Stanar POS-ovih zgrada u Makarskoj: Kad upalim napu, odnese me bura...

Oprali su lovu i eto ga! Ovako misli većina stanara “proslavljenih” POS-ovih zgrada na predjelu Požarevo u Makarskoj nakon što su shvatili da su se uselili u stanove opasne za život.

– Gospođa tu ima živahno dijete, znamo ga mi. Jedan dan mali se u svojoj sobi smiri, shvati ona da nešto nije u redu, utrči, srećom, u sobu, a on se igra u vodi. I to pored štekera za struju – rekla nam je Majda Katić.
Ona je gospodu iz Agencije za promet nekretninama, ravnatelja Slavka Čukelja i pomoćnicu mu Ljerku Horvat, koji su se u srijedu spustili iz svojeg zagrebačkog sjedišta do Makarske kako bi smirili podbiokovsku buru nezadovoljstva, presrela na stubištu i uvela ih u svoj stan.

– Čekajte, gospođo, sve ćemo mi pogledati – htjela je Horvat to odbiti, ali Majda je bila uporna.
– Ma neću ja ništa čekati, nego ćete sad uć ovde i vidit di ja živim!
– A šta je onda bilo? Šta su rekli?
– Ništa, ova Ljerka je pala u nesvist. Kad san joj pokazala kako mi se iz dimnjaka voda slijeva na kužinu, šta će reć. Prvo je prokislo onima na zadnjim katovima, a sad se spustilo do nas dolje – ljuta je Majda da ne može bit ljuća.

‘Zatrpali’ ih mailovima

Ines Barać,direktorica firme Corrigo, koja upravlja zgradama makarskog POS-a

A ljute se i u APN-u jer, kako kažu, za strahote stanare doznali su iz medija.

– A neće biti baš tako – odgovaraju stanari i pokazuju nam e-mailove koje su slali u Zagreb, a o svemu tome dokaze mogu priložiti i ljudi iz makarske tvrtke za održavanje zgrada “Corrigo” Milan Raič i Ines Barač.

– Sve je snimljeno, imamo preko 500 slika i svaki dan nam dolazi pet, šest novih – kaže Raič i tvrdi da se SOS poruke s Požareva u Zagreb šalju već mjesecima.

– Ali nakon napisa u medijima, naročito u Slobodnoj Dalmaciji, nitko razuman više nije mogao ignorirati činjenicu da su brojne obitelji, od kojih najviše mladih i kreditno zaduženih, grubo prevarene u 130 novih stanova. Ne samo da su četiri zgrade sa po četiri kata ogledni primjer nestručne i traljave gradnje, nego je netko kompletnu imovinu, zdravlje i život stanara stavio na kocku. A tko je taj, manje je važno od brzine kojom će kvarovi biti uklonjeni.

U stanu obitelji Marinović kompletan je strop mokar. Stan je propustio na sve strane.
– Kako biste vi ovdje živjeli? – već umorno pita majka Mila.
Srećom, ona se riješila kredita u “švicarcima”, zbog čega je bila primorana žrtvovati namjeru da izgradi vlastitu kuću.

– A pogledajte šta sam sad dobila? – tužno nas pita i pokazuje vlagu oko razvodne kutije za struju, za koju tvrdi da je tu bila već prije useljenja.
Ima i onih koji su premjerili plaćene kvadrate pa shvatili da im je prodano po dva manje. I ne samo to – sad su ogorčeni i na činjenicu da su bili prisiljeni kupiti i garažno mjesto, ali prodano im je kao odvojena nekretnina pa su na njega platili porez. Sve bi to prošlo da garaže s prvom kišom nisu pretvorene u jezera, a s prvim ledom krasile su ih i sige kao na Plitvicama.

– Ma to i nije garaža, to su obična parkirna mjesta. A tu su neki ljudi mjerili kvadrate pa shvatili da im je prodano manje nego šta su platili. Ma šta, neki su i stanove premjerili pa shvatili da nedostaje po kvadrat, dva. Ovo je obični kriminal – govore nam nekidan okupljeni pred zgradama dok su čekali što će im odgovoriti predstavnici investitora, APN-a. Pokazuju nam burobrane pred ulazima koji su naknadno sklepani kako bi ih sačuvali od pogibelji prilikom jakog vjetra.

– Ništa nije postignuto, jer kad puše bura, uopće ne možete otvorit vrata. A plaćeno je 248 tisuća kuna plus PDV, a mogli su za četverostruko manje. I to je oprana lova – optužuju i pokazuju kako su zakloni od pleksiglasa zatvorili mogućnost i da se promijeni žarulja na stubišnoj rasvjeti.
– Gle, kako su pametni – ironično i jetko dobacuju.

