StoryEditor
DalmacijaRASCJEPKANA I NEPREPOZNATLJIVA

Što je ostalo od nekad slavnog turističkog brenda? Pitanje je kompleksno, a odgovor jednostavan: Ništa. No, to se mora pod hitno promijeniti!

Piše Ivona Ćirak / Makarska kronika
12. veljače 2019. - 08:34

Makarska rivijera nekad je bez sumnje bila jak i prepoznatljiv brend. Iako se u ondašnjim vremenima turistički znalci nisu koristili danas popularnim pojmovima poput brendova, destinacijskog menadžmenta ili pak imidža destinacije, pa su na mala vrata ušetali i u novinarske tekstove, ta je tvorevina, kako god je nazivali, imala svoje jasno, sigurno i uvaženo mjesto na turističkom tržištu.

Da je Makarska rivijera kao destinacija bila uistinu nešto značajno, potvrđuje i direktor županijskog ureda TZ-a Joško Stella koji kaže kako je pred pola stoljeća čak bila - nositelj turizma cijele županije.

Tonči Andrijašević, dugogodišnji direktor marketinga Hotela Makarska, sjeća se kako je taj turistički pojam, stvaran od početka 60-tih, zadnji put uistinu bio relevantan 80-tih.

- Što je taj brend značio, odnosno kako su ga strani gosti doživljavali? Makarska rivijera bila je sinonim za šljunčane plaže, borovu šumu koja je stvarala hladovinu na plažama, dobar hotelski smještaj, s prevladavajuće njemačkim gostima, ali i s značajnim udjelom Engleza i Talijana, te jačanje privatnog smještaja. Za bivše domaće tržište, brend Makarska rivijera značio je pak nešto drugo, bila je to "rivijera domaćeg gosta" s radničkim odmaralištima i popunjavanjem zadnjih ležaja u sedmom i osmom mjesecu. Tada je brend bio važniji manje turistički atraktivnim mjestima, nego većim središtima poput Podgore, Baške Vode, Brela i Tučepi - prisjeća se Andrijašević.

Da se ne bavimo nadugačko i naširoko poviješću, čiju skicu donosimo u okviru, skočit ćemo za nestrpljive čitatelje čim prije in medias res. Postoji li Makarska rivijera kao ime danas, znači li ikomu išta i postoji li šansa da oživi, jer o takvim se idejama već neko vrijeme govorka u turističkim krugovima?

U redu, svi znamo da institucionalno taj "organizam" više ne diše, izdahnuo je kako su se odvajale zasebne općine i samim time zasebni uredi turističkih zajednica. Međutim, zanimalo nas je ima li konkretnih ideja i suradnje lokalnih turističkih ureda, destinacija majušnih ispod turističkog sunca, a velikih u glavama političara koji svoju misiju katkad vide kao "šerifovanje", koncept u startu protivan suradnji i oslanjanju na susjedne općine, iliti mini destinacije.

Uglavnom, Joško Stella kaže da je već u glavnom planu turizma iz 2007.godine, a ne samo ovom novome, Splitsko-dalmatinska županija podijeljena na klastere. Uz Splitsku rivijeru, te Dalmatinsku zagoru i otoke Brač, Hvar i Vis, tu je i Makarska rivijera. Ideja klastera i jest da klasteri samostalno guraju neke zajedničke akcije i zajednički izlaze na tržište.

- To već funkcionira godinama, pa tako ove godine pola iznosa financiramo mi, pola Makarska rivijera kad se ide na sajmove. Tamo se zajednički nastupa na tržištu, pa se tako ide u Beč, München, a ove godine s nama prvi put na Berlinski sajam, gdje smo otvorili štand od 52 kvadrata, ide i klaster Makarska rivijera. Zajednički je klaster sudjelovao i u projektu biciklističkih staza - kaže Stella koji uvjerava kako su turistički uredi s Makarske rivijere jako dobro povezani i uhodani.

Nema u tome, kaže, ništa nova. No, novost je u izradi zajedničke web stranice gdje bi se na jednom mjestu implementirali turistički proizvodi. Turist će pretraživati na stranici Makarske rivijere, i neće nužno "googlati" prema odredištu nego sadržaju, ovisno o tome što ga zanima. A proizvodi na kojima županijski TZ, prema tvrdnjama direktora Stelle, želi raditi i koordinirati su pješačke rute, nordijsko hodanje, cikloturizam, enogastronomska ponuda...

