Stare novine nisu samo dobre za oprati prozore ili potpaliti vatru za gradele, nego služe i kao precizan dokument jednog vremena koje je bilo tako blizu, a danas se čini tako daleko. A to je bilo točno godinu dana pred ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, kada je simbolično završavalo jedno, a počinjalo sasvim drugo, novo razdoblje u životu male – i mlade – hrvatske države. Koja je – konačno - iskoračila iz balkanskog limba u kojem se pacala i više od desetljeća nakon završetka rata i mirne reintegrancije hrvatskog Podunavlja na – toliko željeno - jedinstveno europsko tržište.
A te se velike promjene nigdje tako dobro ne vide kao u malom oglasniku, u Šibenskom listu broj 2527 od 31. svibnja 2012. godine. Ili na oglasnim stranicama tvrtke Djelo, koja se sa svojim tjednim akcijama oglašavala u svakom broju županijskog tjednika preko cijele stranice. Tih je dana, naime, u Šibeniku, bilo moguće kupiti ćevape rinfuzo u najvećoj trgovačkoj kući u županiji po 29,99 kuna kilogram – znači, za točno četiri eura – isto toliko je koštao i svinjski but bez kostiju, a janjetina s glavom bilo je 59,99 kuna kilogram – niti devet eura! Krastavci, zeleni, za salatu, bili su ispod eura, po šest kuna za kilogram, a Koestlin napolitanke od 450 grama na akciji u domaćem trgovačkom lancu Djelo bile su 11,99 kuna. Cijena im se u međuvremenu uduplala, na 23,28 kune ili 3,09 eura, a ponešto im se u ovih 14 godina i težina malo smanjila, na 370 grama. Pa je poskupljenje još i veće. Da podsjetimo još i samo da je omekšivač Lenor Spring od litre bio je 15 kuna ili u današnjoj valuti, točno dva eura! Koliko je isti proizvod danas lako je provjeriti na internetu.
Još je zanimljiviji mali oglasnik, Šibenski Banak, gdje je agencija Adriatic nekretnine, nudila na prodaju jednosoban stan u zgradi na Baldekinu od 40 kvadrata, s novom PVC stolarijom za 52 tisuće eura. Garsonijera na Meterizama od 22 kvadrata u ponudi druge agencije Interservis Nekretnine, u zgradi na četvrtom katu, s balkonom, drvarnicom i liftom za 35 tisuća eura. Na Meterizama je također oglašen stan od 42 kvadrata, jednosoban s mansardom i balkonom za 55 tisuća eura. Cijena je dakle bila oko 1 300 eura po četvornom metru. A mogla je biti, ako ste se cjenkali, i nešto niža. Veći su stanovi bili još jeftiniji. Tako se za 63 četvorna metra u zgradi u Šibeniku, na drugom katu, s prostranim balkonom preko agencije tražila cijena od 75 tisuća eura. Trosoban stan na Šubićevcu u zgradi, 84 kvadrata, južna strana, tražio je kupca za 1 190 eura po četvornom metru.
Povoljne su bile i kuće. Tako se na Šubićevcu prodavala kuća od 350 četvornih metara, na parceli od 440 kvadrata, s dva stana – svaki po sto kvadrata n prvom i drugom katu – za cijenu od 210 tisuća eura.
A kako je danas? Kada tražite odgovor na to pitanje, dobijete odgovor da je prosječn cijena stana u centru grada oko 3 200 eura ‘kvadrat‘ da je cijena izvan centra, u kvartovima poput Baldekina i Meteriza 2 750 eura po četvornom metru. U tom su rasponu i prosječne tražene cijene po oglasnicima, pa za prosječan stan od 68 kvadrata treba izdvojiti od 158 do 217 tisuća eura. Za što ste, eto, 2012 godine mogli kupiti kuću s dva stana od 100 kvadrata svaki na Šubićevcu! Još da nam je svima današnja pamet i vremeplov pa se vratiti nazad u prošlost i malo pazariti, pa makar se i zadužili, gdje bi nam bio kraj!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....