StoryEditor
Dalmacija'Čast nam je pomagati ljudima'

Sve je počelo kada su se inženjer i strojobravar iz tvornice 'La Dalmatienne' sjetili da bi im dobro došla vatrogasna postrojba. Vlasnik tvornice kupio im je štrcaljke, 400 metara cijevi, šljemove, lopate... Od tada je prošlo 80 godina...

22. travnja 2018. - 22:32

- Zašto smo tu? Pa triba ljudima pomoć, a nama je čast - možda se u ovom konciznom odgovoru krije uspješno djelovanje i to punih 80 godina članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva Dugi Rat, koji će ovu značajnu obljetnicu obilježiti događanjima u sljedećih mjesec i pol dana.

Pa su htjeli vatrogasci sve prvo "začiniti" zajedničkom fotografijom svih veterana i mlade ekipe koja sada drže konce "gašenja" u svojim rukama. A mi smo se u ćakuli s onim vremešnijima na tren vratiti u prošlost, 1938. godine kada je ideja za osnivanje vatrogasne jedinice došla od inženjera Vladimira Brucklera i strojobravara Ante Kašpara, inače dvojice Slavonaca koji su tada radili u dugoratskoj tvornici "La Dalmatienne".

Vlasniku "fabrike" Francuzu Grossu bilo je neobično da netko želi dobrovoljno gasiti vatru budući da su u njegovoj zemlji to obavljale vojne jedinice, no kako su požari u tvorničkim postrojenjima bili realna opasnost, Gross je financirao i cijelu vatrogasnu opremu: dvokolnu ručnu vatrogasnu štrcaljku, 400 metara kudjeljnih cijevi, mlaznice, ljestve prislanjače i kukače te rastegače, pa vitla, konopce, šljemove, lopate, pijuk, sjekire...

 


- I tako su naši preci gasili u Industrijskoj vatrogasnoj četi tvornice "Le Dalmatienne", no rat je sve poremetio, a 1950. godine postajemo Industrijsko dobrovoljno vatrogasno društvo, a zatim DVD "Dugi Rat". Po stažu u vatrogascima sam najstariji, od 1951. godine sam uključen u gašenje, a i dan danas sam tu - pojašnjava nam 85-godišnji Hrvoje Paštar, strojobravar koji je kao i redom svi "veterani-pumpjeri" bio uposlen u tvornici "Dalmacija".

- Tvornica nam je osigurala opremu, pa i prvo vozilo, kamion "ševrolet" kojem smo sami popravili i izgradili karoseriju, te time dobili prva navalna kola - kaže nam dalje Drago Gabrić, još jedan 85-godišnjak, koji je uključen u DVD od 1957. godine kada je pomogao gasiti veliki požar u Gornjem Sitnom, pa kako je uzeo šmrk u ruke, tako je među vatrogascima i ostao.

Bio je Drago i tajnik i predsjednik društva, a i danas bez obzira na desetljeća na plećima, prijateljima zna popraviti aluminijske felge na vozilima. Jer moto svih njih je pomoći drugima, pa nam to ističu i ostali iz ove "povijesne postrojbe": 80-godišnji Marko Vojnović koji je u društvo ušao 1954. godine, bio i zapovjednik te godinama održavao opremu.

- Svi su vam oni bili izuzetno aktivni u društvu, ili zapovjednici ili tajnici ili predsjednici - otkriva nam Miro Mimica legendarni Pape, te pohvaljuje ove momke koji su godinama bili pri pomoći svojim sumještanima kada je trebalo gasiti vatru, dovoziti vodu žednim mistima u planini koja ni danas nemaju tekuću vodu, ili spašavati mačke s grana, ulaziti preko balkona u stanove jer su vlasnici zaboravili ključeve, a bilo je i naručivanja usluge buđenja baš njima vatrogascima.

Pa nabraja ta "sveta" imena ljudi koji su svoje slobodno vrijeme stavili na raspolaganje - bez ikakve naknade, bez potrebe za reći hvala.

- To su naši momci koji su godinama radili kako bi imali u mistu vatrogasce: i danas 70-godišnji Živko Mladin, 78-godišnji Miho Laušić, 84-godišnji Frano Bagarić, 76-godišnji Jozo Tadinac, 83-godišnji Ante Trogrlić, te Nikša Matulić (70) koji je i danas aktivan u dežurstvima, 68-godišnji Tomislav Kadić, pa 70-godišnji Dušan Tomić koji je u dva mandata bio predsjednik, a i oba sina Josip i Pavao su mu vatrogasci.

