SINJSKA POSLA Kad ne može biti dobro svima, neka bude bar gradonačelniku!

Sve plaće u Hrvatskoj su male – kada se uspoređuju s plaćama u gospodarski razvijenim i socijalnim državama. U tim relacijama “sićom” se čine plaće predsjednika RH, hrvatske Vlade ili Hrvatskog sabora. U istim relacijama male su plaće čelnih ljudi hrvatskih gradova i općina, mizerne su plaće hrvatskih radnika, a ono što primaju hrvatski umirovljenici pristojnosti radi nije lijepo nazivati “narodnim” imenom.

U takvim okolnostima hrvatski političari, najzaslužniji što se u ovoj državi godinama u gospodarstvu i standardu građana napreduje rakovim korakom, žele pošto-poto nagnati puk da se raduje sve većoj neimaštini, da ne bude smrknut u pesimizmu već da sjaji od optimizma. Ugledajmo se na Titanik na kojemu se i dok je tonuo plesao tango... Ako je sve to polazište, onda je shvatljiva odluka s posljednje sjednice sinjskoga Gradskog vijeća o povećanju plaće gradonačelniku Ivici Glavanu. Koalicija koja ga podržava odlučila je krešiti njegovu platnu vrećicu za 25 posto, ali ne odmah već od 1. siječnja naredne godine.

Ruku za takvu odluku digli su vijećnici Milan Smoljo, dr. Stipislav Jadrijević, dr. Stipe Filipović Grčić, Predrag Pupić, Davor Milošević, Ivana Šabić, Miroslav Barać, Sloven Poljak, Jelena Kekez Poljak i Stipe Jadrijević Cvrlje. Njih deset, koji su vladajuća koalicija, ocijenili su da je plaća gradonačelnika Glavana od 16.300 kuna u bruto iznosu mala, a kako se plaće dužnosnika moralo uskladiti sa Zakonom o plaćama iskoristili su priliku i povećali je na novi bruto iznos od 20.400 kuna (oko 13.000 kuna neto)

Gospodarstvo na koljenima

Svatko razuman složit će se da je plaća gradonačelnika Sinja mala. Ali se i prisjetiti da su takvu plaću primali svi sinjski gradonačelnici od 1996. g., s tim da je, naravno, tada nominalno bila u manjem iznosu. Tada je, naime, za gradonačelnikovu plaću utvrđen koeficijent 6 koji se množio s osnovicom, a osnovica se mijenjala - rasla s nekadašnjih tisuću i nešto na današnjih 2590 kuna. Od te 1996. do danas sinjskom gospodarstvu dogodio se tsunami.

Doslovno su pometene sve proizvodne tvrtke pa je realno proizvodno gospodarstvo grada alkara danas svedeno na najveći “Naprijed” s 80-90 radnika. Umrli su Dalmatinka, Konfekcija, IGP Sinj, Trnovača... U takvim okolnostima bivši sinjski gradonačelnici nisu imali obraza ni pomisliti, a kamoli zatražiti povećanje plaće. Koja je, ruku na srce, bila vodeća dužnosnička plaća u cetinskom kraju i u rangu plaća sličnih gradova.

Po mišljenju sinjske vladajuće koalicije gradonačelnik Glavan za svoj rad treba primati veću nagradu, veću za 25 posto. Sam gradonačelnik često ističe da radi od jutra do sutra. Tako je, kaže, u 220 radnih dana kroz njegov ured prošlo 5000 stranaka, 23 dnevno. Doista puno. A tek drugi poslovi. No, rezultati takvog rada i efekti koje bi se trebali polučiti, bar za sada, nisu vidljivi. Dapače, Sinjanima je iz dana u dan sve gore.

U takvim uvjetima povećati plaću za 25 posto, pa makar i vrijednom gradonačelniku, nije baš prava poruka za socijalni trenutak. To bi trebali znati bar vijećnici SDP-a, bez čije tri ruke u Gradskom vijeću takve odluke ne bi ni bilo. Ili su, glasujući, zaboravili da ime njihove stranke počinje sa “socijalno”, ma što to značilo.

Volonteri s 5.000 kuna

I još nešto. Istom prilikom Gradsko vijeće “amenovalo” je raniju odluku da se Glavanovim zamjenicima Eleni Perković Paloš i Zoranu Vujanoviću i ubuduće za volontersko obnašanje dužnosti isplaćuje 5000 kuna mjesečno, u neto iznosu. Lijepo je volontirati za toliki mjesečni iznos koji je mnogim primateljima plaće, ne samo u Sinju, misaona imenica.

Donedavno su ti naši volonteri primali još po 1500, odnosno 2000 kuna kao nadzornici u gradskoj tvrtki Gospodarska zona Kukuzovac, dok nije utvrđeno da zbog sukoba interesa na to nemaju pravo. Poslije svega možda je dovoljno reći – sinjska posla. Ili, kad ne može biti dobro svim žiteljima alkarskoga grada neka bude bar onima kojima su Sinjani ukazali povjerenje da ih vode i predstavljaju.

Toni Paštar