Gdje su nestali makarski Česi? Godinama su bili najvjerniji gosti, probijali su se kroz barikade, a danas zaobilaze ovo područje u širokom luku. Zašto?

Prije deset godina naši najbrojniji gosti dolazili su iz Češke i Slovačke. Iako u te dvije države živi četiri puta manje stanovnika nego u Poljskoj, svega 15-ak milijuna, Česi i Slovaci uvjerljivo su držali prvo mjesto. Na neki su način njihovo prisustvo i jezik bili sastavni dio sezone, i manje-više je svaki stanodavac raspolagao bazičnim, možda ponešto sirovim, ali učinkovitim vokabularom. Na stanoviti je način to bio nekakav ljetni podjezik.
Već godinama su Poljaci, međutim, na prvome mjestu, i trenutačno ih je u Makarskoj tri i pol puta više nego Čeha i Slovaka. Ovaj trend prati i tendencija pada udjela čeških i slovačkih turista u ukupnoj brojci gostiju i noćenja. Kako nam kaže Tonči Lalić, dugogodišnji direktor makarskog TZ-a, Česi svake godine padaju za jedno mjesto, da bi ove godine završili na sedmom, iza turista iz Poljske, BiH, Njemačke, Norveške, Švedske te Slovačke. Zanimljivo je da slovački turisti ne bilježe pad u dvije godine, ali u duljem vremenskom razdoblju svakako da. Prije desetljeća bili su na drugom mjestu, pa su "kalali" za četiri mjesta.
Prije nego krenemo u tumačenje ovog trenda, iznijet ćemo podatke iz drugih sredina koji, možda, daju naslutiti da češki i slovački turisti ne zaobilaze cijelu Makarsku rivijeru, nego samo Makarsku. Naime, kako doznajemo od Ante Jurišića, direktora TZ-a Baška Voda, na području njihove općine češki su turisti još uvijek na prvome mjestu.
- Slovaci su pali na treće mjesto, a njihovo su mjesto zauzeli Poljaci. Gotovo uvijek Česi drže konstantu, ali su pali u udjelu noćenja, s 36 posto u ukupnom udjelu na 22 posto. Poljaci se već dvije-tri godine drže na nekih 19 posto u ukupnom udjelu turista - kazao nam je Jurišić.
Ističe još jedan bitan detalj koji statistiku može učiniti varljivom. E-visitor, sustav evidencije gostiju, turiste registrira prema mjestu boravka, a ne prema državljanstvu, tako da se može stvoriti privid, no to doduše ne utječe bitno na brojku gostiju iz Češke i Slovačke, nego više na udio ostalih turista.
Iz statistike se nameće još jedan zaključak. Pad Čeha i Slovaka manje se bilježi u malim mjestima. Tako u općini Baška Voda Bratuš prednjači s brojem čeških turista, kojih je do prije tri godine bila gotovo trećina! Odanost Bratušu je očito velika, jer je u pet godina udio opao za svega pet posto. To je dokaz da Česi vole mala pitoreskna mjesta na obali gdje se još uvijek njeguje tradicionalni pristup turistima koji nisu samo brojke nego se iz odnosa domaćin-gost zna izroditi i neki prisniji odnos, i gdje cijene nisu porasle u nebo.
Lojalni su Česi i Promajni, no u tome mjestu koje se daleko više izgradilo, pad je ipak evidentniji. S ogromnih 35 posto, koliko je iznosio udio turista iz Češke, u samo dvije je godine brojka opala za gotovo 15 posto, pa je 2015. godine gostiju iz ove države petina, umjesto trećina koliko ih je bilo 2010. godine.
Krvavica nije toliko popularna među turistima iz Češke, pa su prije tri godine bili na trećem mjestu, dok su prednjačili Poljaci baš kao u Makarskoj. Novije podatke od 2015. nemamo jer se od od tada Bratuš i Krvavica vode zajedno, pa je nemoguće na osnovu statističkih podataka napraviti distinkciju.
