Tapkanje i krkanje
Dugopolje je, podsjetimo, općina koja se, među ostalim, diči Kulturno-umjetničkim društvom “Pleter”, Narodnom knjižnicom i Školom klasične glazbe, ali nakon priče o višegodišnjoj agoniji Marije Perišić, milozvuk glasovira i violine točno se može zamisliti uz roktanje i cvičanje!Umirovljenica Marija Perišić na broju 17 Ruđera Boškovića već dva desetljeća muku muči sa susjedima istoga prezimena na broju 8, jer joj tik do kuće drže svinjac. Točno metar i 90 centimetara od njezinih sobnih i kuhinjskih prozora čuje se tapkanje i krkanje, a od neizdrživog smrada ne može se obraniti.
– Ja ne mogu robu stavit sušit jer mi se u nju uvuče smrad, a od dvi iljade i četristo penzije otplaćujen PVC prozore koji su stalno zatvoreni. On je u tom svinjcu iskopao rupu i nikad je ne čisti. Drži po dvi, tri svinje svake godine. Zakolje ih u jesen, onda ostane smrad bez zvukova, da bi u proliće opet doveo nove prasiće. S vrućinama se vonj pojačava, a da ne govorin koji rojevi muha su nam pred kućom. A da vi ljeti to noću čujete? Pa meni su unuci, dok su bili mala dica, skakali iz postelje od straha. On bi puškon ubija štakore koji su se tu muvali oko svinjca – ogorčena je Marija, koja nas uvodi u kužinu i pokazuje nam kako je mora hermetički zatvoriti dok kuha.
U Općini me vuku za nos
Njoj je, međutim, od smrada teži osjećaj nemoći pred problemom iako susjed sa svojim svinjogojstvom krši zakon. Jer zakon nalaže da se svinjac mora držati udaljen najmanje 20 metara od stambenog objekta! Tako piše i u Službenom vjesniku Općine Dugopolje što obavezuje općinskog komunalnog redara.No on, Ivica Plazibat, čini se, ne namjerava riješiti problem. Ni na naše pozive nije se odazvao. Kako je jedini preostali korak tužba na Općinskom sudu, Marija Perišić od skromne mirovine platila je i odvjetnika.
– A da samo znate koje sve adrese sam obišla. I inspekcije, veterinarske i sve ostale, svi obećavaju, a u Općini me ovdje vuku za nos... Šta mi je drugo preostalo nego sud – pita se.
I tako će, na žalost, cijela ova stvar zbilja završiti na sudu. Svinje će se praćakati i roktati pod Marijinim prozorom dok ne dođu sudski izvršitelji. No, ostaje tužan zaključak da je općina koja se ponosi poviješću od “stoljeća sedmog”, Šubićima i austrougarskim carevima koji prođoše mistom, zapela u – mulju!
Načelnik profesor Stanko Balić nema komentara, nervira se zašto ga uopće zovemo zbog tog problema.
– Ali, u vašoj općini krši se zakon – govorimo mu, a on će na to:
– Ne zanima me uopće i ne želim s vama razgovarati na tu temu!
A na internetskim stranicama napisao je ovako: “Dio onoga što smo uradili pred očima je svima koji iz priobalja krenu prema dalmatinskoj zagori. Još veći i mukotrpniji dio se odvija u sjeni, ali time nikako manje važan. Osjetit će se vrlo brzo – bez brige! – kao povećan pojedinačni i društveni standard, viši civilizacijski doseg, dobro očuvan okoliš...”
Stvarno, baš nekako u sjeni i nikako manje važno, ima nešto, a osjeća se, što baš i nije civilizacijski doseg.