U Donjem Docu održan je u utorak Dan sjećanja na nevine žrtve stradale u pokolju 26. ožujka 1944. godine. Ovom tužnom, 75. obljetnicom, nazočni su se prisjetili 272 nevine žrtve koje su tog dana stradale od ruke pripadnika njemačke 7. SS divizije "Prinz Eugen" koji su do temelja spalili cijelo selo.
- Prenosim vam pozdrave predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Naša je obveze da nikad ne zaboravimo ove žrtve, da nikad ne zaboravimo svoju povijest i visoku cijenu hrvatstva koju smo platili, kao i tog dana, 26. ožujka. Koliko je naša povijest bremenita, koliko je naš narod stradao od raznih zlikovaca govori i ovaj događaj kojeg se i danas prisjećamo. Dolazili su i ubijali, uništavali i pljačkali, pod različitim zastavama, u različitim odorama i s različitim ideologijama. Naš narod će uvijek odavati počast svojim žrtvama, to nam nitko neće zabraniti - poručila je Mirjana Hrga kao izaslanica predsjednice i njezina savjetnica za stratešku politiku.
U ime predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH, prigodnim riječima skupu se obratio i saborski zastupnik Ante Babić, zatim dožupan Luka Brčić u ime Splitsko-dalmatinske županije, te Ivo Tomasović, gradonačelnik Omiša, koji je organizator ove komemoraciji u suradnji s Mjesnim odborom te Župnim uredom Donji Dolac.
Vijence su pred križem položila brojna izaslanstva, a među njima i braniteljske udruge i udruge stradalnika Domovinskoga rata, dok su u programu sudjelovali i učenici Osnovne škole "Gornja Poljica - Srijane", te klapa "Mirabella".
- Hrvatski narod nije odgajan u mržnji, nego u vjeri i oprostu. Treba oprostiti, ali ne i zaboraviti, jer narod koji se ne sjeća svoje povijesti osuđen je na njezino ponavljanje. Zato će sve nevine žrtve živjeti i dalje u našim mislima i molitvama - poručio je i gradonačelnik Tomasović.
Uoči komemoracije u župnoj crkvi sv. Martina održana je sveta misa zadušnica koju je predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije msgr. Miroslav Vidović uz pomoć mjesnog župnika don Ivana Prelasa.
- Težak je ovo za mene dan. U mojoj je familiji 13 njih ubijeno, izgorilo, među njima devetero dice – veli nam Jozo Simunić dok čekamo početak komemoracije.
- Moj je otac tada bija već ženjen, ima je troje dice. Ubilo mu je tada ženu, dicu, brata, bratovu ženu i njihovih šestero dice, i mater, odnosno moju babu. Posli se otac opet oženija tu u selu i stvorija novu obitelj. Dođen svake godine zapalit sviću, ka šta je činija i moj otac. Priča mi je kako on te večeri nije bija u selu, negdi je radija, a kad se vratija, vidija je da sve gori. Krija se po selu s još par prijatelja, a onda kad je sve završilo, sam je sakuplja kosti svoje dice i nosija u grobnicu. Zamislite kako mu je bilo, cili ga je život to progonilo – ispričao nam je Simunić, koji s obitelji živi u Solinu i ističe kako će nastaviti dolaziti ovdje na ovaj dan i kako je važno da se povijesno još detaljnije istraže ovakvi zločini.
Stipe Bilić: Dolac se nikada nije oporavio
- Od tog tužnog dana Dolac se nikada nije oporavio - kazao je u svom obraćanju i predsjednik Mjesnog odbora Stipe Bilić.
- Dolac je 1925. godine ima više od 1000 stanovnika, a sada nas je nešto više od 300.
I u Domovinskom ratu ovo je mjesto dalo svoj obol. Je li se društvo odužilo Donjem Docu? Nije. Ruši nam se škola koja je spomen-škola 103 djeteta ubijena na današnji dan, župna kuća u kojoj je bila škola i koju je bivša država nacionalizirala upola je srušena, crkva svetog Jure porušena je do temelja, cesta koju smo napravili samodoprinosom puna je rupa, poštu zatvoriše, a pisma stižu jednom tjedno. Prodavaonice više nemamo, a vrtića nikad nismo ni imali, autobus za prvu smjenu i dolazak iz druge - nemamo. Prvi su nam ukinili, a drugi nismo ni imali… Obećanja smo se, pogotovo na ovaj dan, naslušali. Bez obzira na sve, ovde ćemo ipak ostati, sjećat ćemo se naših žrtava i ratnih i poratnih, uz nadu da se ovo više neće ponoviti - poručio je Bilić.