Posljednja orkanska bura, u nedjelju oko 23 sata, iščupala je u Brelima divovski hrast medunac, star najmanje 400 godina i zaštićen od 1967. godine. Pao je na dva parkirana automobila u dvorištu, mazdu i alfa romeo, te na motocikl u vlasništvu obitelji Filipović, vlasnika hrasta i imanja gdje je rastao. Vozila su potpuno uništena.
Složio se po dvorištu
- Samo desetak minuta ranije supruga i ja smo ispod hrasta prošli sa psom i prava je sreća da nitko nije stradao. I pas je, na naše veselje, preživio, jer mu je kućica armiranobetonska. Nešto prije 23 sata čuo se težak udarac u kuću, sve se zatreslo, dvoipolgodišnje dijete počelo je plakati, žena i moja majka također. Doživjeli su šok. Polomljen, hrast je najprije udario u kuću, pa se onda odbio i složio po dvorištu. Poklopio je parkirana vozila – kazao nam je Miroslav Filipović. I nastavio pun gorčine:
- Upozoravao sam godinama da je hrast truo i da ga treba sanirati. Bojao sam se da ljeti na padne na goste prolaznike, jer se nalazi uz samu cestu, u našem obiteljskom restoranu. Zaštitili su ga i nitko ga ne smije dirati. Sanirali su ga njemački stručnjaci prije 15-ak godina i od tada se nitko o njemu ne brine. Kada sam lani pilio jednu dotrajalu granu iz koje je curila gusta crna tekućina, odmah su mi pozvali Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima.
- Brzo su stigli “rendžeri” iz Splita. Ali kada se treba brinuti o stablu, onda nikoga nema. Nazivao sam stotine puta Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Nikako da se odazovu niti da dođu. Tražio sam njihova ravnatelja Ivana Gabelicu, ali nema šanse da ga dobijem. Sada kada se stablo prelomilo i vidi se da je istrulilo od vode i da su ga mravi pojeli iznutra, svima je jasno da je zakazala struka – ljutit je Filipović.
‘Krpali’ ga betonom
Smatra da je trebalo ukloniti trule grane na krošnji i smanjiti njezin opseg jer je bila preteška za trulo deblo. Sada se razotkrilo kako je hrast odavno uništen gradnjom ceste, jer se držao samo jednim korijenom prema putu. Prije nekoliko godina djeca su ga zapalila u sredini debla, a obitelj Filipović ga je spašavala. Rupe mu je zalijevala betonom, koji je barem donekle ublažio truljenje te su podigli betonski zid koji ga je pridržavao.
- Svi su zakazali. Najlakše je nešto proglasiti zaštićenom baštinom, staviti pločicu, ubirati lovorike i više se ni o čemu ne brinuti. Ništa nije učinjeno da se spasi. Trulež nisu skidali, a nama nisu dopustili, i eto što se dogodilo. I stablu, kao i svakome živom biću, dođe kraj. U Brelima se diče kako je star 1000 godina i to navode u prospektima, a nitko osim moje obitelji ništa nije učinio za očuvanje hrasta. Sreća da nam je i kuća čvrsto građena, i što smo armirali pseću kućicu. Jasno mi je da je hrast zaštićen. Ali tko brine o zaštiti ljudi? - kaže Miroslav Filipović.
Ivan Gabelica: Nismo mi krivi, to je viša silaHrast je bio truo i star i nije se mogao sanirati. Zašto bi ustanova bila kriva što je puhala tako snažna bura, kao viša sila? Kao spomenik prirode nije se smio uklanjati, jedino ako prijeti sigurnosti. Mi nismo mogli znati da je pogibeljan i da je opasan za ljude i imovinu, niti smo dobili takvu dojavu i prijedlog da se ukloni. Inače se šalje inspektor, koji jedini može narediti piljenje. Prije godinu dana, kada su Filipovići pilili granu koja je prijetila krovu, mi smo se složili - kazao nam je Ivan Gabelica, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području splitske županije. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....