Sjećanje na Josipa Vranića, prve žrtve Domovinskog rata s područja Splita te ujedno i prve žrtve u redovima Hrvatske ratne mornarice (HRM), ne blijedi niti nakon 25 godina nakon njegove pogibije.
Kao i svake godine, i ove je organizirano polaganje vijenaca u uvali Kašjuni, uz spomenik koji je postavljen na mjestu gdje je poginuo.
Vijence su u petak položili predstavnici Udruge dragovoljaca HRM-a, Udruge marinaca Republike Hrvatske "Knez Domagoj", delegacije Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije...
No, prije svih njih, prvi je počast mladom domoljubu odao njegov otac Roko.
- Uvijek kada je prolivena nevina krv, osjećaji su nam podijeljeni - hoćemo li ostati u tišini ili ipak nešto reći? U nama se miješa tuga, jer smo izgubili čovjeka na pragu mladosti, nešto ponosa, ali i gorčine prema onima koji su mu to učinili. Bili su dio nas, živjeli s nama, a onda uzeli oružje i okrenuli ga prema nama. Mi smo bili goloruki i kad u tom kontekstu sagledamo našu obranu, to znači manifestirati rodoljubnu svijest. Takav je bio i naš Josip i njegove kolege koji zaslužuju pijetet i poštovanje - istaknuo je brigadir u miru Nikola Bokšić, koji je 1991. godine bio zapovjednik protuzračne obrane, koji se ovom prilikom prisjetio 21. rujna te godine kada je naš grad cijeli dan bio pod uzbunama jer je neprijateljska avijacija tukla po Zračnoj luci Split, pa se tada i formirala protuzračna obrana.
Petar Škorić, saborski zastupnik HDZ-a naglasio je kako ga u ovakvim prigodama uvijek svladaju emocije, jer je i sam kao srednjoškolac krenuo u Domovinski rat, a još je k tome i poznavao Josipa Vranića.
- Iako je od hrvatske samostalnosti prošlo 25 godina, trebamo gledati u budućnost, ali istovremeno jačati naše oružane snage. No, isto tako, ne smijemo zaboravljati ni žrtve Domovinskog rata, koji je naša zajednička poveznica, i uvijek se moramo vraćati na to ishodište - kazao je Škorić.
Na kraju se okupljenima obratio don Branimir Projić, vojni kapelan HRM-a, koji je, uz prigodnu molitvu istaknuo kako su temeljne vrednote svakog čovjeka ljubav prema domovini, obitelji i slobodi.
Podsjetimo, večer uoči Vranićeve pogibije, 23. rujna 1991., njegov vod je s protuzrakoplovnim topovima zauzeo položaj u uvali Kašjuni dobivši zapovijed nadzora Kaštelanskog zaljeva, odnosno blokade pomorske baze "Lora", kao i same vojarne "Divulje".
Tog kobnog 24.rujna 1991. godine u poslijepodnevnim satima, Vranićev vod je prvi otvorio vatru na torpedni čamac Jugoslavenske ratne mornarice, koji je upravo isplovljavao iz Kaštelanskog zaljeva. Neprijatelj je potom ubrzo uzvratio silovitom topničkom vatrom s brodova koja je za njega bila kobna.
Zbog topničke vatre ispaljivanje po hrvatskim položajima sa svih okupatorskih brodova, njegovo mrtvo tijelo bilo je izvučeno isti dan u večernjim satima.