćemo i napravit - veli nam Frane Grgin.

‘Oni su mi ka i braća’

A radost i zadovoljstvo nije krio ni sam Biliškov s kojim smo na nekoliko minuta porazgovarali telefonom.

- Sritan san šta su moji prijetelji sve to organizirali i šta se ja ne moran brinit. Oni su mi ka i braća, uvik pomažu. Čoviku triba pomoć kad je u nevolji. Fala in puno na svemu-kratko nam je iz bolničkog kreveta izjavio Svetin Biliškov.

Inače, Svetinovo vino ove je godine na Večeri kaštelanskih vina dobilo drugu nagradu u kategoriji crnih vina, a tko zna, možda dogodine, nakon što su prijatelji pripremili vinograd za urod, dobije i prvu nagradu. E tek bi to onda, sudeći po zajedništvu ove ekipe, bila prava fešta.

Mi smo otišli, a vrijedno društvo nakon prave domaće marende nastavilo je raditi.

Živili prijatelji!

JAKOV ŽARKO