- Novost je i zajednička brošura koja na takav način košta daleko manje, novi proizvodi koje sam spomenuo te još veća povezanost po pitanju zajedničkog nastupanja na sajmovima - kaže Stella.

Ako ćemo forsirati priču u kojoj gost bira neko mjesto zbog prirodnih plaža ili pješačkog turizma, ne znači li to da bi kreatori imidža destinacije trebali na tome konkretno raditi i stvarati okvir u kojem će dobra turistička ideja moći uistinu i zaživjeti, umjesto da ostane tek mrtvo slovo na papiru? Po svoj prilici nije problematično okupiti direktore lokalnih ureda TZ-a da zajedno idu na tržište i dijele troškove. To su ionako ljudi koji manje-više govore sličnim jezikom i koji razumiju postulate struke.

No, forsiranje tih proizvoda trebali bi pratiti oni u čijim su rukama i novac, i sukno, i škare, i onaj samo naizgled apstraktni pojam zvan politička volja.

To su, tko drugi, nego političari koji nesumnjivo - čast izuzecima - bolje razumiju jezik građevinara i investitora, pri čemu je jasno da tempo i smjer najodlučnije diktiraju upravo potonji, sa svojim - kako se to voli reći - željama i mogućnostima.

K tome dodajmo tužnu činjenicu da jedna Makarska još uvijek nema strategiju razvoja turizma. Niti je poznato dokle se s izradom uopće došlo. Stella, uglavnom, tvrdi kako se radi na razvijanju turističkih proizvoda.

- Dobro je da svaki grad i mjesto ima razvijene svoje posebnosti, ali treba imati razvijen cikloturizam i uređene pješačke staze na cijeloj Rivijeri, i tek onda će postojati mogućnosti za razvijanje turizma upravo onda kada treba, u predsezoni i posezoni. Nemojmo se zavaravati, za Makarsku rivijeru je prije svega i dalje dominantan koncept sunca i mora, ali... Idemo razviti proizvode koji nam fale za travanj, svibanj, listopad, studeni... Neće nam biti lako, ali idemo u tom smjeru. Naša županija je prošle godine u listopadu bilježila porast od čak 40 posto, a u prosincu 18 posto. To je dokaz da se sezona produljuje - hvali se Stella.

Hloverka Novak-Srzić, direktorica TZ-a Makarska, kaže kako mala mjesta poput Krvavice ili Drašnica na globalnoj turističkoj karti nemaju neku snagu te kako je odvajanje koje se u prošlosti dogodilo bilo promašaj.

- Imamo namjeru brendirati destinaciju Makarske rivijere na način da to ne bude samo sunce i more, nego da predstavimo i neke druge sadržaje. Planina je jedno od naših najvećih bogatstava. Imamo bogatu gastro ponudu. Kulturni turizam možemo temeljiti i na preuređenom Malakološkom muzeju, imamo i Kotišinu...Tu su biciklističke staze, pješačke staze koje treba obilježiti... Da nam zdravstvo nije kakvo jest, mogli bismo razvijati i zdravstveni turizam. Kad to sve imamo, onda je lakše raditi zajednički brend. A mi direktori se sastajemo svaki mjesec i radimo zajedničke kalendare događanja pri čemu nije važno gdje se što događa, nego što se događa i onda to promoviramo. U izradi je mobilna aplikacija gdje će biti na jednom mjestu sva događanja Makarske rivijere - optimistično će Novak-Srzić.

Dodaje kako je i Makarska rivijera mala na tržištu. Treba je, kako veli, ujediniti s Imotskim i Vrgorcem i tamošnjim OPG-ima.
Da u cijeloj toj priči koja na prvu zvuči simpatično i pozitivno treba stvari vidjeti kakve jesu, a to znači da ujedinjeni direktori TZ-a nisu ni blizu snažni kao koliko-toliko složni političari, dade se iščitati iz razgovora s Valentinom Vitković, dugogodišnjom direktoricom TZ-a Brela.

- Mi godinama već zajednički odlazimo na sajmove, imamo zajedničku brošuru, ali zajedničku web stranicu još uvijek nemamo. Tako da nije točno kako je to neka novost, niti vidim da su se aktivnosti pojačale zadnjih godinu dana. To je dezinformacija. Mi kao klaster se uistinu trudimo već godinama, ali imamo problem rascjepkanih općina. Iz naših sastanaka koji jesu dobra stvar treba se nešto konkretnije izroditi, treba nam jači projekt koji će nas snažnije povezati kao Rivijeru. Da zbilja imamo zajedničku viziju, i mi kao uredi TZ-a i političari. Bez toga - jako teško - rezolutno će Vitković.

