Prije 15 godina na Jadranskoj magistrali dogodila se tragedija koja ledi krv u žilama, a vozačima na ovoj dionici još je uvijek 'glava u torbi'

Klimatske promjene – vjerojatno većina ljudi već nakon prve dvije riječi odustaje od čitanja ove reportaže, no čini se da je uz topljenje polarnih ledenih ploča, jedna od posljedica globalnog zatopljenja i nepopravljivo oštećenje autobusa prijevoznika tvrtke "Dalmatinac".

Tako nam je kazao Srđan Vrsalović, vlasnik tvrtke "Vrsa Trade", specijalizirane za sanaciju opasnih pokosa, koji je bez puno razmišljanja odgovorio da je pad dvadesetak metara visokog i nekoliko tona teškog stabla, koji je na dva sata zaustavio cijeli promet i uništio autobus omiškog prijevoznika, uzrokovan obilnim kišama neobičnim za ovo područje, a pogotovo doba godine.

Naravno, sve je to posljedica klimatskih promjena, koje više i nisu toliko daleke malom čovjeku, kao što su bile prije samo nekoliko godina. Najgori dio je što povratka natrag nema.

– Za sve civilne zaštite u svijetu upravo to je najveća opasnost. Jer kad lijeva ogromna količina kiše u kratko vrijeme, sigurno je da će nešto pasti, ili bor, ili kamenje – pojašnjava Vrsalović, inače iskusni spasilac Hrvatske gorske službe spašavanja, koji je dugi radni vijek posvetio upravo sanaciji strmina na kojima prijeti odron.

Kada smo već utvrdili da će se ovakve situacije ubuduće događati, sada slijedi i strašniji dio. Naime, u ponedjeljak popodne dogodila se manja nesreća s obzirom kakva je tek mogla biti.

– Sinoć sam bio na tom pokosu i pilili smo neka stabla koja su se nalazila upravo oko onoga koje je jučer palo na autobus. Trebalo bi ukloniti još nekoliko borova, a, srećom, onaj koji je sinoć pao nije bio veći. Da je palo stablo koje je raslo do njega, bilo bi mrtvih – kaže naš sugovornik te dodaje da nije samo problematična lokacija na kojoj se jučer poslijepodne dogodila nezgoda, nego dužina cijele Jadranske magistrale, sve do Makarske.

Nije samo Vrsalović uočio taj problem, jer doslovno najstariji mještani iz susjednih Bajnica kažu da stabla i kamenje već odavno prijete krovovima kuća i vozilima.

– Tu ima puno podzemnih voda i najgore je šta borovi rastu na takvom terenu. Sad su došle velike kiše, kliže se zemlja i normalno da stabla padaju. U Drugom svjetskom ratu je isto tako pala zemlja i prikrila je cilu cestu. Sve se ispod crkve sv. Nikole srušilo dole na cestu i tad se napravija ovaj kameni zid od punte prema Splitu.

Eto ti kad se već dogodija problem, i opet se sad događa – kazuje Jure Rakuljić Jurčin, 94-godišnjak kojeg smo pronašli u lokalnom kafiću u Krilu.

Prisjeća se da su "nešto radili ispod crkve sv. Nikole", ali smatra da sve što je do sada učinjeno, očito nije bilo dovoljno.
– Čudim se kako nakon ovih kiša sve ne padne. Džabe je što god da se radi jer dolazi velika voda. Dogodit će se katastrofa – negoduje naš sugovornik odmahujući glavom.

– U nas su uvik bile suše, a sad kiša pada dva miseca, još će u lito past snig – ogorčeno će Jure, na što je puno mlađi imenjak s drugog kraja kafića viknuo:

– Sićam se, ja mislim da je to bilo 2010. godine, da je odma nakon prolaska autobusa s kojim smo se vozili u školu palo kamenje na cestu. Eno, tamo su nešto napravili i sanirali odron, al' ništa drugo.

– Meni su iza kuće padale stine, pa i borovi – dodao je Josip Ivanišević, a baš taj kamen je ostao gdje je i pao, pa nas je odlučio odvesti do tog mjesta "da nam pokaže kako ne laže".