Iako su uvijek bili vjerni Podgori, pad dolazaka iz Češke bilježi se i na području ove općine. Doduše, radi se o vrlo blagom padu, koji je Čehe, nakon što su dugi niz godina bili prvi, bacio na drugo mjesto. Na prvome su mjestu turisti iz Poljske, a razlika u broju turista je vrlo mala, te iznosi svega dva posto. S druge pak strane, u broju gostiju radi se o ogromnoj razlici. Lani su u ovom periodu bila prijavljena 7734 gosta iz Češke, a ove ih je godine 5917. Radi se o padu od gotovo 25 posto.
Tajnik TZ-a Podgora Srđan Kurtić tumači kako postoje još neke činjenice koje opet mogu donekle iskriviti sliku. Naime, kamp Sutikla još uvijek nije otvoren, što znači 11.000 noćenja manje nego lani u istom ovom periodu, pa realan pad možda iznosi 5000, 6000 gostiju, što predstavlja pad od šest do sedam posto.
Kako objasniti činjenicu da su turisti s ovih nama tradicionalno sklonih emitivnih tržišta u takvom padu, a da neke druge sredine na Rivijeri ne bilježe takvu, ili bar ne toliko očitu tendenciju? Možda odgovor, bar jednim dijelom, leži baš u tome. Naime, naši nam sugovornici kažu kako Česi u pravilu biraju manje destinacije s manjom gužvom. Jedan od turističkih radnika s kojima smo razgovarali veli kako su Česi i Slovaci rafinirani gosti koji vole kvalitetan odmor.
- Slovaci i Česi traže mir. Globalno se nalazimo na raskrsnici, a zaglibili smo u masovni turizam. Jedina pozitivna stvar sa Česima i Slovacima je ta da dio njih shvaća da je u srpnju prevelika gužva, pa se ta brojka dislocira na lipanj i rujan. Ali to je i dalje mali broj. Ti gosti u načelu žele sadržaj i izlete, ne dolaze samo zbog ležanja na plaži. Ali kod nas će iznajmljivač radije potrošiti 15 tisuća eura na mramor i inox na balkonu, nego u saunu ili whirlpool u podrumu - govori naš izvor.
Dodaje kako Slovacima i Česima skače standard, a oni, kako veli, skaču s magarca na konja.
- Kad se gleda realni ili apsolutni dohodak, onda to i nije tolika razlika, ali strukturalno je njihova kupovna moć sve veća. Generacija koja nas je posjećivala početkom 2000-tih sada su umirovljenici, i oni putuju cijele godine. Mogu letit gdje hoće, ali lete u Tursku - dodaje.
Upravo u Turskoj kao destinaciji leži, recimo to tako, uzrok ne samo padu turista s češkog i slovačkog tržišta, nego općeniti pad. Lani je, kaže i Srđan Kurtić, a mnogi će se turistički djelatnici složiti, zbog globalne situacije u kojoj smo mi naprosto imali sreću jer su druge destinacije imale peh, bila rekordna godina.
- U toj su se godini napuhale cijene, a turisti s tržišta o kojima govorimo su osjetljivi na cijene i njima je puno 25 eura po osobi platiti smještaj. Što i ne treba čuditi, kad mogu za 400 eura u Turskoj dobiti sedmodnevni smještaj u hotelu s punim pansionom i uključenim avionskim letom. Dogodine ćemo sigurno morati korigirati cijene. Pošto je lani bilo dosta gostiju kod nas sa zapadnih tržišta koji su mogli platiti više cijene, cijene su skočile, i ove godine imamo problem, jer se dio tih gostiju vratio Grčkoj ili Turskoj koja je doživjela veliki povratak - veli Kurtić.
Tonči Lalić kaže kako danas sa sjetom makarski iznajmljivači evociraju dane kad su plaže bile pune čeških turista.