Da je politika ključna, a tu smo u najmanju ruku tanki, smatra i Tonči Andrijašević.

- Postavlja se pitanje komu treba Makarska rivijera kao brend. Prije nekoliko godina je već postojala djelomična organizacija TZ-a s Rivijere i koliko znam nije imala neki veći doseg, a glavno pitanje je oko kojeg se projekta okuplja. Jer okupljanje bez konkretnog projekta izgleda osuđeno na neuspjeh od početka. Osim toga, bez političke volje takav projekt ne može zaživjeti, a tu političku volju ne vidim u skoroj budućnosti - kaže Andrijašević.

- No, za tren ajmo sanjati i u snu nacrtati TZ Makarske rivijere s objedinjenim budžetom od cca 30 milijunakuna te menadžerom koji je zaposlen na međunarodnom natječaju gdje je prioritet bio program koji je ponudio. A onda sanjajmo promišljanje strateških planova razvoja turizma na Rivijeri te u skladu sa zacrtanim dugoročnim planovima podređivanje svih lokalnih planova turizmu kakvog smo zamislili. Stvaranje prvorazredne destinacije s programima koji su na vrhunskom nivou te praćenje tekućih turističkih trendova. Suradnja s lokalnim vlastima u stvaranju turističkih proizvoda koji su u suglasju s održivim turizmom te infrastrukturom koja će podržavati postojeći model turizma. Stvaranje originalnih turističkih atrakcija povezanih s Biokovom, otocima, zaleđem. Koliko vam se ovaj san čini realan? Ili mislite da je realnije očekivati 10-ak novozaposlenih partijskih junoša te izlete za političku kamarilu na sajam u Ukrajinu gdje bi zakupili štand pa se ne bi pojavili na njemu - poentira Andrijašević.

Tonči Andrijašević: Kako je revolucionarna misao iznjedrila ideju da se tabla Makarska rivijera ispila i odnese u Vepric

- Nositelj turizma u vrijeme bivše države bili su hotelijeri te je SOUR sa svojim kapacitetima snažno utjecao na razvoj Rivijere jer je ugovaranjem kapaciteta s velikim europskim touroperatorima Rivijeru postavio kao relevantno mjesto na europskoj turističkoj karti. TUI, Neckermann, Thomson te Yugotours, uz mnoge druge, na Rivijeru su dovodili jako puno gostiju te je brend Makarska rivijera do kraja 80-tih bio vrlo dobro poznat te svakako jako vrijedan i u rangu s Dubrovnikom, Opatijom, Porečom i Rovinjom. Rat je sve prekinuo pa je tako revolucionarna misao iznjedrila ideju da se tabla Makarska rivijera ispila i odnese u Vepric, te da se prekinu sve veze sa spomenom Makarske rivijere. Čini se da je onaj "domaća rivijera" element bio presudan kod napuštanja tog brenda, što je ogromna šteta, jer je do tada već bio jako dobro uveden na tržište i jako dobro poznat a samim time i vrijedan - prisjeća se Tonči Andrijašević.

Podsjeća da je povratak u turističke tokove poslije izbjegličkog vala po hotelima bio iznimno težak.

- Već zaboravljena "Kraljica mira", koja je 1994. i 1995. bila skoro jedini organizirani način dolaska na Rivijeru, napor je triju hotelskih firmi da vrati Rivijeru na turističku kartu Europe, no ne iste one koja je evakuirala goste početkom srpnja 1991. već "nove" Europe, one koja je prije rata punila kampove na Baškom polju te najjeftinije hotele. Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska su se prve vratile na područje nekad znano kao Makarska rivijera te postale naši najvažniji gosti. Turizam je iznimno živ organizam, te onaj iz 1986. u kojem sam počeo raditi nema s današnjim nikakve veze, a tri ili četiri puta se drastično mijenjao tako da ni jedna statična ideja ne može preživjeti. Hotelijeri s Rivijere su u periodu od rata naovamo poslujući u izuzetno teškim okolnostima podigli kvalitetu svojih objekata i poslovanja te time postali interesantni najprije hrvatskim, pa onda i stranim investitorima - kaže te dodaje kako danas hoteli prodaju svoje kapacitete jedino kroz vlastite kanale prodaje, tako da za njih brend Makarska rivijera ne znači ništa.