– Sam sam to održavao s obzirom na to da je moja kuća u pitanju i moram je zaštitit, a što se tiče lokalnih, ma svih vlasti, vrlo slabo. Sve isto stoji, ne vidimo nikakav pomak. Trebalo bi biti 100 posto bolje nego što je danas, a to znači da smo trenutno na nuli – oštro će 60-godišnjak, koji se žali i da kotači od vozila doslovno dodiruju topole koje leže na cesti, kaže, "totalni je nemar" u njihovu mjestu.

Na pitanje viđa li djelatnike koji rade na sanaciji pokosa i uklanjanju mogućih opasnosti, odgovara:

– Ne. Ništa se zimi ni uoči sezone ne događa kako bi se barem nešto poduzelo da do ovoga ne dolazi. S obzirom na to da se ovde rade brodovi, imamo i apartmana, uplaćujemo porez, a mogu reć da se ništa od rata nije pomaklo nabolje. Čak neke stvari idu i nagore – žali se Ivanišević, koji naglašava da stanovnici Krila ne traže puno, već samo da im se vrati barem dio sredstava koje su uplatili u državni proračun, a sve kroz sanaciju opasnih pokosa i općenito infrastrukturu.

Budući da smo se i sami odlučili na obilazak mjesta jučerašnje nesreće, uz kameni zid postavljena su tek tri crveno-bijela znaka, kao upozorenje da bi se tu nešto trebalo raditi. Pa kad već nema djelatnika koji saniraju pokos, a kišno vrijeme nam nije išlo u prilog u cilju pronalaska sugovornika na prometnoj cesti, odlučili smo potražiti stabla koja bi mogla već danas zaprijetiti novom autobusu, kamionu, osobnom automobilu...

Nije puno trebalo, samo smo malo okrenuli pogled udesno i eto velikana, nadvio se preko oba traka i čeka svoje žrtve. Okrenuli smo se u drugu stranu i vidjeli još jedan bor, pa nekoliko metara dalje treći kojem korijen doslovno viri dvadesetak centimetara iznad razine ceste, a da ne pričamo o ostatku stabla koje se taman nadvilo nad još jednim autobusom "Dalmatinca".

Kao što je Srđan Vrsalović, vlasnik tvrtke "Vrsa Trade" rekao, bit će još padova, što stabala, što kamenih gromada.

– Ako uz Magistralu vidite zemljani zid s kojeg se slijeva puno vode, sigurno je da će nekada pasti, samo je pitanje hoće li sada ili za tri mjeseca. Treba se o tome voditi računa i treba se to stalno pregledavati, a ne čekati da padne. Borovi koji su nekada bili ukras sada su narasli i postali su gabaritni.

Trebalo bi ih ili skidati ili ih olakšavati. Rješenje je povećati sredstva i broj obilazaka nadležnih službi, posebno na mjestima gdje su rađene kuće, pa su zatvoreni potoci koji onda moraju pronaći druge smjerove, a baš tako se pokreću stijenske mase – istaknuo je Vrsalović.

Tamara Pajić, glasnogovornica "Hrvatskih cesta", pod čijom ingerencijom je saniranje strmih pokosa, kaže da je taj pokos redovito održavan i da je "baš u tom potezu dosta sredstava uloženo posljednjih godina".

– Drvo koje je palo nije bilo suho, a da je ugrožavalo sigurnost, ophodari bi ga na vrijeme uklonili. Stablo nije bilo odmah uz cestu, već je palo na pokos i nastavilo svoj put na prometnicu gdje se u tom trenutku nalazio autobus. Imamo ophodnju 24 sata koja je na svim cestama i raspoređena je da prođe dionicom svaki dan, tako da se nešto dogodi ophodari su širom cijele države – kazala je Pajić.

– Zato nam je važno da geodeti provjere tu granicu odakle je palo kako bi znali je li otklizalo s državnog zemljišta ili privatnog – naglasila je glasnogovornica.

Do zaključenja ovog teksta, od "Hrvatskih cesta" nismo dobili podatke koliko je zadnjih godina uloženo novca u sanaciju pokosa, kolika su predviđena godišnja sredstva te jesu li geodeti utvrdili čije je zemljište.

Nažalost, kada smo u veljači ove godine pisali o stablima koja su padala na cestu Žrnovnica – Srinjine ili pokraj nje, također se istraživalo čije li je to zemljište.

I tada smo podsjetili da se prije 15 godina na istom predjelu dogodila velika tragedija, kada se nagorjelo stablo alepskog bora srušilo na automobil i ubilo bračni par, a nakon takve tragedije više nije bilo važno tko je kriv.