Nije vodovod radi Obonjana, nego želimo zadržati stanovništvo Prvića, Kaprija i Žirja - tvrdi Željko Burić, šibenski gradonačelnik

Počela je realizacija iznimno kompleksnog projekta šibenskog “Vodovoda i odvodnje”, izgradnja vodoopskrbnog cjevovoda kopno – Prvić – Obonjan – Kaprije – Žirje, koji predstavlja svojevrsnu revoluciju, osobito za najudaljenije naseljene otoke šibenskog arhipelaga, ne samo zbog njihove udaljenosti nego i zbog godina čekanja na taj događaj. Upravo zbog ovog potonjeg, neki i danas sumnjaju da će se cijeli projekt realizirati, pa tvrde kako se sve to radi zapravo zbog Obonjana…

Vrijednost cijelog projekta iznosi oko sedam milijuna eura, kako nam je rekao direktor “Vodovoda i odvodnje” Šibenik Zvonimir Štrkalj. Radove izvodi “Jadranski ronilački servis” (JRS), a projekt se financira 80 posto iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti (dakle, nepovratnim sredstvima), uz 10 posto participacije Hrvatskih voda i 10 posto lokalnih sredstava (šibenskog “Vodovoda i odvodnje”). Otočni podmorski cjevovod dug je 21 kilometar, po čemu je najduži u povijesti Hrvatske, a radovi se izvode na maksimalno 70 metara dubine.

Domaći izvođači

– Cjevovod za šibenske otoke ide s kopna na Prvić, a potom s Prvića na otok Obonjan. Zlarin i Prvić već imaju vodovod, ali će prvićki biti zamijenjen kvalitetnijim, a prema Kapriju i Žirju, gdje je barem 260 domaćinstava, prvi put će se položiti cijevi u more. Ovim projektom omogućit će se kvalitetna i zdravstveno ispravna voda koja je uvjet ostanka i opstanka na otocima koji administrativno pripadaju gradu Šibeniku, pa i njihovi stanovnici, njih oko 700, kao i svi ostali, imaju pravo na jednako kvalitetne uvjete života kao i njihovi sugrađani – napominje Štrkalj i dodaje:

– Zanimljivo je i da su na projektu angažirani samo domaći izvođači, osim što radove izvodi JRS i cijevi su domaće, iz drniške tvornice, što za nas ima posebnu važnost – ističe Štrkalj.

Inače, radi se, kaže, o dovodnom cjevovodu koji kreće s Prvića, hvata se za puntu Obonjana i ide do vodospreme. Zasad nije riječ o izgradnji vodovodne mreže na otoku, jer za to treba ispuniti sve tehničke uvjete, imati kapacitete itd. No, ova projektna dokumentacija odavno je spremna, a njezin je glavni cilj dovod vode do Kaprija i Žirja, naglašava direktor “Vodovoda”, demantirajući time i tvrdnje da je cijeli projekt motiviran primarno dovodom vode na otok Obonjan koji je u dugotrajnoj koncesiji (50-ak godina).

Obonjan od ranije ima svoju vodospremu, Kaprije, također ima izgrađenu vodovodnu mrežu, a što se tiče Žirja tu tek predstoji izgradnja sekundarne mreže i dovod pitke vode do kuća.

Radovi u fazama

Radovi će se provoditi u fazama, pri čemu je u prvoj planirano priključivanje Obonjana na sustav javne vodoopskrbe, gradnjom podmorskog dovodnog cjevovoda kopno – Obonjan, u dužini nešto više od 8 kilometara i ograncima za otoke Prvić i Obonjan. U drugoj fazi će se na sustav priključiti Kaprije dovodnim cjevovodom Obonjan – Kaprije, do mjesta priključka na vodoopskrbnu mrežu naselja, a cjevovod je dug gotovo 7 kilometara. I konačno, zadnja, treća faza projekta je priključenje otoka Žirja na sustav javne vodoopskrbe dovodnim cjevovodom Kaprije – Žirje do mjesta priključka na vodoopskrbnu mrežu naselja, a cjevovod je dug oko 6 kilometara. Rok za završetak radova je listopad 2025. godine.

Šibenski gradonačelnik Željko Burić odlučno odbacuje teze kako se otočni vodovod zapravo gradi radi Obonjana jer se Grad Šibenik obvezao u ugovoru s koncesionarom izgraditi infrastrukturu na otoku.

– Obonjan je sasvim odvojena priča od otočnog vodovoda i ona potiče iz vremena kad smo s preuzimanjem vlasti odlučili srediti i sve nedorečene odnose s koncesionarima Obonjana. No, izrijekom tvrdim da koncesija nije uvjetovana izgradnjom infrastrukture na otoku, iako je u zatečenom ugovoru pisalo da se Grad obvezuje na to, ali smo mi to iz ugovora izbacili, kao i obvezu vraćanja njihova kredita. Istina je da smo govorili kako će netko morati riješiti vodoopskrbu otoka koji je dio priče o ukupnom turističkom razvoju Šibenika – kaže gradonačelnik.

