Bivša vodička gradonačelnica, Nelka Tomić, šestu godinu zaredom osvaja titulu najdoktora u području ginekologije u Šibensko-kninskoj županiji. Izabrale su je i ocijenile najboljom njezine pacijentice, a listu najboljih objavio je portal najdoktor.hr. Nelka je na ovu vijest reagirala iskreno i ushićeno - sretna sam, ginekologija je moj život!
I nije to tek standardna fraza nekog tko je upravo proglašen najboljim u svojoj struci, to je u Nelkinu slučaju čista istina. I kad pomislite da je ta žena, tako srčano posvećena svom poslu, svojim pacijenticama kojima je danas 24 sata na dispoziciji, tada samo možete zaključiti da je prava šteta što je izgubila četiri godine u aktivnoj politici (2017. – 2021.) jer je to stranka (HDZ) od nje tražila. A stranačka je stega, da ne kažemo poslušnost, conditio sine qua non za svakog lojalnog člana, napose konzervativnih stranaka.
Liječnici - političari
Pa je, kako bi izbjegla sukob u stranci, Nelka pokušala pomiriti strast (ginekologiju) i obavezu prema stranci (dužnost gradonačelnice) i četiri duge godine radila je na dva paralelna kolosijeka i bila - nesretna. Jer, politika, za razliku od medicine, nije njen život! Stoga je u travnju 2020. odlučila dužnost gradonačelnice Vodica obnašati volonterski, kako bi se mogla maksimalno posvetiti poslu u šibenskoj bolnici. Zahtjev s kojim je izašla pred Gradsko vijeće obrazložila je povećanim potrebama šibenske bolnice za stručnim kadrom u uvjetima pandemije Covida i do kraja mandata gradonačelnički posao radila je kao volonterka.
Nelka Tomić je subspecijalist za humanu reprodukciju i liječenje steriliteta, zaposlena je u Općoj bolnici Šibenik, a u Vodice je, do prije šest mjeseci odlazila samo na posao. Kao gradonačelnica. Koja nikad nije prestala biti i ginekologinja. I dok je bila gradonačelnica, jedva je čekala one dane u tjednu kad odlazi u šibensku bolnicu i radi ono za što se školovala i što uistinu voli. I njezine su pacijentice osjećale tu potpunu privrženost struci i zato je i nisu doživljavale, kako voli reći, samo kao liječnicu, nego i kao prijateljicu kojoj mogu sve reći, sve povjeriti, za savjet pitati i pomoć očekivati.
A nije to samo slučaj Nelke Tomić. I šibenski gradonačelnik Željko Burić je liječnik po struci, oftalmolog, koji je trenutno u svom trećem političkom mandatu, ali nikad nije prestao raditi i svoj primarni, liječnički posao. Doduše, kod privatnika, a ne u šibenskoj bolnici. Mnogi se često pitaju, s obzirom na to da se Burić bliži 70., otkud mu toliko energije da nakon radnog dana u gradskoj upravi, brojnih problema s kojima se susreće, nezadovoljnih građana koji traže odgovore na svoje probleme, akrobacija kojima pokušava premostiti svoje velike ambicije i limitirane mogućnosti Grada, i još ima volje i entuzijazma za oftalmološke preglede svojih sugrađana.
Planirao je, ili makar je tako govorio, odraditi dva mandata na čelu Grada, ali, kad je u stranci odlučeno da ide i po treći put u utakmicu za šibenskog gradonačelnika, prihvatio je bez puno otpora. Ima još projekata koje želi ostvariti prije negoli objesi političke kopačke o klin, ako se to u doglednoj budućnosti uopće i dogodi.
Razlika između Nelke Tomić i Željka Burića, iako su oboje liječnici i političari, je u tome što je dr. Tomić ušla u politiku po nekoj vrsti zadatka i "stranačke stege", iako nikad nije imala prirodni interes za tu plemenitu profesiju kompromitiranu dominacijom privatnih interesa, a dr. Burić je u politici od davnina. Bio je jedan od osnivača i ključnih ljudi šibenskog HSLS-a s kojim je doživio zvjezdane trenutke te nekoć snažne i prosperitetne stranke. Željko Burić ima prirodni politički poriv, ima iskustvo, ima i političku vještinu kakvu, kažu Šibenčani, ne srećete često. Treba moći izdržati pritisak javnosti, prozivke nezadovoljnih, prevarenih, onih kojima ste nešto obećali ali zbog ovog ili onog razloga niste i ispunili, stoički podnijeti žaoku, pa i diskreditirajuću kritiku, etiketiranja, neizbježne stigme.
