Održana regata na latinsko idro: dok je Šepurine, bit će i Burtiža! - poručuju organizatori, a to je cilo misto na otoku Prviću

Čak dvadeset i osam posada bilo je na startu šepurinske Regate na latinsko idro, Burtiž joj je ime.

I ne samo što ih je bilo 28, nego smo na startnoj listi uočili neke koje do sada nismo, ima tu sve više i vodičkih i šibenskih registarskih oznaka, a to je ono što uvijek veseli – navikli smo pretežno čitati murterske oznake, eventualno tišnjanske. To je znak da se neki kraj budi i da se društvo širi!

Na startu su se, među gajetama, našle i Mila, VD 1227, i Sovja VD 121, i Leut Ines VD 260 i Sveti Nikola kaić VD 33, i Gudac VD... Pa Spuga 1 gajeta i Spuga 2 kaić, oba šibenskih oznaka..., a gajeta Prvinka ima, eto, oznaku MU, pa se ti misli.

Došli su i stari prijatelji iz Murtera, Betine, Jezera, Tisna, neizostavni Bažokić i Gušte, Mati Jezerka i Tišnjanka, Zadrugarka, Modra varka (!), Kurnatarica i – Balegarka! Odnekud je doplovila i Davna žeja, na startu su bile i Lipa moja, i Godulica, i Cvita, i Baba Tone... i ko će znati jesmo li koga priskočili, ali taj će sigurno biti zapisan već na idućoj regati – dajemo časnu rič!

Lipo, ali ne baš jakog, vitra napuvalo je idra u onom prelijepom prizoru ispred slikovite Šepurine. Regatno polje – uvijek isto ili slično ili kako vitar puše... Od starta prema Vodicama, pa na na Logorun, pa oko bove ispred Tijata pa u cilj ispred Šepurine.

Atmosfera u mistu bila je odlična, cijela se Šepurina i dala na organizaciju ove regate koja bi dosad, bez njih, stoput ugasla, takva su vremena.

Dok misto stoji iza nje – bit će je. I bit će, kao i sada, dobra fešta s bendom i Vodičkim mažoretkinjama, i sa štogod za prigrist trudnim posadama, i s puno pjesme i dobrog raspoloženja...

Pa sve to dogodine iznova.