ŠTRAJK SE NASTAVLJA Radnici Salonita odbili prva obećanja Jadranke Kosor

Ne odustajemo od naših prava, mogu nas samo iznijeti iz tvornice - kratak je zahtjev radnika vranjičke tvornice ”Salonit” koji se, kako kažu, ”štrajkom glađu bore protiv svakodnevne izgladnjelosti i neimaštine”.

Desetorica najhrabrijih, predvođena sindikalcem Jozom Marićem, odlučila se za jedan od najradikalnijih načina izražavanja demokratskog negodovanja, ali ni četiri dana nakon početka njihove akcije ne nazire se moguće rješenje. Obećanja je previše, konkretnih mjera premalo; uostalom, provjereno hrvatska priča...

Podsjetimo se, danima su radnici ”Salonita” prosvjedovali ispred Trgovačkog suda u Splitu protiv, kako kažu, ”apsurdne odluke suca Joze Ćalete”, a tek onda su krenuli u štrajk glađu. Međutim, jednako im se teško othrvati s društvenih margina na kojima se (trenutačno) nalaze, usprkos poštenom radu, braniteljskim podvizima i dugogodišnjem stažu.

S pogledom na
Ćurkovićevu vilu

- Što mi preostaje nego boriti se do kraja? Troje djece i supruga računaju na mene, a kako im mogu omogućiti školovanje i pristojan život kad me nakon 30 godina rada tjeraju na ulicu? - razočaran je Božo Perišić (50) iz Dugopolja, koji ni nakon preporuka liječnika zbog dijabetesa nije poželio odustati od štrajka.

Kako kaže, ni 1991. ga nitko nije pitao za bolest, a složnost je jedini način da uspiju.
- Ne mogu vjerovati da smo se borili za ovakvu Hrvatsku. Kad sam bio na prvoj crti, nisam razmišljao ni o kakvim posljedicama, a sada nam netko oduzima kruh - kaže Božo, pokazujući na novinski tekst objavljen prije nekoliko dana o vili Joze Ćurkovića, većinskog vlasnika tvornice.

Pozdrav iz zemlje znanja

Nije im kao u šefovoj vili, ali štrajkaši se ne bune zbog sobe za sastanke koja je pretvorena u spavaonicu uz pomoć solinskog Caritasa. Kreveti su željezni, usko poredani jedan do drugog, dok se na velikom stolu nalazi sva gastronomska raskoš - voda! Sudeći prema situaciji, dobro je da su i ušli u tvornicu u kojoj su ostavili mladost.

Naime, usprkos zabranama Mirka Kozine, stečajnog upravitelja ”Salonita”, da radnici uđu u tvornicu, nije im to bio tako velik problem, a ”lanac s vrata je sam pao kad je vidio što mu se sprema”.
- Imamo bioenergetičare koji su riješili probleme - našalio se sindikalac Marić, nastavljajući ozbiljnijim tonom prepričavati kako je stečajni upravitelj kontaktirao sa stražarem zanimajući se tko je prvi ušao u tvornicu, ali sloga je pobijedila uz objašnjenje kako su ”nagrnuli svi odjednom”.

Međutim, gdje je iščezlo zajedništvo na nedavno održanim sindikalnim prosvjedima? Zašto su se radnici oglušili, pitamo sindikalca Marića koji nas uvjerava kako je, prema njihovim snimkama, u Splitu bilo oko šest-sedam tisuća prosvjednika.

Usred razgovora prekida nas radnik Miro Grubić (58).
- Borim se za golu egzistenciju, krepat ću! Radnici se bore, nemaju vremena, a ako i izađu na ulice, onda je tek - ajme - dopuzao je Miro uz objašnjenje kako jednostavno nije mogao izdržati da nam se ne pojada.

Vrijeme u ”salonitskoj” sobi za sastanke vrlo brzo protječe, radnici nam vojnički poslušno, jedan po jedan, pričaju tužne ispovijesti, bez imalo okolišanja, a svaka jednako boli.
- Prošao sam sva ratišta, četiri godine bio na prvoj liniji, ali nisam tražio invalidsku mirovinu. Mogao sam raditi, pa zašto bih bio nekome na teret? Nisam želio da netko plaća moje ležanje doma i odlučio sam se pošteno raditi. Što sam dobio? Ništa. Još uvijek mogu raditi, ali tjeraju nas kao stoku.

