Sportskim rječnikom kazano, u posljednje vrijeme je tema otpada u Lijepoj našoj iz zonskih liga prešla u prvu ligu i to čak na prvo mjesto na tablici. I kako to biva i u nogometu u kojem Hrvatska ima oko četiri milijuna izbornika, sada u našoj zemlji o otpadu svi znaju gotovo sve. Interes za tom temom eskalirao je posebice nakon gnjusnog ‘slučaja Gospić‘.
Jedna od vrućih tema u kontekstu upravljanja otpadom je i najavljena gradnja energane na gorivo iz otpada na šibenskom odlagalištu Bikarac. Sasivm logično, o jednom tako osjetljivom pitanju postoje ‘zaraćene‘ strane koje su čvrsto ukopane u svojim rovovima. Jedni zagovaraju energanu, drugi su žestoko protiv.
Kako bi se barem djelomično demistificirala tema oko energane na Bikarcu, u šibenskoj Kući umjetnosti Arsen organizirana je javna tribina ‘Bikarac- zelena točka preokreta‘. Da se radi o vrlo zanimljivoj temi za Šibenčane, ali i sve Dalmatince budući da bi se u Bikarcu trebalo spaljivati smeće iz sve četiri dalmatinske županije, pokazala je i činjenica da je ‘Arsen‘ bio dupkom pun. Kako onih koji lobiraju za energanu, tako i onih koji joj se protive i pritom postavljaju vrlo logična pitanja jasno dajući do znanja zbog čega su, u najmanju ruku, sumnjičavi prema toj ideji koja bi se trebala realizirati u njihovom dvorištu.
Za početnu ilustraciju kažimo kako energane na gorivo iz otpada imaju sve članice Europske unije osim Hrvatske. U Europi ih je trenutačno 500-njak. Primjerice, u Francuskoj ih je više od stotinu, dok je Njemačka blizu troznamenkaste brojke takvih postrojenja.
Energanu ima i Srbija. Točnije dvije - jednu na gorivo iz otpada u Vinči, a jednu u sklopu tvornice umjetnog gnojiva u Prahovu koja se pogoni na opasni otpad. Naravno, energanu ima i Slovenija s kojom se tako često volimo uspoređivati. Ona u Celju uspješno funkcionira već 15 godina.
Kakva su iskustva s energanom u susjednoj Deželi otkrio je Filip Kokalj, profesor na Fakultetu strojarstva u Mariboru, i čovjek koji je bio glavni projektant postrojenja u Celju.
Ključno je pitanje - kakav je njezin utjecaj na okoliš?
- Nema sumnje da ovakve energane imaju utjecaj ne samo na zrak nego i na otpadne vode, tlo... U slučaju gradnje energana treba voditi računa o svemu. Generalno, ljudi najviše vide ono što se iz dimnjaka ispušta u zrak. Realno, tehnologija je danas došla do tog stupnja da sve ono što ljude opravdano brine možemo riješiti tehnološkim rješenjima. To se najbolje vidi na primjeru energane u Celju gdje u proteklih 15 godina niti jednom nisu bile premašene dozvoljene emisije štetnih tvari u zrak. Stoga, držim kako energane mogu biti napravljene vrlo sigurno i da nemaju nikakvog utjecaja na zdravlje ljudi koji žive u njihovoj neposrednoj blizini, pa tako i onih koji su nešto dalje - izjavio je profesor Kokalj iz Slovenije.
Jedan od zagovornika gradnje energana na gorivo iz otpada je Viktor Simončič, poznati hrvatski stručnjak za gospodarenje otpadom. Među ostalim, bio je pet godina pomoćnik resornog ministra u Hrvatskoj, a bio je i posebni savjetnik slovenske Vlade:
- Europa prihvaća energane kao zadnju stepenicu u gospodarenju otpadom. Danas se energane ne rade kao prije 40-ak godina kada se u njima spaljivao cjelokupni otpad nego na gorivo iz otpada. Ne želim hvaliti sve zemlje EU-a koje imaju energane, pa čak i Srbiju koja ih ima dvije, ali taj način korištenja otpada, koji se ne može ili ne isplati reciklirati, da ga se iskoristi kao termički potencijal je nešto što svi razvijeni rade već desetljećima. Zato mislim da bi i Hrvatska trebala krenuti tim putem. To se jednostavno sada nosi i teško je biti protiv neke takve stvari kao što su energane na gorivo iz otpada. Nadam se da će je izgraditi i Šibenik, da vam se ne bi desio Gospić - misli dr. Simončič.
On tvrdi kako energana neće biti nikakva prepreka za turističko gospodarstvo šibenskog kraja:
- Iz prve ruke znam da energane ne predstavljaju nikakav konflikt za turiste. Dapače, bio sam u Warnemundeu, poznatom njemačkom ljetovalištu i glavnoj luci za kruzere na Baltičkom moru. Tamo je bilo organizirano turističko putovanje u kojem su košare na plažama s jedne strane ograde, a termoelektrana na ugljen s druge strane - otkrio je Simončič.
