StoryEditor
Dalmacijaveliki planovi za piket

Vežite se, slijećemo u Sinj: na Alku ćete uskoro moći doći i privatnim zrakoplovom

14. svibnja 2019. - 09:44
Zamjenik gradonačelnice Sinja Zlatko Ugrin, gradonačelnica Kristina Križanac i predsjednik Aerokluba Sinj Zvonko Kovačević

Već gotovo devet desetljeća uz istočni rub alkarskoga grada postoji aerodrom na kojemu se, ovisno o okolnostima, odvijao zračni promet različitog intenziteta.

Tu ledinu površine 38 hektara koju se naziva "Piket" – a u lokalu je nazivaju i "Vidića Piket" jer ju je još Kraljevina Jugoslavija oduzela obitelji Vidić za uspostavu zračne luke, na kojoj su se tijekom minulih 88 godina događale minimalne građevinske intervencije – Sinjani namjeravaju osposobiti da u ljetnim mjesecima, zapravo u jeku pune turističke sezone, na sebe preuzme sve male zrakoplove za koje u to godišnje doba nema mjesta u Zračnoj luci Split u Resniku ili koji zbog nedovoljno brzog transfera s otoka na kopno ne žele koristiti Zračnu luku Brač.

A tih i takvih malih zrakoplova iz godine u godinu sve je više i njihov broj progresivno raste, uz tvrdnje poznavatelja prilika da će se trend zadržati. Ako Sinjani ostvare nakanu s Piketom, ljeti će se na nebu alkarskoga grada svakodnevno događati pravi rojevi malih zrakoplova.

Aerodrom Sinj na Piketu među najstarijim je zračnim lukama u Hrvatskoj. Kraljevina Jugoslavija osnovala ga je i uredila kao travnati aerodrom na lokaciji Sinjskog polja za javni zračni promet grada Splita i njemu gravitirajućeg područja. Piket je uvršten u mrežu zračnih luka svega tri godine poslije uspostave prve redovne linije avioprijevoza na aerodromu Zagreb. Iz Sinja su danas daleke 1931. godine krenule prve redovne aviolinije za Zagreb preko Sušaka i za Beograd preko Sarajeva. Aerodrom Sinj djelovao je kao civilni u redovnom zračnom prometu sve do ljetnih mjeseci 1940. godine, kad se već uvelike rasplamsao Drugi svjetski rat.

Poslije obustave civilnog prometa i okupacije tadašnje Jugoslavije, aerodrom u Sinju preuzela je najprije talijanska vojska, a poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine vojska Njemačke. Nedugo poslije završetka Drugog svjetskog rata civilni promet na Aerodromu Sinj je obnovljen. Piket je ponovno postao splitska zračna luka, a promet je bio sve intenzivniji.

U to vrijeme, pedesetih godina prošlog stoljeća, u promet civilnog zrakoplovstva počeli su se uvoditi avioni s mlaznim motorima, koji su postizali puno veće brzine od dotadašnjih, ali za koje su uzletno-sletne staze morale biti od ravnog i tvrdog konstruktivnog kolnika, betona ili asfaltne mase, a morale su imati znatno veće dužine i nosivost od travnatih staza. Aerodrom Sinj nije imao prostorne uvjete za takav razvoj. Otvaranje bivše države prema turizmu i nabavljanje flote mlaznih aviona domaćih avioprijevoznika doveli su do odluke da se za potrebe narastajućeg grada Splita i cijele regije izgradi nova zračna luka na lokaciji Resnik u Kaštelima.

Novoizgrađena zračna luka otvorena je 1966. godine, pa je sav dotadašnji javni zračni prijevoz na Aerodromu Sinj preusmjeren na novu zračnu luku Aerodroma Split. Ostavši bez javnog zračnog prometa, Aerodrom Sinj ostao je i bez prihoda. Postao je, zapravo, financijski teret. Ali njegov prostor nije mogao mijenjati namjenu. To nije dopuštala JNA, koja je sinjski Piket u svojim planovima držala kao pričuvni vojni aerodrom.

