Tek jedna žarulja, "ukačena" na kabel te konopom rastegnutim preko glavne prostorije Doma na Dočinama, osvjetljavala je taj napola završen prostor u subotu navečer, dupkom pun mještanima Tugara.
Gotovo tristo duša stislo se u tom još uvijek nedovršenom domu, izgrađenom daleke 1949. godine, koji su mještani godinama spašavali od urušavanja, pa se sada čeka novo "šminkanje" da bi zasjao punim sjajem.
No unatoč derutnom prostoru, proslava imena Dani Tugara postigla je svoj cilj – svi su zdušno burnim pljeskom nagradili trud članova Odbora za proslavu Dana Tugara i pripremljen kulturno-umjetnički program.
Trebalo je srčano, uz mnogo truda, organizirati obilježavanje 1164 godine, koliko je prošlo od prvog spominjanja imena Tugare, i to u Povelji kneza Trpimira, najstarijem sačuvanom spomeniku hrvatskog prava, poznatom i kao Trpimirova darovnica, datirana 4. ožujka 852.
Nešto više od 800 mještana
– Krenuli smo ima dvije godine s ovom idejom. Mještani su u suradnji s Crkvom željeli oživiti ovaj datum, dostojno ga proslaviti. No svećenik don Mladen Ivišin otišao je na služenje u Afriku, pa smo sa sadašnjim don Marinkom Jurišinom nastavili s projektom.
I lani smo organizirali misu u našoj crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije, na kojoj je bilo 19 ljudi, da bi, evo, ove godine u petak crkva bila dupkom puna, a mnogo je nas Tugarana ostalo i izvan, oko crkve slušati misu – prezadovoljno nam govori Miljenko Vrkić, član Odbora za proslavu Dana Tugara, ujedno i idejni pokretač cijele priče, te kao čelnik Mjesnog odbora Naklice, uz Mira Velića, predsjednika MO-a Tugare, zaslužan što su se na jednomu mjestu okupili mještani.
Sve radi podsjećanja i očuvanja imena Tugara, koje je još davne 852. godine, i to 4. ožujka, uz ime Splita, Solina, Kaštela i Klisa, knez Trpimir upisao u svoju povelju. I nije to mala stvar, budući da su Tugare "misto" nadomak Splita, nekih 17-18 kilometara udaljeno od dalmatinske metropole iako spadaju pod grad Omiš, danas s nešto više od 800 žitelja, itekako zainteresirane da i dalje traje to njihovo ime svima znano barem po trišnjama i soparniku.
Pa su predsjednici četiriju mjesnih odbora, tri tugarska i jednog nakličkog, zasukali rukave i startali s planiranom proslavom na taj bitan datum. A koliko Tugaranima nedostaje priče o njihovu mjestu, potvrđuje i dupkom puna dvorana, gdje je sve kulminiralo predstavom KUU-a Tugare – Igre oko komina: brzi izgovor teških rečenica i tovar gre!
– Sve vam se u Tugarima događalo oko komina – ljubovalo, slavilo, pivalo, pričalo, ma živilo uz vatru... Tako je i ovaj igrokaz rezultat sjećanja na ta vrimena. A kako vam ja bilježim ono nezabilježeno, više od 4000 riječi imam zapisanih, onih starih, samo je trebalo od preko 60 starih igara izabrati one koje možemo uprizoriti na pozornici – pojašnjava nam dalje Vrkić, dok se dvoranom ori smijeh publike, itekako zadovoljne predstavom amaterskih glumaca koji su se potrudili na tren sve nas vratiti u davnu prošlost. Jer treba očuvati ljepotu življenja u Tugarima, za koje slobodno možemo reći kako cvjetaju ljubavlju mještana prema svome mjestu, i to bez – nepotizma!
Učenici postali pjesnici
Naime, u povodu Dana Tugara organizirano je i nadmetanje literarnih radova s temom Tugare. I to natjecanje se vodilo pod šifrom! Svih 54 učenika Područne škole Tugare (18 prvašića, po 11 drugaša i trećaša, te 14 četvrtaša) dobilo je priliku napisati ili pjesmu ili priču o svom malom "mistu", te se njihov rad pod "zaporkom" predalo neutralnim učiteljicama da ih i ocijene!
– Uh, nisam očekivao nagradu – skromno nam govori, nakon što je njegova pjesma "Tugare moje" proglašena najboljom, desetogodišnji Ante Markičević, učenik IV. razreda Područne škole Tugare, OŠ "1. listopada 1942." Čišla. Evo jednog stiha iz pobjedničke pjesme Ante Markičevića "Tugare moje": "Tugare moje davne, postale ste slavne, svatko vam se diči, zato neman riči." Kod prvašića nagrađeni su Petra Barić i Ana Pavla Barić, kod drugaša Marino Radilović, te trećaša Karla Mekinić, da bi Ante slavio među "najstarijim" pjesnicima – četvrtašima.
– Samo mi je došlo, napisa sam pismu u tren – kazuje nam dalje ovaj učenik, koji obožava hrvatski kao predmet, pa će se odmah baciti i na čitanje putopisa Joze Vrkića "Divlja naša", koji je dobio kao nagradu. Tako je dječak iz Čažina Doca u hipu napisao pjesmu o svojim Tugarima, te u trenu postao i junak mlađoj braći, šestogodišnjem Ivanu i petogodišnjem Luki, budući da je, osim treniranja teakwondoa u klubu u Srinjinama, eto njihov stariji braco i nagrađivani – pjesnik!
Pjesma uz crni rižot i srdele
Na svečanosti u Domu na Dočinama nastupili su: Kulturno-umjetnička udruga Tugare, Mješoviti zbog župe Tugare, Zbor mladih Tugare, Dječji zbor KUU-a Tugare, Pučki pivači Tugare, klape Tugarke i Konistra, te Josip Ulić, koji je uz gitarsku pratnju Ivana Muše čitao svoje autorske pjesme. Ujedno je postavljena i izložba radova Ante Durakovića i Zorice Bulić.
U Tugarima djeluju čak četiri zbora i dosta klapa, pa su upravo voditelji zborova i pučkih pivača – Ivana Mekinić, Ivana Bulić, Petra Jurišić, Slađana Javorčić, Tonći Šipić i Frane Novaković – zaslužni, među ostalim, za dobro organiziran kulturno-umjetnički program same proslave.
Dok se za onaj gurmanski dio – crni rižot i pečene srdele, uz brdo kolača – pobrinulo cijelo mjesto...
Ne može bez balota
U organizaciji Sportske udruge Trišnja Tugare-Dočine, s predsjednikom Nenadom Ulićem, održana su i sportska nadmetanja: mali nogomet, potezanje konopa i balote. U potonjem nadmetanju slavila je ekipa Osić (Ivica Radilović, Frane Bulić i Ivica Petričević), ispred momčadi Naklica (Damir Pirić, Ante Pivčević Bepo i Josip Kuvačić).
U malom nogometu trijumfirala je ekipa Orebić (Kristijan i Karlo Radilović, te Josip Čavčić) ispred momčadi Zastinje (Mate Kolimbatović, Mate Mekinić i Mislav Petričević). U potezanju konopa pobjedu je odnijela momčad Orebić (Darko i Damir Radilović, Josip Čavčić, Marin i Marko Petričević).