Doslovce žele da krepamo kad nismo prihvatili njihov prvi prijedlog za mirovinu. Nakon svega najteže mi je kad mi mlađa kći kaže da sam izdajnik jer joj ne mogu platiti školovanje. Odlična je učenica i sada jedva plaćam školovanje u Kaštelima, jer živimo u Sinju, a kako ću je tek poslati u Zagreb? - bez odgovora je Lenko Jukić (49), koji je također u ”Salonitu” proveo više od tri desetljeća života, a na koncu je jedino ”zaradio” azbestozu.

Zanima nas bi li ponovio sve odluke ili bi se priklonio ”odakle puše vjetar” i prihvatio invalidsku mirovinu, ali Lenko ostaje poštenjačina do kraja.
- Nisu svi pokvareni, ali u nas, u Hrvatskoj, vrijedi pravilo: budi pošten, izi govno! I tko nakon ovakve torture ne bi dobio PTSP?! Pa morao bi biti budala da ga ovakva nepravda ne izjeda - zaključuje Lenko, napominjući kako je pokušao naći posao, radio ”faturete”, ali nitko ne želi čovjeka s profesionalnom bolešću.

Marko Mikačić (56) ubacuje se u razgovor s primjedbom kako ”štrajkaju radi uštede pa će moći kupiti knjige za fakultet”. U zemlji znanja i to je moguće...
Ponovo loše vijesti ”dolaze” s televizijskog ekrana, počinje Dnevnik, a o hrvatskom crnilu govori i Ana Knežević, šefica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, dok je ogorčeni štrajkaši časte riječima ”gudo” i ”krmačo”, aludirajući na potpisivanje odobrenja ”harača”.

Na posljetku nam se žali Josip Grgić (57), koji također ima ozbiljnih zdravstvenih problema, kao i svih 237 radnika koji su radili ili još uvijek rade za vranjičku tvornicu azbestnih proizvoda, ali odštetu od 50 tisuća eura nisu vidjeli.

Svi obećavaju, niotkud pomoći

- Nažalost, obolio sam od azbestoze. Svi obećavaju, ali nema pomoći, zato bolest svaki dan uzima danak. Trebalo bi se dobro hraniti, jesti zdravo, ali tko to može platiti? Ionako smo na trakavici, treba još pomoći kćerima i ništa ne ostane na kraju mjeseca. Iskreno, ne znam što se može dogoditi i hoću li dočekati jutro - razočaran je i Josip, koji također postavlja mnoštvo pitanja, ali bez ijednog odgovora, jer oni koji znaju njihove odgovore, ne žele znati za vranjički slučaj užasa.

- Do sada su nas posjetili Ante Sanader, Jerko Rošin, Ante Ljubić, Blaženko Boban, ali Jadranku Kosor još uvijek čekamo, kao i predstavnike četiriju ministarstava iz resora pravosuđa, gospodarstva, zdravstva te zaštite okoliša - ističe Marić, županijski povjerenik HUS-a.

Sudeći prema trenutačnoj situaciji, preostaje im jedino neizvjesnost.