A 46-godišnji Pavao je aktualni zapovjednik. Bilo je kod nas i tri generacije, od djeda, oca i sina. To je naša obitelj Bandalo: nažalost sada pokojni Stanko i Ivica, no najmlađi Stanko je naš dozapovjednik.

Jer stara vam je navada u Dugom Ratu kako muški dio familije ide u vatrogasce. Tko jednom proba gasit požar, taj se "nakači za cili život".

 

 


- Imamo vam mi i žena, po desetak-dvanaest bi ih bilo po sezoni, a članice društva su Antonia Franolić i Ivanka Tomić. Ali i jednog poginulog, našeg neprežaljenog Zdravka Rakelu Bemba, koji je stradao u požaru na Korčuli 1986. godine, pa u njegovu čast organiziramo malonogometni turnir evo već 14. godinu - nižu nam dalje, pa možemo reći svi i uglas, one povijesne momente vatrogasni veterani i počasni članovi DVD-a, no svi s jednom željom – da napokon riješe problem doma.

Od početka djelovanja, znači punih 80 godina budući da su u mjestu od njih po djelovanju tek "stariji" nogometaši "Orkana", vatrogasci su vam u prostorima "fabrike". Zgrada u kojoj se nalaze polako se raspada, garaže su oronule, kao i vozni park, pa najavljena izgradnja novog doma za DVD raduje sve.

- Imamo građevinsku dozvolu, a vrijednost projekta je 9 milijuna kuna - iznosi nam brojčane podatke 29-godišnji zapovjednik Frane Marčić:
- Dobrovoljaca koji izlaze na požarišta je 45, a ukupno imamo 82 aktivna člana. Raspolažemo sa sedam vozila, četiri za intervencije, a dva za prijevoz ljudi, no nažalost dva nam vozila ne mogu proći tehnički pregled: jedno navalno i jedna cisterna. Najstarije u našoj garaži je 1978. godište, a najmlađe sa 1988. godinom proizvodnje, no imamo obećanje iz Općine Dugi Rat kako će nam uz pomoć županijskih poticaja kupiti novu cisternu.

- Samo zahvaljujući općini i radimo, ona nas financira s oko pola milijuna kuna godišnje, za gašenje, pa odvoz cisterni s vodom u sezoni... - predstavlja nam sadašnju situaciju zapovjednik Pavao Tomić, dok tajnik Marin Carević naglašava odličan rad s vatrogasnom mladeži, koja nižu odlične rezultate na natjecanjima pa na krilima tih odličja i ostaju u postrojbi.

Jer kako su nam kazali svi odreda ti Dugoraćani, i oni nešto stariji i oni mlađi, kada se "zaraziš" vatrogastvom, kada prvi put budeš na požarištu, ostaješ vatrogasac cijeli život.

Pa kada čujete sirenu i vidite kako trkom s plaže, iz kafića, iz svojih kuća, momci "lete" put vatrogasnog doma, onda znate kako je negdje akcija. Bez obzira koji je dan, koji je sat!

Tako je bilo i na minuli Božić - pukla je vodovodna cijev i cijeli su dan vozili cisterne s vodom opskrbljujući građane ispred njihovih domova vodom, premda su njihovi ukućani njih čekali za božićnim obidom.
Takvi su vam ti vatrogasci...

 

Veliki požari, ali i poplava
U prisjećanju najvećih akcija, izdvajaju veliki požar na Veliku Gospu 1985. godine kada je odbačeni opušak prouzročio dvodnevnu vatru iznad Duća i Dugog Rata, pa 1986. godine kada je gorjelo skladište splitske tvornice "Jugoplastika", ali i veliku poplavu 1955. godine u Hidroelektrani Zakučac.

Voda je tada prekrila sve okolne kuće i zemlju, te je trebalo cijelu noć "šekati" vodu kako se ne bi izgasila oprema u hidroelektrani. Pomagali su oni i na drugim požarima, onom na Korčuli, pa velikom koji je harao Pelješcem 1998. godine, te vatri 2001. na brdu iznad Omiša, pa ovaj zadnji "splitski" 17. srpnja 2017.

 

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 14:25