U stanu obitelji Dragane Martinović može se točno pogoditi sve što se taj dan kuha u zgradi. Sarme, gulaš...
– Kad uključim napu, vjetar mi liže po nogama! Umjesto da odnosi mirise, ona mi ih donosi – zdvaja.

Ali to je samo dio problema. Vlaga je oko utičnica, a tu stanuje njezino troje malodobne djece. Kako ne radi lift, svakodnevno vuku kolica s najmlađim djetetom gore-dolje. Na stubištu treba preskakati lavore i krpe, deke... U ovim zgradama ljudi strepe od kiše i vjetra. Voda se u slapovima slijeva niz stepenice, u stanovima curi niz lustere ravno u tanjure i krevete... Zapuše li bura, odnosi antene, limove s krovišta, zastori u stanovima plešu i cvili im iz utičnica.

Obitelj Bagarić jedne je noći probudila voda posred bračnog kreveta. Nakapala iz otvora za žarulju.
– Muž me u mraku pita: “Šta je ovo? Šta se događa?” Ma šta ću vam pričat, pogledajte ovu vlagu po zidovima.
A obitelj Franić ima stalni “prijenos uživo” o tome tko se od susjeda iznad njih po cijeloj vertikali tušira, obavlja nuždu, kad im je upaljena perilica za rublje... Gospođa Katja pokazuje nam rupu u zidu gdje je predviđen ventilacijski sklop.

– Majstor je rekao da bi trebalo sve porazbijat za nać šta je i gdje puklo. Neku večer muž mi govori: “Zatvori, majke ti, vrata da više ne čujen!”

Ima tu i onih kojima nedostaje po koji centimetar na okvirima za prozore, i onih koji tvrde da im nisu stavili pravi parket nego zamjene. Kažu ljudi da ni jedan zid nije napravljen pod pravim kutom. Ima i onih koji su se jedne noći morali iseliti do daljnjega.

‘Oprali’ su nas

– Do četiri ure ujutro kupili smo vodu po skalama – govore uglas. U nevolji su, ali boli ih što su namagarčeni.
– Ma ljudi nas često noću zovu, zovu 112 upomoć – kaže Milan Raič iz “Corriga”. On ima debeli dosje o “pomahnitalim” zgradama i odlučan je da će izgurati pravdu zajedno s ljudima.
– Portafoni im cvrče, nemaju pojma tko im zvoni, alarm se pali sam od sebe, ne znamo ga ugasit. Ugradili su najmodernije liftove, prava je sreća da se još nitko nije zaglavio – dodaje.
– Ma prava je sreća da smo svi živi – kaže Željka Rašić.

– Eto, jedina je dobra stvar šta smo se u ovim nevoljama sada svi nekako zbližili. Slavili smo Badnjak zajedno, svi smo na Facebooku, povezali smo se sa stanarima iz POS-a na Kili, razmjenjujemo doživljaje... Ako nam ovi nadležni pod hitno ne srede stvari, tužit ćemo i gotovo – odlučna je Željka.

A koga? Svi imaju neku svoju priču. Možda je najzanimljivija ona koju doznajemo u tvrtki “Gim Company” koja je obavila nadzor zgrada. Kažu da nisu mogli pretpostaviti da je pod Biokovom bura ovako jaka! Jer da su, kao, ove zgrade u Slavoniji, ne bi bilo nikakvih problema.

Možda nije točno da je netko na ove četiri POS-ove zgrade oprao novac, ali sigurno je da, na žalost, u njoj, ali i oko nje ima “opranih”.

Iz sinopsisa snimanja - Gospođa tu ima živahno dijete, znamo ga mi. Jedan dan mali se u svojoj sobi smiri, shvati ona da nešto nije u redu, utrči, srećom, u sobu, a on se igra u vodi. I to pored štekera za struju - Portafoni cvrče, nemamo pojma tko nam zvoni, alarm se pali sam od sebe, ne znamo ga ugasit - Muž me u mraku pita: “Šta je ovo? Šta se događa?” Probudila ga voda posred bračnog kreveta. Nakapala iz otvora za žarulju - Imamo stalni “prijenos uživo” o tome tko se od susjeda iznad njih po cijeloj vertikali tušira, obavlja nuždu, kad im je upaljena perilica za rublje... preko rupe u zidu gdje je predviđen ventilacijski sklop - Ovo i nije garaža, to su obična parkirna mjesta. A tu su neki ljudi mjerili kvadrate pa shvatili da im je prodano manje nego šta su platili. Ma šta, neki su i stanove premjerili pa shvatili da nedostaje po kvadrat, dva