piše: jure jerić
snimili: joško ponoš i duje klarić / Cropix

Mladineo nije uspio, radnici nastavljaju štrajk glađu Iako je direktor Fonda za zaštitu okoliš i energetsku učinkovitost, Vinko Mladineo prilikom svog dolaska u tvornicu Salonit d.d. u stečaju u svojstvu osobnog izaslanika premijerke Jadranke Kosor i ministrice zaštite okoliša Marine Matulović Dropulić zamolio radnike da prekinu štrajk jer je donio obećanje i garanciju kako će dio njihovih zahtjeva biti riješen odmah, a dio najvjerojatnije do kraja ove godine. Devet radnika Salonita koji 5. dan već štrajkaju glađu poručili su kako od štrajka ne odustaju i neće odustati dok god se ne riješe svi njihovi zahtjevi, odnosno, dok premijerka ne da osobnu i pismenu garanciju da će se riješiti egzistencijalni problemi radnika Salonita. Duje Klarić / CROPIX Marku Mikačiću, Jozi Mariću, Anti Vrdoljaku, Pavlu Gabrilu, Boži Perišiću, Mirku Šaranu, Žarku Juriću, Anti Benzonu i Ivici Kuduzu, kao ni Lenku Jukiću kojeg je visoka temperatura i kritično zdravstveno stanje prisililo na prekid štrajka, nije dovoljno da se riješi samo dio njihovih zahtjeva, jer kako kažu, dosta je više poigravanja njihovim životima i dosta im je situacije u kojoj svako nekoliko mjeseci moraju poduzimati razne sindikalne akcije ne bi li se netko osvrnuo i na njihovu sudbinu, od štrajka neće odustati dok god se jednom za svagda ne riješi njihova situacija, problem Salonita i problem azbesta. Mladineo je u Salonit stigao s vijestima kako je postignut dogovor sa stečajnim upraviteljem da se azbestne cijevi prepuste Fondu na zbrinjavanje pod uvjetom da ih Fond tretira kao građevinski otpad, a ukoliko ih se upotrijebi kao građevinski materijal ili ukoliko sud presudi u korist Salonita kada je u pitanju spor oko spomenutih cijevi, Fond će biti dužan Salonitu isplatiti njihovu knjigovostvenu vrijednost. Prepuštanjem cijevi Fondu na upravljanje stvaraju se preduvjeti za nastavak radova na pripremnim radnjama za sanaciju tvornice Salonit i Mravinačke kave, također, prema ovom dogovoru, radnici bi od strane Fonda od 1. listopada do 31. prosinca bili uposleni na pripremenim radnjama za sanaciju, a nakon 31. prosinca svatko tko na javnom natječaju dobije poslove na sanaciji mora uposliti zdravstveno sposobne radnike Salonita jer oni su u ovom trenutku jedini osposobljeni za rad s azbestom te su i Salonitu kao stečajnom dužniku daleko naijsplativija opcija za obavljanje poslova sanacije. Naknadu za rujan radnicima bi trebao isplatiti izvođeč radova, a ne Salonit. Ovu vijest radnicima je prenio Mladineo uz zamolbu da prekinu sa štrajkom glađu jer ovakvim dogovorom dobivaju rok od tri mjeseca kako bi kroz pregovore riješili i ostale zahtjeve. Međutim, radnici predvođeni povjerenikom HUS-a za Dalmaciju, Jozom Marićem, zahvalili su Mladineu na dolasku u tvornicu, a zahvalili su i njemu i ministrici Dropulić što se gotovo jedini u ovoj državi zalažu za radnike i za rješavanje problema Salonita, ali su poručili kako ne odustaju od štrajka dok ne dobiju pismenu garanciju da će se krenuti u izmjenu Paketa zakona kojim se regulira odlazak radnika Salonita u mirovinu. Radnici zahtjevaju da se izmjeni zakon kojim je njihova „povlaštena“ mirovina zapravo umanjena za 26% u odnosu na druge umirovljenike, potom zahtjevaju da svi oboljeli radnici Salonita bez obzira na godine života i godine staža imaju pravo na punu mirovinu te da se svi radnici Salonita tretiraju tako da im se prizna da su tijekom obavljanja svojih radnih aktivnosti bili neposredno izloženi azbestu. Uz ovo, još traže obeštećenje svih radnika Salonita zatečenih u radnom odnosu na dan otvaranja stečajnog postupka, 22. lipnja 2004. godine, i to po uzoru na države članice EU koje su koristile azbest u tehnološkom procesu. Radnici štrajkaši ustrajni su u stavu da će sa štrajkom glađu prestati u onom trenutku kada im premijerka Jadranka Kosor uruči pismeni dokument kojim će garantirati da će njihovi zahtjevi biti riješeni do 31. prosinca ove godine. Vesna Boban/EPEHA