Od pitanja gdje će biti sjedište Parka prirode Dinara važnije je okupiti kvalitetne ljude u upravu - poručuje Anita Babačić Ajduk iz JU ‘Priroda‘

Kao prirodnjakinja, jako sam tužna što je u ovom trenutku, barem u dijelu javnosti, najčešće, ako ne i glavno pitanje gdje će biti sjedište ovih dana u Saboru proglašenog Parka prirode Dinara. No, shvaćam i zašto je tako, budući da je to pitanje također legitimno, makar sa zaštitarskog stanovišta nije toliko važno, govori Anita Babačić Ajduk, ravnateljica županijske JU Priroda.
Ipak, za Dinaru u sadašnjem statusu zaštićenog područja koje će upravu prema Zakonu dobiti najkasnije za godinu dana, Babačić Ajduk je jako vezana, zajedno s Općinom Kijevo, kao inicijatorom zaštite, Državnim zavodom za zaštitu prirode, te pročelnicom za zaštitu okoliša Sanjom Slavicom Matešić i ravnateljem JU Zavoda za prostorno uređenje Damirom Lučevom, budući da su još 2007. godine, uz potporu župana Gorana Pauka potaknuta opsežna znanstvena istraživanja toga prostora, određenog na pet i pol puta većoj površini nego što je NP Krka.
Dakako, nije to bila jedino moralna, nego i proračunska potpora: u trenutku kada se putem svoje ustanove za zaštitu prirodnih vrijednosti priključila susjedna, Splitsko-dalmatinska županija kojoj pripada 60 posto goleme površine parka prirode, iz proračuna ŠKŽ već je u istraživanja bilo uloženo pola milijuna kuna, a i Prostorni plan županije s dinarskoga je dijela teritorija, kojem pripada Sinjal (1831 m) inače najviši planinski vrh u zemlji, uklonio mogućnost svih sa zaštitarskog stanovišta invazivnih djelatnosti.
No, ako se, ipak je neizbježno, progovara o budućem sjedištu Parka prirode, tada Babačić Ajduk, osim Sinjala, na stranu 'šibenske vage' stavlja Krčić kao izvor Krke i vrelo Cetine, dakle najvrjednije fenomene unutar zaštićenog područja. Krčić se dosad nije niti isticao, osim Topoljskog buka koji mu je veličanstveni završetak, no riječ je o referentnoj krškoj rijeci čija je voda iznimne kakvoće, posebno ističe ravnateljica JU Priroda.

Kulturna vrijednost

- Znali smo od početka, naglašava, da je dinarsko područje iznimno vrijedno također u kulturnom, ne samo u pogledu prirodnog bogatstva koje je upravo golemo, a da toga nerijetko nismo ni svjesni. To je istodobno, u najvećoj mjeri i Natura stanište pod dosadašnjom upravom JU Priroda, međutim, bilo je jako diskutabilno u kom će pravcu zaštita ići; to je uvijek i političko pitanje, s obzirom na način financiranja takvih ustanova. Bila su izgledna dva scenarija. Da se proglasi regionalni park prirode, pa da svaka županija upravlja svojim područjem ili jedinstveni park prirode, što Dinara po svojim osobitostima svakako zaslužuje.
To je iznimno velik prostor od 600 četvornih kilometara i predstavlja drugo po veličini zaštićeno područje nakon Parka prirode Velebita te je bez sumnje, vrlo zahtjevno organizirati kvalitetnu ustanovu. Ne samo da je riječ o velikom prostranstvu, nego je to i teško pristupačan kraj, podsjeća Anita Babačić Ajduk.
Premda su konačnim proglašenjem parka prirode ispunjene težnje inicijatora, s tom se odlukom tek može odahnuti na velikoj, nimalo jednostavnoj etapi puta da se dinarskom divljinom uzorito upravlja.
Vrijeme za otvaranje šampanjaca ipak će biti kada se, nada se naša sugovornica, povoljno riješi naredno važno, ako ne i presudno pitanje. Odnosi se na što kvalitetnije ljude koje bi trebalo okupiti za upravljanje, te da se što prije izrade planski dokumenti, kako bi se započelo s uvođenjem reda u prostoru. U proteklim godinama, otkriva Babačić Ajduk, na terenu nisu nažalost radili jedino zaštitari, nego i bespravni graditelji.
Neki su naime, zadnjih nekoliko godina otkako se zaštita Dinare naročito aktualizirala, započeli postavljati montažne kućice, a cijeli je koncept da od zaštite Dinare koristi ima lokalno stanovništvo u podinarskim naseljima, nipošto da se otvaraju nova građevinska područja. Planinarski domovi i skloništa javnog karaktera nešto su drugo i važni su u planini, za nužni boravak i preživljavanje.