Da ta ledina od 38 hektara ne obraste dračom i drugim divljim raslinjem, zaslužan je Aeroklub Sinj, osnovan 1948. godine. Njegovi brojni članovi djelovali su kroz sekcije modelarstva, padobranstva, jedriličarstva i motornog letenja, pa su se mnogi od njih obučili za profesionalna zanimanja u civilnom i vojnom zrakoplovstvu, od pilota do tehničkog osoblja. Ljubav članova Aerokluba Sinj prema različitim zrakoplovnim disciplinama redovito je nadvladavala kroničnu besparicu. Njihove aktivnosti ponekad su dolazile do same granice održivosti, ali nikada nisu ugašene.

U takvim okolnostima članovi Aerokluba Sinj i njihovi prijatelji iz Aerokluba Split dočekali su raspad bivše države i prije drugih počeli s pripremama za obranu od očekivane oružane velikosrpske agresije na Hrvatsku. Upravo su oni na Aerodromu Sinj 17. listopada 1990. godine osnovali samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dragovoljaca pilota, aviomehaničara, padobranaca i logističara. Bila je to prva dragovoljačka zrakoplovna vojna postrojba i embrij budućega hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Sve vrijeme Domovinskog rata njima je Aerodrom Sinj bio baza i s njega su, u sastavu 4. brigade ZNG-a, polijetali na obavljanje mnogobrojnih borbenih zadaća.

Iako je Aerodrom Sinj bio među objektima kojima su se njegovi korisnici u ulozi branitelja Domovinskog rata s razlogom ponosili, poslije oslobođenja zemlje Piket je zamro. Prekid kontinuiteta u zanavljanju članstva Aerokluba Sinj i materijalna kriza doveli su do stagnacije, a onda i do prekida svih aktivnosti, pa je nekoliko godina zračna luka u Sinju zbog neodržavanja bila zatvorena.

Kako se radilo o sportskom objektu, Grad Sinj iskoristio je odredbe Zakona o sportu i preuzeo je Piket u svoje vlasništvo. Nakon što je ponovno inicirano obnavljanje Aerokluba Sinj, gradska vlast dala je Piket na upravljanje upravo toj specijaliziranoj udruzi.
Članovi Aerokluba Sinj su tijekom 1999. i 2000. godinu s malo financijskih sredstava i puno rada uspjeli urediti sinjsku zračnu luku i zakonski je registrirati. Rješenjem tadašnjeg Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Aerodrom Sinj definiran je kao nekontrolirano zračno pristanište i upisan je u registar civilnih aerodroma. Kao njegov operater upisan je Aeroklub Sinj, koristi se za zrakoplovno-sportske djelatnosti, a uz domaćine, na njemu djeluju još aeroklubovi Split, Vitar i Graviton s aktivnostima motornog letenja, padobranstva, jedriličarstva, zmajarstva i modelarstva.

Kako svako novo vrijeme nosi svoje breme, tako je vrijeme sustiglo i Aerodrom Sinj, a njegovim upravljačima i vlasnicima, Aeroklubu Sinj i Gradu Sinju, nametnulo je breme u obliku definiranja budućnosti toga kapitalnog objekta. Na Aerodromu Split u jeku turističke sezone svakodnevno su pretrpani desecima velikih putničkih zrakoplova koji dovoze i odvoze na tisuće putnike, pa za male zrakoplove nemaju ni vremena ni prostora. Njima je najbliži alternativni aerodrom onaj na Braču, otvoren 1993. godine. Njegova 1760 metara duga asfaltna uzletno-sletna staza dostatna je za avione srednje veličine. Uz takve, na taj aerodrom u sezoni najčešće slijeću mali zrakoplovi, oni sa do desetak sjedećih mjesta, čiji broj u svijetu raste poput porasta broja automobila prije pola stoljeća. Vlasnicima tih malih zrakoplova problem je, međutim, transfer iz Zračne luke Brač na kopno. Upravo u tome svoju priliku i budućnosti vidi aerodrom u Sinju.

– Grad Sinj, koji je u tranzicijskom razdoblju ostao bez u socijalizmu naslijeđenoga gospodarstva, kao jednu od važnijih grana razvoja trasirao je turizam. U tom cilju želimo iskoristiti i Piket, koji bi mogao i trebao imati značajnu ulogu ne samo za cetinski kraj, nego za cijelu regiju. Naša zračna luka cestovno je udaljena manje od sat vremena vožnje automobilom od Šibenika ili najudaljenijeg dijela Makarske rivijere. Mi tu vidimo svoju šansu i priliku za iskorak s Piketom – kaže gradonačelnica Sinja Kristina Križanac.