- No, hoteli su već odavno minorni dio ponude po broju ležaja, a privatni smještaj od vila do kapunjera daleko prevladava. Kod njih je prevladavajući brend Booking.com pa Airbnb i mnogi drugi web prodavači. Ogroman broj kreveta u privatnom smještaju, a pogotovo enorman rast koji slijedi, predstavljaju, uz nepostojanje bilo kakve strategije, najveću opasnost za opstojnost turizma u Makarskoj i na rivijeri - zaključuje Andrijašević.

Joško Stella: Bolje nam je imati samo jedan posto više noćenja, a zaraditi 10 posto više i pritom ne opteretiti struju, vodu, ceste i plaže

I dok se s jedne strane nadobudno govori o klasterima, a u pripremi je i novi Zakon o turističkim zajednicama, s druge nam se strane događa turizam u kojem se proizvodi koje turistički radnici u marketinškim planovima vide kao poželjne nalaze usred kaosa. Kako ćemo imati goste bolje platežne moći koje ćemo privući selektivnim oblicima turizma (a ne kao i uvijek suncem i morem) ako se neplanski gradi, ako se ne brine o održivom razvoju, ako se sve događa izvan ikakve stručne strategije i ako se najveći novac obrće u građevinskom biznisu.

- Preizgrađenost i neadekvatna infrastruktura su samo pretpostavke utemeljene u činjenicama, ali nismo sigurni u kojem je obimu to zaista tako - oprezno Joško Stella korača kroz mutne vode, pa još opreznije nastavlja:

- Da ne bismo donosili odluke na temelju pretpostavki, napravili smo studiju nosivih kapaciteta cijele županije, a posebno Makarske rivijere. Da, fali nam plaža, da, fali nam infrastrukture, da, ljudi generalno nisu nezadovoljni turizmom jer zarađuju od njega, ali se slažem da sve spomenuto, kao i radna snaga, trebaju pratiti turizam. Neograničeni razvoj kapaciteta bez povećanja infrastrukture neće donijeti ništa dobrog, a nama nije cilj svake godine imati sve više gostiju nego onoliko koliko nam treba. Možemo mi iduće godine rasti 10 posto i zaraditi jednako, ali treba li nam to? Bolje je imati 1 posto više noćenja i zaraditi 10 posto voše bez opterećivanja struje, vode, cesta i plaža. Održivi turizam nema alternative. Ako nije održivi turizam, on će se sam od sebe raspasti - poručuje Stela.

Srđan Kurtić: Ugledajmo se na Istru i Kvarner

Srđan Kurtić, tajnik TZ-a Podgora, veli kako nema uspjeha ako se na novim proizvodima ne radi zajednički.

- Primjer: ako radimo na razvoju biciklizma treba napraviti neprekinute brdske biciklističke staze od Dubaca do Gradca i tematizirati ih. Time bi se moglo obratiti agencijama u svijetu koje su specijalizirane za određene mikro niše te povezati biciklizam s birdwatchingom, obilaskom kulturnih spomenika i sakralnih objekata, arheološkim turama, botaničkim turama, zdravstvenim turizmom... Mali broj DMK agencija koje se bave stvaranjem novih proizvoda (Destination Management Company) trenutačno je glavni problem, ali radimo i na tome. Smisao većine postojećih turističkih agencija je iznajmljivanje soba, prodaja izleta i najam bicikala. To je pogrešno. Ono što nam je potrebno su kreativne agencije koje će osmisliti nove proizvode na osnovi naše kulturne baštine i prirodnih resursa i ići u smjeru širenja sezone tim proizvodima. Tu treba ići u smjeru razvoja kulturnog, eno-gastro, prirodnog i cikloturizma, s tim da se svi navedeni mogu komplementirati - kaže Kurtić.

Dodaje da Podgora misli ići u smjeru poboljšanja ponude i kvalitete privatnog smještaja.

- Brendiranje i labeling privatnog smještaja u maniri istarskog Domus Bonusa i kvarnerskog Kvarner Family programa bi rezultiralo poboljšanjem kvalitete smještaja, boljom edukacijom iznajmljivača, segmentacijom gostiju po njihovim strastima koje ih pokreću i zbog kojih putuju, boljim postignutim cijenama za iznajmljivače i povoljnim kreditima banaka za ulaganje u kapacitete. Vrijeme je da konceptu sunca i mora pridružimo još neke proizvode, da uz krevet prodamo i doživljaj, emociju, nešto naše - zaključuje Kurtić.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. studeni 2020 14:25