- Ljudi me često pitaju što se dogodilo s Česima, tako da je ovo stvarno prava tema, koju sam i sam ponešto istraživao. Skupi smo, nema sumnje. Ljudi imaju jeftine aranžmane u Turskoj. A osim toga, češki i slovački turisti bježe od gužve, a ne odgovara im ni porast broja turista s nekih drugih tržišta kojih je sve više. Barem 15 godina bili su Česi, međutim, naši prvi i navjerniji gosti. Sjećam se jedne ratne godine, kad nam je došla grupa gostiju iz Češke. Čudom smo se čudili kako su došli. Rekli su nam da su ih pustili vojnici, i jedni i drugi. Dali smo im u znak zahvalnosti sedam dana gratis, a kako su se vratili natrag, nikad nismo saznali. Svi ti gosti koji su nam dolazili svake godine sada su, međutim, ili jako stari ili umrli – kaže Lalić.
Novije generacije Čeha i Slovaka nisu u internetskoj eri toliko emotivno više vezane za Jadran. Prema tvrdnjama turističkog radnika koji odlično poznaje to emitivno tržište, osim u stihiji na lokalnoj razini i činjenici da nam se događa globalni, bezdušni turizam, uzroke padu dolazaka vidi u visokoj politici na razini resornog ministarstva i Glavnog ureda HTZ-a. Tvrdi da je istarski lobi prejak, a taj lobi, dodaje on, godinama podcjenjuje češko i slovačko tržište.
- Ta tržišta oni nikad nisu doživljavali bitnima, Dalmacija jest, i uvijek je postojala ta veza između Dalmacije i Češke, odnosno Slovačke. Oni nas vole, sa svim našim manama i vrlinama, ne per la finta, nego zbiljski su nam privrženi. Hrvatski državni vrh ponaša se, pak, kao pijani bogataš, jer racionalan čovjek se ponaša skromno i kad mu ide karta. I kad su dobri rezultati treba voditi računa o godinama koje će doći, a mi evo vidimo da dolaze na naplatu – veli on.
Gdje to griješi državni vrh? Tonči Lalić kaže kako se ukida ured HTZ-a u Bratislavi koji je tamo bio 24 godine. Kaže kako je sramotno da se ukida, jer se time šalje poruka kako nam Slovaci ne trebaju. Drugo, naši sugovornici kažu kako nema sinergije između hotelijera i privatnog smještaja, pa se država ponaša kao da su najvažniji Valamar ili Bluesun, zapostavljajući privatni smještaj. Nadalje, hotelijeri su, kaže nam naš sugovornik, davno prekrižili agente iz srednje Europe, pa veliki slovački i češki turoperatori traže alternativu u Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj.
- Ali doći će kriza i ti veliki turoperatori nam neće pomoći, pomoći će nam razvoj avio infrastrukture, subvencioniranje karata kroz cijelu godinu kao što to rade Ibiza, Malta ili Portugal – dodaje on.
Na koncu, ističe kako nas Ministarstvo turizma i HTZ zaobilaze te da će nekakav influenser ili youtuber u Makarsku doći isključivo slučajno.
- Otići će u nacionalne parkove, posjetit će Korčulu, Vis, Dubrovnik... Ali kod nas će doći samo ako mu pukne guma na autu – slikovito će.
Takvu politiku Tonči Lalić vidi lošom jer, kako veli, Česi su uvijek slovili kao pristojni gosti koji ne rade nerede.
- Nekidan sam razgovarao s policajcima iz Slovačke koji vrše patrole i pitao sam ih kad su u ovih deset godina priveli turista iz Češke. Rekli su mi nikad – dodaje Lalić.
Što nam se događa, možda je najbolje zaokružiti izjavom Tončija Andrijaševića, direktora hotela Qurecus u Drveniku, koji je nedavno za "Kroniku" na temu održivog razvoja istaknuo kako mi nemamo pojma zašto nam gosti dolaze, kao ni zašto nam gosti odlaze, naprosto jer nema nikakve strategije.
Radio je Andrijašević temeljitu analizu i zaključio da je teško izvući neke zakonitosti koje bi dale odgovor. Enigmu smo kroz statistiku i naše sugovornike koliko-toliko pokušali odgonetnuti, no ne gajimo veliku nadu da će bilo kakva statistika ili analiza ponukati one na vodećim mjestima da razviju strategiju. Vjerojatnije je da će se stvari prirodno odvijati. Pa kamo nas odvedu, i nas i naše goste.