U masliniku sam skoro svaki dan tijekom cijele godine i velika je to i istinska ljubav, jer kada čovjek kvalitetno radi, kvalitetno se i umori. Kada dođem doma, večeram i odmorim se i to je veliki užitak, koji nitko ne može platiti. S maslinama razgovaram i govorim im: Moje drage masline, vi ćete meni dobro roditi i budite mi poslušne. Ma sve vjere i sve kulture vole maslinu i klanjaju joj se – kazuje nam 58-godišnji breljanski maslinar Jadran Bekavac, čiji smo ekomaslinik na predjelu Banje obišli u jeku berbe maslina.
Zlatni maslinar Bekavac jedini u Brelima ima ekomaslinik, u kojem ovog tjedna planira ubrati dvije tona maslina, od kojih će nakon prerade dobiti oko 300 litara ekstradjevičanskog ulja. Među 110 stabala maslina sorte oblica, čak ih je 12 starijih više od 250 godina, i ove će jeseni na svakom od stabala ubrati oko 25 kilograma maslina, a prije četiri godine imao je rekordan urod od četiri tone, te samo na jednoj maslini, staroj 250 godina, bilo je više od 200 kilograma maslina i samo je od nje dobio 40 litara ulja.
Kako nam kaže, ekomaslinik je pradjedov i on je četvrta generacija, a prije tri godine se okitio titulom jednog od najboljih malih ekomaslinara Županije, pa je ‘’ovjenčan’’ zlatnom medaljom.
Kamenica nije dobra
Maslinarstvom se Bekavac bavi cijeloga života i masline je zavolio još kao dijete, dok mu je otac navigavao na brodu, pa ga je za vrijeme godišnjeg odmora vodio u maslinik. U sadašnjem masliniku prije 30 godina rasle su i loza i stabla višnje, a masline su, kako nam veli, prije 70 godina bile na rubu posjeda. Do prije 30 godina stabla višnje su se počela sušiti, pa je višnja nestala, nakon čega je Bekavac zasadio stabla masline, koje tretira samo prirodnim insekticidom...
– Kod mene je sve ekološki, bez pesticida i herbicida i nema nikakva trovanja. Okopavam oko stabala mašklinićem, tako da nema šanse da se igdje nađe travka, a stabla polijevam smjesom buhača, koprive i tekućeg sumpora – kazuje Bekavac, koji pojašnjava kako pravi svoj ‘’koktel’’. Naime, u 50 litara vode stavi po kilogram buhača i koprive i potom decilitar tekućeg sumpora.
Ove godine je bilo napada maslinove mušice, ali nijedna maslina nije opala sa stabala, koja je navedenom smjesom polijevao u tri navrata, od srpnja do rujna, i zato je plod ostao zdrav.
– Živim samo ekološki i u skladu s prirodom, kako su živjeli i naši stari. Međutim, maslinovo ulje nije poželjno čuvati u kamenici jer tada oksidira u doticaju s kisikom – pojašnjava Bekavac, koji svoje ekstradjevičansko ulje čuva u inoks bačvama, a kada obere plodove maslina, stavlja ih u plastične gajbe i u roku od 24 sata vozi na preradu u makarsku uljaru “Olma”.
Pola od 300 litara ulja, breljanski maslinar namjerava prodati, i to po cijeni od 150 kuna po litri, a oko 150 litara koristi za svoju upotrebu i prijatelje.
Kap na kap
Poput pravog znalca Bekavac pojašnjava da je urod mogao biti i bolji, ali je ove godine bilo dosta suše, nakon koje je kiša padala u dva navrata, a ova zadnja od prije mjesec dana je spasila situaciju...
– U mom masliniku kiša je natopila kopanu zemlju do 10 centimetara, za razliku od maslinika u kojima se trava kosila, pa kiša nije mogla doprijeti u zemlju. Inače, u masliniku imam ugrađen sustav navodnjavanja iz gustirne i s rođakom sam napravio prirodni pad i sustav po principu kap na kap, pa ljeti za vrijeme velike suše stabla zalijevam svakog dana ranom zorom od pet do sedam sati, a nekad i navečer – kazuje nam Bekavac, dodavši da nakon berbe maslina u studenome u masliniku nema nikakve sječe jer klima se promijenila i grane se sijeku u ožujku, s time da godišnje provodi tri agrotehničke mjere okopavanja, polijevanja i čišćenja stabala.