Obitelji s toliko djece prava su rijetkost, a žive u mjestu u kojemu nema liječnika, medicinske sestre, ljekarne, dječjeg vrtića ni škole, a ni prodavaonice. Dakle, po mlijeko i kruh svakoga dana trebaju odlaziti u susjedna mjesta. Iznimka je ljeto, kad radi jedna prodavaonica, ali cijene su znatno više pa nisu primjerene njihovu kućnom budžetu.
Nadalje, autobus ne ulazi u mjesto, nego do stajališta na glavnoj cesti treba propješačiti više od dva kilometra. Taj put trebaju prevaliti pješice ili ih otac, kad može, odveze autom. Tako je u odlasku, ali i u povratku, jer se dječji vrtić i osnovna škola nalaze u Milni, a srednja škola u Supetru.
Sa svim tim izazovima najbrojnija bračka obitelj Sekul uspješno se nosi i bori, samozatajno ide kroz život, bez suvišnih žalopojki, uzdajući se u svoj rad, dobro zdravlje i Božju pomoć. Najstarije dijete, sin Franko, ima 20 godina, a najmlađe, mali Noa Juraj, upravo je kršten. Otac Matko na pragu je 60. rođendana, a odabranica njegova srca, supruga Danijela, mlađa je 16 godina. I ovaj primjer svjedoči da godine nisu važne.
Pater familias Matko radi od jutra do sutra da bi prehranio svoju deseteročlanu obitelj. Zaposlen je u privatnoj tvrtki i zahvalan je svojem poslodavcu na stalnom poslu, ali i na razumijevanju koje ima prema njegovim obvezama spram obitelji. Njegova Danijela prima po osnovi porodiljne naknade 1600 kuna mjesečno, tu je još dječji doplatak i od toga treba živjeti.
Dnevno, primjerice, treba nabaviti pet litara mlijeka i tri štruce kruha.
– Moja djeca posebno vole roštilj. Evo, danas sam kupio mljeveno meso, napravio ćevapčiće, stavio ih na gradele i svi su bili zadovoljni –- kazao nam je Matko Sekul te dodao:
– Moram priznati da moja djeca ne mogu imati sve ono što imaju druga djeca. To se posebno odnosi na bicikle ili motoriće, skupe mobitele, markiranu odjeću i slično.
Žive u obiteljskoj kući, a smješteni su na prvome katu, na kojemu imaju četiri sobe, kuhinju s dnevnim boravkom, sanitarni čvor i prostrano dvorište. Tri sobe namijenjene su djeci i u njima su po dva kreveta na kat kako bi bilo više mjesta, jer u njih je trebalo smjestiti stol za učenje i školski pribor. Matu, učenika prvog razreda osnovne škole, zatekli smo za kompjutorom. Dvoje najmlađe djece dijele bračnu sobu s roditeljima.
Nadalje, autobus ne ulazi u mjesto, nego do stajališta na glavnoj cesti treba propješačiti više od dva kilometra. Taj put trebaju prevaliti pješice ili ih otac, kad može, odveze autom. Tako je u odlasku, ali i u povratku, jer se dječji vrtić i osnovna škola nalaze u Milni, a srednja škola u Supetru.
Sa svim tim izazovima najbrojnija bračka obitelj Sekul uspješno se nosi i bori, samozatajno ide kroz život, bez suvišnih žalopojki, uzdajući se u svoj rad, dobro zdravlje i Božju pomoć. Najstarije dijete, sin Franko, ima 20 godina, a najmlađe, mali Noa Juraj, upravo je kršten. Otac Matko na pragu je 60. rođendana, a odabranica njegova srca, supruga Danijela, mlađa je 16 godina. I ovaj primjer svjedoči da godine nisu važne.
Hrpe papira
Oboje će se diskretno požaliti kako za svaku pomoć koju dobiju trebaju prethodno priložiti hrpu papira, a oni nemaju ni vremena ni novca za obilaženje državnih ureda i ustanova.Pater familias Matko radi od jutra do sutra da bi prehranio svoju deseteročlanu obitelj. Zaposlen je u privatnoj tvrtki i zahvalan je svojem poslodavcu na stalnom poslu, ali i na razumijevanju koje ima prema njegovim obvezama spram obitelji. Njegova Danijela prima po osnovi porodiljne naknade 1600 kuna mjesečno, tu je još dječji doplatak i od toga treba živjeti.
Dnevno, primjerice, treba nabaviti pet litara mlijeka i tri štruce kruha.
– Moja djeca posebno vole roštilj. Evo, danas sam kupio mljeveno meso, napravio ćevapčiće, stavio ih na gradele i svi su bili zadovoljni –- kazao nam je Matko Sekul te dodao:
– Moram priznati da moja djeca ne mogu imati sve ono što imaju druga djeca. To se posebno odnosi na bicikle ili motoriće, skupe mobitele, markiranu odjeću i slično.
Žive u obiteljskoj kući, a smješteni su na prvome katu, na kojemu imaju četiri sobe, kuhinju s dnevnim boravkom, sanitarni čvor i prostrano dvorište. Tri sobe namijenjene su djeci i u njima su po dva kreveta na kat kako bi bilo više mjesta, jer u njih je trebalo smjestiti stol za učenje i školski pribor. Matu, učenika prvog razreda osnovne škole, zatekli smo za kompjutorom. Dvoje najmlađe djece dijele bračnu sobu s roditeljima.
Na kauč u dnevnom boravku ne mogu svi sjesti, pa neki sjednu na stolice uokolo stola, a neki i na pod.
– Od prvoga dana našega braka živimo u ljubavi i međusobnom skladu. Da nije tako, ne bismo na svijet donijeli osmero djece, a djeca su naša najveća ljubav i radost – kazali su nam na rastanku Danijela i Matko Sekul dok su izmjenjivali nježne poglede.IVICA RADIĆ
|
Djeca, osmero veličanstvenihFRANKO, 20 godina, završio srednju školu, pohađa školu za vatrogasnog tehničara i čeka zaposlenje u Dobrovoljnoj vatrogasnoj postrojbi u MilniMERI, 19 godina, završila Ugostiteljsku školu, bez stalnog zaposlenja DORA, 17 godina, pohađa srednju školu u Splitu DRAŽEN, 13 godina, učenik sedmog razreda osnovne škole, najdraži predmet mu je tjelesni odgoj NERA, 10 godina, učenica četvrtog razreda osnovne škole, najviše voli engleski jezik MATE, 7 godina, prvašić, obožava igrice na kompjutoru LUKRECIJA, 4 godine, ide u dječji vrtić NOA JURAJ, krštenik |
|
Biskup na krštenjuOsmo dijete obitelji Sekul, sina Nou Jurja, krstio je u župnoj crkvi sv. Jurja biskup hvarsko-bračko-viški mons. Slobodan Štambuk. Na početku je sve prisutne pozdravio mjesni župnik don Tonči Kusanović, a kum Noi bio je brat Franko, najstarije dijete u toj obitelji. Podršku je najbrojnijoj bračkoj obitelji pružio zamjenik župana Luka Brčić te im je uručio novčanu pomoć Županije u iznosu od 5000 kuna. |
