Šoltanski vrač: Šolta je puna ljekovitih tvari!

Crna mačka kao čuvar kuće, gomila posuda s raznoraznim plodovima, buseni ljekovitih trava koji vise sa drvenih greda, mistična su scenografija doma Edija Bezića, jedinoga šoltanskog vrača, koji se nakon desetljetnog boravka u čileanskom Santiagu prije sedam godina vratio u rodne Grohote.

Vračem ga od milja nazivaju njegovi otočani, prvenstveno zbog osebujnog znanja iz alternativnih znanosti koje je Edi, nakon domaćeg usavršavanja, dodatno produbio tijekom boravka u Južnoj Americi.

Edi je majstor radiestezije, magnetoterapije i kristaloterapije. Visak mu je najodaniji prijatelj, kojim s točnošću, i to i na udaljenost, precizira muke ljudi koje od njega traže pomoć.

Izloženost lošem zračenju je uzrok mnogim ljudskim nedaćama, kaže Edi, koji tijekom ljeta gostima u svom spa centru prezentira ljekovitost šoltanskoga crnog blata.

- Šolta ima mnoga bogatstva, primjerice razne ljekovite trave koje skupljam po otoku i koristim za pripravu čajeva. Ili crno blato iz uvale Piškera pokraj Nečujma, koje u kombinaciji s ciljanim eteričnim uljima koži vraća sjaj i čvrstinu.

- Šoltansko crno blato je odlične kvalitete, pomaže kod kostobolje, izvlači suvišnu vodu iz tijela, koži daje hranjive minerale, a idealno je i kao prirodni face lifting. Netaknuta šoltanska priroda nudi brojne mogućnosti za razvoj raznih vidova turizma, a jedan od njih je i komplementarna medicina - kaže Edi koji se ponosi utemeljivanjem Kluba radiestezista u Santiagu, Splitu i Makarskoj.

Edi kaže kako nije zažalio zbog povratka na škoj, smatrajući da Šolta nudi poseban životni mir.

Zaviriti u sebe

Tvrdi i kako usluge najviše pruža po Dalmaciji, dok svojim Šoltanima uskače samo onda kada netko zatraži njegovu pomoć. Edi zapravo već 30 godina živi s ezoterijom, on doslovce i u kupnju meda ide s viskom, vodeći se mišlju kako će organizam sam od sebe prepoznati ono što mu najviše odgovara.

- Svaki prostor ima svoje zračenje, no primijetio sam kako naše stare kuće, građene od kamena i drva, dakle isključivo od prirodnih materijala, imaju mnogo manju količinu zračenja od modernih.

- Prostori s puno armiranog betona, kabela, modernih uređaja nude puno više loših zračenja koje mogu djelovati na zdravlje čovjeka. Svaki čovjek to može osjetiti, treba samo zaviriti u sebe, malo se ispitati - kaže Edi iza kojeg stoje godine rada u čileanskom Konzervatoriju za ljekovito bilje.

Ono je njegova velika strast, pa često s desetogodišnjim sinom Pijerom odlazi u berbu po šoltanskim gudurama. Krivo mu je što se ružmarinu, kadulji, gospinoj travi, vrisku i majčinoj dušici ne pridaje pažnja kakvu zaslužuju.

Ljekovito bilje, kaže, ljudi kod nas dovoljno ne poštuju, puštajući ga da neobrano propada.

- U Čileu je drugačija priča, ljudi tamo vode mnogo više računa o ljekovitim travama. Puno više piju i čajeve, i puno manje kave nego mi. Tamo ima fantastičnoga ljekovitog bilja, a nešto od toga sam i donio u Grohote.

- Tu je Pingo pingo koji raste na Andama iznad 2500 metara, a inače je odličan za čišćenje krvi. Zatim Sanguinaria, te biljka čokoladnog mirisa zvana Bailahuen, inače odlična za čišćenje crijeva. Ljudi na mnogo pozitivniji način doživljavaju komplementarne znanosti, otvoreni su tim disciplinama, vjerojatno i zbog njihove drevne kulture koja je koristila takvu vrstu zdravstvenih metoda - uspoređuje Edo Bezić navike sa dva kraja svijeta.

Tanja šimundić bendić