Kakav bi u skoroj budućnosti trebao biti Aerodrom Sinj, opisano je u "Programskoj studiji razvoja Aerodroma Sinj do 2030. godine" koju je na inicijativu Zlatka Ugrina, dogradonačelnika Sinja i pasioniranog padobranca, Tonćija Panze, Zvonka Kovačevića, Ante Grubišića Čabe, Tonća Jagnjića i još nekih članova Aerokluba Sinj izradio Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a potpisuju je prof. dr. sc. Stanislav Pavlin i Matija Bračić, mag. ing. traff.

– Ja sam na Piketu kao član Aerokluba Sinj od 1998. godine. Zrakoplovci iz brojnih zapadnoeuropskih zemalja koji su koristili našu zračnu luku redom ističu da nema ni jednog aerodroma s tako pogodnim meteouvjetima i tolikom površinom kakav je naš Piket. Posljednjih smo godina s relativno malim sredstvima koja nam je Grad Sinj osiguravao u svojem proračunu uredili travnatu stazu i manevarske površine, hangar i sve druge sadržaje u tom objektu, odnedavno smo asfaltirali glavni prilaz hangaru i cijelu stajanku, a ukupnom pozitivnom ozračju pridonijelo je i uređenje nekadašnje pristanišne zgrade preuređene u ugostiteljski objekt. Zahvaljujući svemu tome, Piket je postao izletište građana Sinja, Splita i drugih te ga svakodnevno posjećuje na stotine ljudi, a vikendom, kad je lijepo vrijeme, njihov se broj mjeri u tisućama – kaže Zlatko Ugrin.

U nastavku aktualni sinjski dogradonačelnik otkriva kako u Aeroklubu Sinj u suglasnosti s gradskom vlasti vide budućnost Piketa.

– Glavno je polazište da se na Piketu zadržavaju sve dosadašnje aktivnosti, i to po istom principu, dakle kroz naš i druge aeroklubove koji koriste ovu zračnu luku kao sportski aerodrom. Te bi se aktivnosti zadržale na južnom dijelu Piketa, s tim da smo u perspektivi zamislili moguće daljnje širenje za dodatne stajanke i potrebe padobranstva. Komercijalni dio odvijao bi se na sjevernom dijelu Piketa. Zamisao je da bi se na tom dijelu izgradila nova pristanišna zgrada i uz nju novi hangar ili više njih za komercijalni smještaj malih aviona, a među sadržajima bila bi i servisna radionica. Zamislili smo da sinjska zračna luka za vlasnike takvih zrakoplova bude poput glavnih jadranskih marina za vrijedna plovila. Između južnog sportskog i sjevernog komercijalnog dijela Piketa bila bi uzletno-sletna staza s tvrdom podlogom. Ona bi po svjetskim parametrima trebala imati dužinu do 800 metara, uz mogućnost povećanja dužine, i širinu od 61 metra.

U prvoj fazi zamislili smo gradnju asfaltne staze duge do 800 metara i široke 30 metara, s tim da bismo uz njezin južni rub zadržali travnatu stazu koja je vlasnicima malih aviona i jedrilica prihvatljivija jer je na njoj mekše slijetanje i manje se troše gume na kotačima. Taj komercijalni dio je relativno veliki financijski zahvat. Mi smo sebi postavili zadaću pripremiti idejni projekt i predstaviti ga na odlučivanje gradskoj vlasti. Kako bi se taj projekt realizirao, kroz eventualno osnovanu tvrtku u gradskom vlasništvu ili kroz davanje koncesije poduzetnicima, u konačnici će odlučivati Gradsko vijeće Sinja – kaže Ugrin.

