Svatko svakoga zna
Tako je hvale vrijedan i primjer poznate imotske umirovljenice Eleonore Bebe Zujić, koja je kao prosvjetna djelatnica u svijet uputila desetke generacija imotskih đaka, kao njihova mentorica, razrednica i voditeljica raznih izvanškolskih aktivnosti. Iako narušenog zdravlja, gospođa Beba zajedno sa svojom bliskom prijateljicom, Marom Ožić Bebek, također umirovljenicom i nekadašnjom poznatom imotskom stvarateljicom svega lijepog u kulturi, književnosti, umjetnosti, dio svoga slobodnog vremena provodi u prezentiranju statističkih podataka iz Imotskoga. Ljudi, stvari, institucije, koje su nekada bile sastavni i nezaobilazni dio života Grada na gori, dakako s vremenom, kao i svuda na svijetu, nestaju, odlaze u zaborav.
A da tako ne bi bilo u Imotskom, gospođa Zujić je, primjerice, uz pomoć Mare objavila specijalno za naš članak listu o broju imotskih udovica. I to samo u popularnom varošu, gdje svatko svakoga zna, a ipak mnogi i ne znaju za one koji tu žive. Ritam i način života, tehnička dostignuća, internet i računala, televizija i uvučenost u sebe izobličili su ljude, pa se za stvari koje su bile tu još jučer, danas nitko i ne zanima. Upravo zbog toga i svojevrsna statistika gospođe Zujić ima svoju vrijednost.
Tako, recimo, samo u užem dijelu grada žive ni više, ni manje nego 163 udovice. - Eto, kada biste to pitali nekoga u Imotskom, smijao bi se, ali to je naša svakodnevica, te žene su ostale bez svojih muževa, svaki dan ih susrećemo, pa sam uz pomoć Mare nekoliko dana mislima obilazila svaku kuću i svaku obitelj. Hvala Bogu, Imotski poznajem u dušu, pa sumnjam da mi je nešto po ovoj statistici promaknulo. Ali kada bi se napravio popis udovica s cijeloga područja grada Imotskog, uključujući Vinjane Gornje i Donje, Gornju i Donju Glavinu, Medvidovića Dragu, e taj broj bio bi puno veći, što hoće kazati da mi žene ipak duže živimo od naših muževa. Dobro ili ne, kako za koga.
Recimo, kad bismo utemeljile stranku imotskih udovica, vjerujem da bismo u Gradskom vijeću imale i te kakve vijećnike, a pretendirale bismo i na mjesto gradonačelnika - veli nam prof. Zujić. O vrlo zanimljivom podatku o broju udovica u užem dijelu grada Imotskog, koji smo dobili od gospođa Zujić i Ožić Bebek, pokušali smo dobiti i neko mišljenje, ponajprije Imoćana, pa smo tako naišli na niz zanimljivih odgovora. No, ipak smo izdvojili mišljenje Imoćanina doc. dr. sc. Mije Milasa, poznatoga psihijatra i stalnog sudskog vještaka.
Tri uporišta
- Taj, mogu reći zanimljiv podatak, u prvom redu jer se s njim tako često i ne susrećemo, smatram da ima tri uporišta. Prvi je svakako hormonalni, drugi taj što žene lakše prebrode stres, koji je danas itekako prisutan. Rekao bih, bolje ga amortiziraju od mojih Imoćana, koji stvari više približavaju svome srcu, pa onda su česti moždani i srčani udari. I treći, a uzimajući u obzir i puno poštovanje prema ženama, mojim Imoćankama, jest taj što se mi više borimo i trošimo za opstanak obitelji, pa smatramo sebe onima koji moraju biti u prvim redovima za tu borbu, bez obzira što su “tri ćoše kuće” na ženama.
Kada bih pojednostavnio, žene se isplaču i kroz suze im mnogo toga ode i tako rasterete srce i živčani sustav, dok mi sve skupa, umjesto suza, zadržimo u sebi. I, dakako, malo danas, malo sutra, nakupi se to i život se ugasi -rekao nam je doc. dr. sc. Mijo Milas. Na naše pitanje da komentiraju podatak o velikom broju udovica u Imotskom, bilo je i odgovora garniranih humorom, pa su nam tako tri umirovljenika, koji svaki dan šetaju popularnim imotskim pazarom, gotovo pa uglas kazala:
- Eto, čini se nakon tih podataka da smo mi veliki sretnici što smo još na nogama. Sva trojica još imamo žene i nosimo se junački, a sada ćemo i više moliti Boga da nas sačuva, nakon ove statistike. No, sve u svemu, ozbiljno govoreći, najljepša je starost kada je doživljavate sa svojim supružnikom. To zaista nitko ne može platiti, pa stvarno suosjećamo s našim Imoćankama koje su izgubile svoga supruga - rekoše nam. Zanimljivo, nema što!
Zatvoreni obrtiGospođa Zujić predočila nam je koliko je u posljednjih dvadesetak godina u Imotskom zatvoreno obrta i malih dućana. Upravo po obrtima, dućanima i trgovini Imotski je bio nadaleko poznat. A obrti i dućani hranili su mnoge imotske obitelji. Tako je, primjerice, samo u glavnoj gradskoj ulici, Šetalištu Stjepana Radića, u stotinjak metara, zatvoreno ili jednostavno nestalo čak 33 objekta, u današnjoj Ulici kralja Zvonimira 26, Ulici Ante Starčevića 18, te u još tri male ulice i trga 31. Ukupno 108 što kafića, što cvjećarnica, krojačkih radnji, pekarnica, fotoateljea, mjenjačnica, mesarnica, odvjetničkih ureda, frizerskih salona, ribarnica, darovnih dućana, zubarskih ordinacija, knjižara, trafika, te niza drugih obrtničkih radnji i prodavaonica. |