Polovica ptičjih vrsta

Opsežna istraživanja koja su, u sprezi s Upravom za zaštitu prirode i zagrebačkog PMF-a prethodila izradi Stručne podloge za proglašenje Parka prirode Dinara odnosila su se na istraživanje faune, poput planinskog žutokruga, jedna od tri otrovnice u Hrvatskoj kojeg gotovo isključivo ima jedino na Dinari, zatim šišmiša, špiljske faune i dakako, biljnih vrsta.
Znanstveni podaci koji su presudili u korist Dinare kao parka prirode su upravo impresivni: na Dinari naime, obitava polovica ptičjih vrsta u Hrvatskoj, a raste dvadeset posto flore.
- Najgori mogući scenarij daljnjih koraka na uspostavi kvalitetnog upravljanja parkom prirode bio bi da 'neka politika tu zaposli svoje podobne kadrove', kako se po medijima već piše i dat ćemo sve od sebe da tako ne bude, nastavlja Anita Babačić Ajduk. Ona je na čelu slične ustanove već godinama i dobro joj je poznato koliko je to zahtjevno, naročito ako je riječ o privlačenju kvalitetnih ljudi u mjesta koja nisu središta županija.
- Da bi olakšali upravljanje budućem parku prirode izrađujemo u suradnji sa JU More i krš Splitsko-dalmatinske županije Plan upravljanja predmetnim područjem. Park prirode treba biti pokretač održivog razvoja u tradicijskim selima, treba poticati stočarstvo i radi održavanja prirodnih dinarskih pašnjaka, pčelarstvo i druge ekološke proizvode sela i smještaj u kućama domicila, a s obzirom na posebnu vrstu posjetitelja i najviši planinski vrh u nas, treba pripremiti educirane planinarske vodiče, obilježiti staze i ustanoviti kvalitetan standard toga oblika turizma. Vrlo je bitno da buduća uprava sa stanovništvom postigne suradnju koja će domicile pretvoriti u najveće zaštitare toga prostora, što će biti najbolji znak da je takvo upravljanje i njihov prosperitet. Ne manje važno, napominje Babačić Ajduk, park prirode treba nastaviti suradnju s bosanskom stranom, također živo zainteresiranom za budućnost i zaštitu Dinare, budući da prirodni svijet ne poznaje političke granice.

Problem Skradina

To je kroki važnih pitanja, bitnijih od toga gdje će biti sjedište Parka prirode Dinara.
- Prirodno je, nakon svega obavljenog posla presudnog za proglašenje parka prirode da bih i ja voljela da sjedište bude u Šibensko-kninskoj županiji, no to je ipak samo jedno od pitanja. Nije ni Šibenik uostalom, najviše profitirao od NP Krka, premda mu je u gradu sjedište, obrazlaže Babačić Ajduk s napomenom da bi svakako trebalo izbjeći ono što se danas događa sa Skradinom, gdje se kao problem sada prelama ono što je izmjenjeno 1997. godine.
A to je da Šibenik bude ulazom u nacionalni park, s čime bi se izbjeglo da maleni Skradin danas ne može podnijeti pritisak posjetitelja i težnje Parka da mu uzme trećinu obalne crte. To je međutim, logična posljedica razmjerno davnog pogrešnog strateškog koraka.
Da je šibenski most ostao granicom, kao dotad, imali bismo i nadzor posjetitelja, nautičara naročito i zagađenja iz njihovih crnih tankova na plovilima. Dakako da bi Skradin ostao nezamjenjivim punktom, no sigurno ne bi trpio toliki pritisak. Mislim da bi Zaton, Bilice i Raslina sada bili sretniji da su unutar granica parka, a jednako važi i za cijeli Prukljan, smatra Anita Babačić Ajduk.
Zato je od presudnog značenja i budućem Parku prirode Dinara pomno razraditi ulazne punktove, zaključila je naša sugovornica.