Recimo, najaktualnija je etiketa koju gradonačelnik od konstituiranja novog saziva Gradskog vijeća nosi, ona političkog trgovca. Koji gradskim tvrtkama kupuje lojalnost svojih novih koalicijskih partnera, Hrvatskih suverenista, spremnih bogme skupo naplatiti svoja dva glasa u vladajućoj (HDZ) većini. A Burić daje što se od njega traži, jer bez toga nema većine na koju bi se naslonio i uz čiju bi pomoć svoje projekte i zamisli realizirao. Zna on dobro onu krležijansku kako je politika vještina koja računa s jednim koeficijentom, a to je koeficijent stvarnih snaga! U politici vrijedi samo današnja predstava, a u kakvoj si jučer glumio, to je sporedno…
Ali, sve to Burić nosi kao da mu je dano od rođenja. I još stigne držati korak i sa oftalmologijom i privatnom praksom s kojom ima planove i nakon politike…
Znanstvenik i kompromisi
Da ne biste mislili kako se politika događa samo liječnicima, iako ih je u politici, na svim razinama, od lokalne, preko regionalne do nacionalne, i previše, ali događa se ona i u drugim strukama i zanimanjima, i drugim zaljubljenicima u posao za koji su se školovali, pa ga se začas odreknu za" ljubav politici ".Jednog dana dobiju ponudu da se okušaju u tom, kod nas najisplativijem ali često i najprezrenijem, poslu, uvjeri ih se kako su kao kandidat ili kandidatkinja za tu dužnost upravo oni najbolji izbor, sigurna dobitna karta, nitko to ne može bolje od njih, bar jedan mandat, četiri godine brzo prođu i sl., i na taj "ljepak" većina ih padne. Sad, jesu li "popustili" pred slatkorječivim stranačkim kolegama i partijskim šefovima, ili je i u njima već tinjala politička iskra koju je trebalo rasplamsati, o tom- potom. Svakako, sirenskom zovu politike tek se rijetki uspijevaju odhrvati…
Nije to pošlo za rukom ni šibensko-kninskom županu Marku Jeliću, znanstveniku, molekularnom biologu, osnivaču kninskog Veleučilišta Marko Marulić, koji je prvi izazov prihvatio kad se kandidirao kao nestranački kandidat za kninskoga gradonačelnika i uspio detronizirati dotad nesmjenjivu Josipu Rimac. A onda se na zadnjim lokalnim izborima u svibnju 2021. odlučio kandidirati, opet kao nezavisan kandidat, za šibensko-kninskog župana. I baš kao što je nakon godina neprikosnovene vladavine, "srušio" Josipu Rimac, prije šest mjeseci nakon tri i pol mandata na čelu županije, "svrgnuo" je i dotadašnjeg župana Gorana Pauka. No, je li se ovaj znanstvenik, doktor molekularne biologije, usrećio tom pobjedom? Teško.
Jelić je postao župan potporom široke koalicije raznorodnih stranaka koje su imale zajednički cilj: srušiti vladavinu HDZ-a u županiji. No, tako heterogeno društvo nije nimalo lako držati na okupu, pa je Jelić već dosad, u prvih šest mjeseci mandata, prošao preko puno trnja i drače… Doživio je i osporavanja, pače i uvrede od nekih svojih partnera koji upravljanje županijom vide na drugačiji način i priželjkuju brže, snažnije i osjetnije promjene. No, Jelić je nekonfliktna osoba, rado bi probleme rješavao na miran način ako je to ikako moguće, pa ostavlja dojam osobe sklone prevelikim kompromisima, što dijelu njegovih saveznika nikako ne odgovara.
I sad, čovjek se pita, koliko realno u četiri godine mandata na mjestu župana Jelić može učiniti da bi se vidjele promjene, a što je mogao za to vrijeme učiniti u svojoj struci, koliko je mogao svojim radom pridonijeti znanosti, i što bi za njega kao čovjeka bila veća sreća? Politika je žrvanj koji nemilosrdno melje, troši, i nerijetko mijenja ljude. Njihovi konkretni učinci na političkim dužnostima nikada nisu razmjerni onome što su obećavali, vjerojatno i htjeli postići. Pa je za ljude koji se u politiku upuštaju iskreno i časnim namjerama, ona zapravo izvor velikih frustracija.
Kvalifikacija- politička konjunktura stranke
No, ma koliko da je prava šteta što se neki ljudi (a nije ih mali broj) odriču svoje izvorne struke za koju su se školovali i čije je obrazovanje društvo i obitelj skupo stajalo, a njih same i vremena i truda, i odlaze u politiku, da bismo nerijetko od dobrog liječnika ili inženjera dobili lošeg političara, to je još manje zlo za zajednicu od onih koji ulaze u politiku a da joj nemaju što dati, i njihov je jedini plan i ambicija od politike uzeti. A takvih je kod nas najviše. Nekompetentni stranački voluntaristi koji misle da im partijska iskaznica kompenzira sve njihovo neznanje i neobrazovanje, da je svojevrsno baterijsko punjenje s kojim mogu dovijeka trajat, osigura li im stranka redovito napajanje.
Takvi poluinteligenti, koji jučer nisu imali ništa, a danas, hvala politici i stranci, imaju sve, i vjeruju da mogu baš sve, da im nijedan posao nije nedostupan i da su njihove jedine kvalifikacije politička konjunktura njihove stranke, e takvi su politiku na dugi, dugi rok učinili malaričnom baruštinom u kojoj najbolje uspijevaju oni koji najbolje trguju.
Drugdje, u demokratski razvijenom svijetu, gdje je ključni princip sustava vladavina prava, politka je struka za koju se školuje, kao i za svaku drugu, i godinama priprema za neku od odgovornih dužnosti. Jer, kao i svaki zanat, i politički zanat treba vremena da se valjano ispeče. Kod nas, međutim, ima onih koji danas uđu u politiku, nitko pravo i ne zna što rade i kako radno vrijeme provode, a već imaju imovinsku karticu pred kojom pošten čovjek može samo zanijemiti. Zanimljivo, stranke se ne nadmeću u tome koja će prije svoje redove očistiti od tih skorojevića i vucibatina, često bez alata i zanata, sa sumnjivim diplomama i još sumnjivijim namjerama. Daju im sinekure, uhljebljuju ih na mjesta o kojima ni sami nisu mogli ni sanjati, otvaraju im svijet privilegija i moći. Nikad ne znate kad će vam i za što zatrebati, a zadužili ste ih, pa s pravom od njih možete i tražiti što god…
I zato bi bilo dobro da političare obrazujemo i za političke funkcije pripremamo, kao što liječnike i znanstvenike pripremamo za njihov posao. Od takvih političara sigurno bi za zajednicu bila neusporedivo veća korist od onih koji svu svoju moć i "znanje" crpe iz stranačkih iskaznica. A i ne bi je prezirali oni koji općem dobru imaju što dati…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....