Tradicionalna primopredaja sv. Križa, kao posebnost pokorničkog bogoslužja u Jelsi, i ove godine je obavljena u prepunoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina na nebo. Raspelo prekriveno crnim velom iz ruku prošlogodišnjeg križonoše Krune Peronje prihvatio je Toni Milatić (1980.), i on je zapravo taj čovjek koji će ga u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak ponijeti na put dugačak gotovo 25 kilometara, obilazeći šest mjesta na središnjem dijelu otoka Hvara.
Ovaj jedinstven običaj na škoju upriličen je u nazočnosti mjesnog župnika don Stanka Jerčića, rodbine, prijatelja i pratnje, a dva pjevača su zapjevala Gospin plač (Stabat mater Dolorosa), pojačavajući dojam i značaj jednog uistinu dirljivog običaja.
Pa makar svoju odluku želi obaviti u potpunom miru i tišini, onako zavjetno moleći se za zdravlje svoje obitelji, osobito supruge Katice i petomjesečnog sina, ipak doznajemo da se Toni za nošenje sv. Križa predbilježio još 1994. godine, dakle, upravo onda kada je njegov otac Davor bio križonoša.
Danas je kao novi križonoša izuzetno ponosan što je on već treća generacija koja nosi sv. Križ u njegovoj obitelji, jer mu je i nono iz Svirača Raspelo nosio još davne 1938. godine, a ako Bog da bit će i četvrti, jer bi Tonijev brat Ivan križonoša trebao biti sljedeće, 2017. godine.
Tako se to u ovom mjestu, na radost cijele župne zajednice, radi neprekidno već više od pet stoljeća, pa je tradicija ove jedinstvene i prastare laičke pobožnosti 2009. uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Svi 'Za Križen'
Inače, sve ove dane do polaska procesije "Za Križen" u crkvi se održavaju brojni liturgijski obredi. Naravno, vjernici redovito sudjeluju na nedjeljnoj sv. misi Cvjetnici i bratimskoj skuli, ali će isto tako uslijediti baraban, Plač Jeremije proroka, odlazak na žalovanje Gospi na Račić, misa Gospodnje večere, te obred pranja nogu. Glasovita procesija niz Pjacu kreće na Veliki četvrtak u 21.30, kada će pjevači zapjevati "Nut mislimo svi mi danas, ki na Križu umri za nas", te ide preko Vrisne i Klokuna do Pitava i Vrisnika, a potom se spušta u Svirče, Vrbanj, i Vrbosku, da bi ujutro oko sedam sati bila u Jelsi, gdje će je dočekati župnik, kojem križonoša trčeći s Križem kroz špalir mnoštva ljudi konačno pada u zagrljaj.
Ove godine će procesije iz svojih mjesta, noseći raspela teška od 10 do 18 kilograma, uz Tonija, povesti još: Igor Marijan (1982.) iz Pitava, Ivica Ivanković (1976.) iz Vrisnika, Danijel Plenković (1989.) iz Svirča, Marko Matković (1988.) iz Vrbanja i Joško Krstinić (1980.) iz Vrboske. Bit će to vrhunac pučke pobožnosti u cijeloj crkvenoj godini, kada će se svu noć hoditi smjerom kazaljke sata i Bogu moliti, a da se njihove procesije nigdje ne susretnu.
Križonoše će ovaj časni naziv i službu zadržati sve do dogodine, noseći Križ u svim procesijama, a do Malog Uskrsa (Bijele nedjelje), kada svečanim objedom časte rodbinu i pratnju, sudjelovati u Bogoslužju muke Gospodnje, pa i "novom" obredu Radovanja Gospi.
Dakle, to je stvar zavjeta ili pobožnosti, ali i lijepog prestiža, a o interesu otočana da jednog dana postanu križonoše ponajbolje svjedoči podatak da će, primjerice u Jelsi, sljedeći na red doći tek 2045. godine.