U Gospinu docu ukazuje se svjetsko čudo od stadiona

Između Božića i Nove godine s početka pedesetih godina prošlog stoljeća vodila se zanimljiva rasprava u kultnoj Gradskoj kavani u Imotskom. Tema je bila kako i gdje u Imotskom izgraditi nogometno igralište, s obzirom na činjenicu da imotski nogometaši, a nije ih mali broj, nisu imali gdje igrati nogomet. Još uvijek je treperio odsjaj prvog imotskog nogometnog kluba "Zagorac", osnovanog davne 1928. godine, pa zatim IŠK-a (Imotski športski klub).

Tih dana u Imotski je, po običaju, stigao tada poznati svjetski nogometni menadžer, Imoćanin Aldo Valentini, pravog imena Fulgencije Fuđo Vučemilović. Njegova riječ imala je posebnu težinu, njegovo iskustvo u svjetskom nogometu itekako se poštovalo. Fulgencije je izrekao tada znamenitu rečenicu za koju će se poslije, pa evo i ovih dana, s pravom moći kazati da je na putu Imotski učiniti prepoznatljivim na svjetskoj nogometnoj pozornici.

Rečenica je glasila: "Ajmo, ljudi, izgraditi stadion u Jelavića docu, tu odmah ispod naše tvrđave Topane, uz istočni rub Modrog jezera. Otkupit ćemo dolac i onda nasipati zemlju i dobit ćemo u toj vrtači dovoljno prostora za nogometni teren. Vjerujte mi, bit će to jednoga dana pravo svjetsko čudo."
 

Prvi u 'top-ten'

Vučemilovićevi sugrađani gledali su ga s nevjericom, ne vjerujući da bi se s ondašnjom tehnikom, uglavnom mašklinima i lopatama, ta vrtača mogla nasuti zemljom i kamenjem za sljedećih stotinu godina. Ostade Fulgencijeva ideja zamagljena sve do 1976. godine, kada su neke nove generacije uvidjele da je taj čovjek imao pravo. Mic po mic i 1989. godine u sada Gospinu docu niknuo je prelijepi stadion. Ukomponiran uz temelje stare ilirske utvrde Topane, uz rub prirodnog bisera, Modrog jezera, doima se uistinu prekrasno.

Na samoj sredini igrališta čak je tridesetak metara nasipa zemlje i kamenja. O neimarima i njegovim graditeljima nekom drugom prilikom. A da ga sami Imoćani ne doživljavaju svojim fenomenom, evo i dijela priznanja svjetskih stručnjaka.

"Deset top svjetskih nogometnih stadiona koje svaki ljubitelj nogometa mora posjetiti prije svoje smrti", jedan je od naslova na poznatom portalu "Copa 90". Imotski Gospin dolac na prvom je mjestu. Potom, isto tako poznati svjetski sportski portal "Thisblogrules", na popisu najljepših svjetskih stadiona, Gospin dolac također stavlja na prvo mjesto. Još su dva hrvatska stadiona u tom društvu – riječka Kantrida i Batarija iz Trogira.

Zatim, portal Oddee.com, koji inače prati arhitekturu svjetskih nogometnih stadiona, imotski stadion uvrstio je na prvo mjesto. Iza Gospina doca nižu se, redom: World Games Sacked iz Tajvana, Allianz Arena iz Münchena, postugalski Estadio Municipal de Aveeiro, Marina Bay Floating stadium iz Singapura, Eco stadium Janguito Malu Celli iz Brazila, stadion španjolskog prvoligaša Brage i da dalje ne nabrajamo.
 

'Popravljati' prirodu

Ovih dana Gospin dolac je ponovno tema dana u Imotskom. Daroviti budući arhitekt, mladi Solinjanin Ivo Žarko, za svoj diplomski rad na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu upravo je izabrao Gospin dolac i njegove nove vizure u budućnosti. Zanimljivo, igrom slučaja mentor mu je poznati arhitekt, Imoćanin prof. dr. Goran Rako, predavač s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, autor mnogih projekata, poput restauracije dvorca Eltz, Muzeja vučedolske kulture u Vukovaru te tvorac najnovijeg projekta Memorijalnog vodotornja u Vukovaru.

– Stadion u Gospinu docu uvijek sam smatrao posebnim mjestom. Ne samo u Imotskom i Dalmaciji, nego i posebnim mjestom na planetu Zemlji. Da malo i pretjeramo, ali ne previše. Naime, smatram kako su rijetka mjesta na kojima se ono što stvori priroda i ono što stvori čovjek dopunjuje. Na takvim mjestima čovjek "popravlja" prirodu. Jedno od takvih mjesta koje sam obišao i koje je na mene ostavilo upravo takav dojam je Kineski zid. Imao sam osjećaj da su planine sa Zidom "ljepše" nego što su bile bez njega. Gospin dolac mogao bi postati upravo jedno takvo mjesto.