– Ovim projektom komercijalnog aktiviranja Piketa za malu avijaciju Sinj će pomoći najprije sebi, jer ćemo našu zračnu luku upregnuti u trasirani razvoja turizma koji zasnivamo prvenstveno na općehrvatskim brendovima Sinjskoj alci i Gospi Sinjskoj, ali i svim drugim kulturnim i prirodnim vrednotama našega grada i kraja. U tom kontekstu u završnici smo realizacije integriranog projekta obnove i uređenja kulturne baštine, koji smo nazvali "Sinj u sridu" i za čije smo financiranje dobili gotovo 60 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz EU fondova. Kroz sve te projekte, uključujući i našu zračnu luku, želimo se ozbiljnije okrenuti turizmu kao gospodarskoj grani koja nam se doslovno nudi.

Komercijalizacijom Piketa dat ćemo veliki doprinos turizmu naše županije. Vlasnici male avijacije iz europskih zemalja do sada su izbjegavali svojim letjelicama dolaziti na odmor u ovaj dio Hrvatske upravo zbog toga što u špici turističke sezone nije bilo aerodroma na koji bi mogli sletjeti i ostaviti svoj avion. Mi ćemo im to u dogledno vrijeme omogućiti na našem aerodromu – kaže Kristina Križanac.

Na pitanje kada se može očekivati početak realizacije toga projekta, Križanac i njezin zamjenik Ugrin vele da se već ostvaruje. Stalno se, tvrde, rade pomaci. Rade se i izračuni koliko bi sve to koštalo i vaga se forma kroz koju bi se u konačnici krenulo u realizaciju. Razmatra se mogućnost da se i taj projekt u svojoj izvedbi osloni na nepovratni EU novac, u kojem bi slučaju realizacija išla vjerojatno kroz posebno osnovanu gradsku tvrtku. U protivnom ostaje objava natječaja za koncesiju i izbor koncesionara.

Što o svemu kažu u Aeroklubu Sinj? Pitanje smo postavili Zvonku Kovačeviću, aktualnom predsjedniku te udruge, ratnom padobrancu i diverzantu, jednom od osnivača prve hrvatske ratne zrakoplovne postrojbe i jedinom preživjelom iz zrakoplovne nesreće od 26. siječnja 1992. godine, kad je u srušenom i zapaljenom zrakoplovu poginulo petero njegovih suboraca.

– Aeroklub Sinj na Piketu je od osnivanja 1948. godine. Od 1966. godine, kad je Aerodrom Split napustio Piket i prešao u Resnik, naš je klub najveći dio proteklog vremena, tek s malim prekidom, bio upravljač ove sportske zračne luke. Posljednjih smo godina, zahvaljujući financijskoj potpori Grada, ali još više entuzijazmu naših članova i donacijama prijatelja, doveli postojeće objekte u zavidno stanje. Sredili smo hangar i u njegovu sastavu uredski prostor, učionicu, spavaonice i sanitarne čvorove, kao i druge sadržaje, poput prilaza, stajanke i slično.

Naravno da kao klub podržavamo program razvoja našega aerodroma. Upravo smo mi inicirali izradu studije njegova razvoja koja u svojoj osnovnoj ideji zadovoljava interese svih zainteresiranih. Piket se gradnjom čvrste konstruktivne staze primarno osposobljava za slijetanje kvalitetnih i skupih malih aviona. Podsjetit ću da prema dostupnim podacima samo u gravitirajućem dijelu Europe ima četiri, pet tisuća takvih zrakopolova čiji vlasnici spadaju u rastrošniju turističku klijentelu. S druge strane, mi smo kao klub posebno zadovoljni što nam se ne umanjuju stečeni uvjeti za nastavak aktivnosti naših članova i prijatelja iz ostalih aeroklubova kojima je Piket već godinama matična zračna luka. S nestrpljenjem iščekujem kad će projekt modernizacije i komercijalizacije Piketa krenuti u realizaciju – kaže predsjednik Kovačević.

 

Razmatra se mogućnost da se projekt u svojoj izvedbi osloni na nepovratni EU novac, a u tom bi slučaju realizacija išla vjerojatno kroz posebno osnovanu gradsku tvrtku

 

Zamislili smo da sinjska zračna luka bude za vlasnike manjih zrakoplova poput glavnih jadranskih marina za vrijedna plovila

 

Aerodrom Sinj na Piketu među najstarijim je zračnim lukama u Hrvatskoj

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. rujan 2020 00:36