Pitali smo i otočane što za njih znači izgradnja cjevovoda kojim će i za najudaljenije Žirje stići pitka voda.

– Za nas to znači nevjerojatno puno, ali nisam siguran hoće li se ta priča obistiniti. Mislim da oni sve to rade najviše zbog Obonjana koji su dali u 50-godišnju koncesiju i obvezali se izgraditi vodovod – tvrdi, kao i mnogi, Ivan Dobra Žirjanin, pjesnik i zaljubljenik u svoj otok.

No, dodaje odmah Dobra, “ako bi se napravio taj cjevovod, to bi bio podvig ravan izgradnji Pelješkog mosta!”.

Radi se o vrlo složenom, zahtjevom projektu, treba voditi računa i da tom trasom idu dva električna podmorska kabela, da su između Žirja i Kaprija pronađene i amfore koje treba sačuvati. Pribojava se, stoga, da bi moglo biti puno problema u realizaciji posla.

A poseban je problem, ističe Dobra, što Žirje ima šest naselja, i ako voda dođe u Koromašnu, do Mikavice i Tratinske ima sedam kilometara, a to znači da će za sekundarnu mrežu biti veliki troškovi. Svi ljudi to neće moći platiti. Iako je dio mještana potvrdio zainteresiranost za priključak, pa je za očekivati da kad jednom voda dođe na otok neće propustiti priliku da imaju sve blagodati toga.

Problem je, veli Dobra, i što svi ljudi na Žirju nemaju vlasništvo 1/1, pa bi trenutno njih samo 15-20 moglo dobiti priključak. Osim toga, posebno naglašava, govorio sam svima kad se radila nova električna mreža i cijeli otok prekopao, da se to iskoristi i polože i vodovodne cijevi koje godinama stoje kod škole neiskorištene. A za par godina će se ponovo kopati.

Mogli su tih par cijevi barem za školu posložiti i spojiti se na hidrant. Ali, “Elektra” nije pristala da se podijele troškovi instalacija. A mogli smo u isti kanal položiti cijevi za vodu, struju i telefon. Govorio sam to i bivšem direktoru “Vodovoda” Frani Malenici, ukazivao na to i Petru Mišuri u gradskoj upravi. Zar to ne bi bilo isplativije i praktičnije? Ali neće nitko da sluša… – žali se Dobra, i napominje kako je radio u građevinarstvu od 1972. godine, da ima iskustvo s velikih objekata, radio je, veli, i na američkim “blizancima”, na 30-ak bolnica, 20-ak staračkih domova, vojnim bazama, pomorskoj akademiji, zna što govori, kaže, ali nitko ga ne sluša.

Vodonosac treba ostati

Na Žirje sada vodu dovozi vodonosac, ali svi imaju svoje gusterne, ističe Dobra, i kad im se isprazne gusterne, traže da im vodonosac doveze vodu i napuni vodospremu na otoku.

– Vodonosac treba i dalje ostati jer svi neće moći platiti priključak, a pogotovo oni koji su dalje. Lako je – veli – Kaprijanima, tamo je najudaljenija kuća 200 metara. Problem je, ističe, i što na Žirju često nema struje, a kad nema struje, nema ni vode jer hidrant ne može raditi.

– Ali, neovisno o svim tim problemima, kad ima volje svi se mogu riješiti, za budućnost otoka dovodni cjevovod je velika stvar. To nam otvara nove turističke perspektive. Recimo, u Maloj Stupici bi mogli izgraditi hotel, što je od posebnog interesa za otočane, dok bi u jednoj od vojarni mogao biti starački dom, ljudi bi se imali gdje zaposliti i vratili bi se na otok. Tada bi brod za Žirje vozio četiri puta dnevno… Ali, mi stalno idemo unatrag, umjesto da idemo naprijed, nikako glavu razbistriti – zaključuje Ivan Dobra Žirjanin.

Sekundarna mreža

Da ne bi bilo dvojbe, pitali smo direktora “Vodovoda” Zvonimira Štrkalja tko financira izgradnju sekundarne mreže.

– “Vodovod” će tražiti izvore financiranja za izgradnju sekundarne mreže jer će ta mreža biti naše vlasništvo i u našoj ingerenciji. A kad s cijevima dođemo do kuća mještani plaćaju samo priključak i brojilo – objašnjava Štrkalj.

A što se tiče mogućnosti da se u isti kanal stave sve instalacije i to je moguće, ovisi o dogovoru s T-Comom i HEP-om, veli. Primjera radi, “Vodovod” trenutno baš tako radi na području Rogoznice, zajedno s ostalima, ali ako nema dogovora, svatko radi za sebe...