Student Ivo Žarko odabrao je mene za mentora pri izradi svoga diplomskog rada i tada smo se tek upoznali. Je li me izabrao kao Imoćanina ili arhitekta? Valjda oboje. Kako diplomski rad traje čitav jedan semestar, često smo se družili. Moj doprinos je bio "držati" Ivu u dobrom smjeru kojim je krenuo od početka te mu pomagati u rješavanju situacija koje će ga čekati u ponekad vrlo gruboj stvarnosti. Kako je njegovo razmišljanje sličilo onom što moj ured, "Radionica arhitekture", i ja ionako prakticiramo, dobro smo se razumjeli. Cilj nam je bio ne pokvariti mjesto na kojemu će se graditi, a ako je ikako moguće, popraviti ga – veli prof. Rako.
 

Stadion i - muzej

A mladi Solinjanin toliko se zaljubio u imotski stadion da je proveo dane i dane radeći na projektu koji kao stručnjak vidi u budućnosti.

– Iako sam se više puta tijekom života zatekao u Imotskom, posjećujući Crveno i Modro jezero, za stadion sam doznao tek prije nekoliko godina. Oduševljeno sam proučavao fotografije dostupne preko interneta i negdje u to vrijeme pojavila se ideja da baš na tom mjestu pokušam primijeniti sve ono o čemu sam učio na fakultetu. Lokacija imotskog stadiona je jedinstvena. Usporediva donekle sa stadionima na Kantridi, Klisu ili onim u Bragi, u Portugalu, napravljenim za potrebe održavanja Europskog nogometnog prvenstva 2004. godine – izdvaja se snažno naglašenim vizualnim obilježjima, kao što su golema stijena na sjeveru obuhvata, tvrđava Topana i ostale građevine koje je okružuju. Neposredna blizina Modrog jezera i najužeg središta grada čine ovaj stadion jednim od najuzbudljivijih na svijetu.

Jako sam uzbuđen zbog velikog zanimanja javnosti za ovaj projekt i smatram da je već i samo osvještavanje ljudi o ljepoti i mogućnostima ove jedinstvene lokacije velika nagrada za trud koji je u njega uložen. Riječ je o velikom i zahtjevnom zahvatu koji bi za grad imao golemo značenje.

Stadioni su građevine velikoga turističkog potencijala i zadnjih se godina vrlo uspješno koriste u svrhu revitalizacije gradova. Pojavljuju se na razglednicama i privlačni su za posjetitelje. Na njima se održavaju najrazličitije manifestacije, a kad nisu u upotrebi, ponašaju se kao muzeji – ljudi ih obilaze, fotografiraju i dive im se. Sami po sebi rijetko su isplativi, ali je njihov utjecaj na razvoj turističke ponude, gospodarstva i identiteta prostora neusporedivo veći od onoga što je u njih uloženo.

Pristup različitim fondovima i mogućnostima privlačenja investicija na globalnom tržištu, te financiranje od strane države, grada i pratećih institucija, uz sudjelovanje Nogometnog kluba "Imotski", dobar su temelj za konačnu realizaciju ovakvog projekta – riječi su Ive Žarka.
 

Ne sapletati noge

– Smatram kako je moguće realizirati takav projekt, naravno da je financijski dio "ozbiljan" zadatak. No, ništa se ne realizira samo od sebe, potrebna je volja kolektiva, velikog broja ljudi, koji, usput ću kazati, jedni drugima ne sapleću noge da bi se nešto veliko i vrijedno napravilo. Imotski bi takvim objektom mogao dobiti mjesto za razna sportska, ali i za koncertna događanja te razna druga javna događanja i priredbe. Sjetimo se kako stadion u Poljudu jednom godišnje postaje scena za Ultru zbog koje "Hajduk" igra u Dugopolju – veli nam prof. dr. Goran Rako.

Sve u svemu, Gradski stadion Gospin dolac u Imotskom definitivno je svjetsko čudo. Ovaj projekt mladog Ive Žarka daje mu jednu novu dimenziju koju bi trebalo iskoristiti. Prostora ima, a možda se opet pojavi neka generacija iz sedamdesetih i osamdesetih godina kako bi konačno realizirala viziju pokojnog Fulgencija Vučemilovića. Za dobro generacija koje dolaze.