Kaže kako je za građane vrlo važna informacija da se energane ne mogu graditi kako želite:
- Energane morate raditi po onim standardima koje je propisala Europa. Oni neće dozvoliti da mi u Hrvatskoj napravimo lošu energanu, pa da ovdje proizvedeni furani i dioksidi padaju njima po glavi. Niti jedan političar i niti jedan bankar to neće dozvoliti. U tom segmentu Hrvatska je dala Europi dio državne ingerencije što se tiče inspekcije. Oni će nas kontrolirati, a ne inspekcija Andrije Mikulića i njemu sličnih. Kad bi nas takvi kontrolirali, onda se ni ja ne bih usudio graditi energanu u Hrvatskoj - poentirao je Simončič.
O benefitima energane govorio je i Robert Podrug, direktor Bikarca.
Podsjetio je da se u CGO Bikarac već sada proizvodi gorivo iz otpada koje se zbog nedostatka infrastrukture za energetsku oporabu otpada odlaže ili izvozi i iskorištava na drugim mjestima.
-Bikarac za njegovo zbrinjavanje plaća oko 200 eura po toni. To plaćamo svi mi, kroz povećane račune za gospodarenje otpadom. Jednostavno, moramo prihvatiti činjenicu da postoji dio otpada koji nije moguće reciklirati ili na bilo koji drugi način oporabiti. To su jeftine plastike, uništeni tekstil, zamašćeni papir... i mi imamo goleme količine takvog otpada. Trenutačno na Bikarcu imamo oko 25.000 tona takvog otpada – kazao je Podrug.
No, to bi se, kazao je, trebalo promijeniti izgradnjom energane, odnosno Kogeneracijskog postrojenja Bikarac. Time će se ujedno omogućiti zatvaranje kruga gospodarenja otpadom u Šibensko-kninskoj i svim okolnim županijama: od prikupljanja i obrade, preko proizvodnje goriva, do njegovog energetskog iskorištavanja, objasnio je Podrug.
Maja Feketić iz Fonda za zaštitu okoliša sugerira kako energana na gorivo iz otpada ima emisiju koja je puno niža od kućnih ložišta:
- PM emisije koje zimi znaju podivljati, podivljaju od kućnih ložišta. Osim toga, monitoring postrojenja kao što su energane na gorivo iz otpada je kontinuiran, od 0 do 24 sata. Zdravstveni rizik je nizak, a kontrola goriva mora biti potpuna. U konačnici, sustav mora biti koristan na način da dobijete energiju iz gorivog dijela otpada - tvrdi Feketić.
Za razliku od njih, nešto drugačiji stav o izgradnji energane kod Šibenika ima Lovro Rumora, predsjednik Zelenih Dalmacije:
- Nije problem u samim energanama, puno veći je problem to što se Hrvatska momentalno nalazi u katastrofalnoj situaciji glede otpada. Mi smo zapuštena zemlja što se tiče otpada. Same spalionice kao oblik zbrinjavanja otpada su nužno zlo. Naš glavni problem je to što praktički nemamo ništa čime bismo punili te energane i to je paradoks.
Preduvjet za gradnju energana je savršena primarna selekcija otpada, koju mi trenutačno ni izbliza nemamo. Primjerice, mi nemamo nijednu sortirnicu. Otpad je kod nas mješovit, i ono malo što selektiramo je kontaminirano drugim otpadom i on je neupotrebljiv za spaljivanje. Stoga se postavlja pitanje čime ćemo mi puniti sustav spaljivanja otpada? Ne znam hoćemo li uvoziti otpad koji ćemo spaljivati? A ako ćemo imati nečisti otpad koji ćemo koristiti za energane onda ćemo imati ozbiljnu situaciju u okolišu. To su pitanja koja trebamo postaviti cijeloj zajednici - govori Rumora.
Predsjednik Zelenih Dalmcije upozorava kako je kod gradnje energana problem i u tehnologiji:
- Postoje različite tehnologije spaljivanja i one imaju veliki utjecaj na okoliš. Što je tehnologija starija, moguće emisije štetnih tvari u okoliš su opasnije. Naši kolege iz Splita imali su prilike putovati u Japan gdje se otpad spaljuje plazmom na izrazito visokim temperaturama, mislim od oko 4000 stupnjeva Celzijevih, koje dezintegriraju sve. Međutim, potom se postavilo pitanje gdje ćemo s frakcijom ostataka spaljivanja koje su vrlo opasne. Takve frakcije bi trebalo zbrinjavati u posebne boksove koji ne mogu prodrijeti u podzemne vode - drži Rumora.
On ističe kako Zeleni nisu a priori protiv spalionica, već samo žele da se posao radi na pravi način jer će tada biti minimalne štete u okolišu:
- No, ako će biti fušeraj kao što je kod nas najčešće slučaj onda ćemo biti u velikom problemu. To je vrlo ozblijan posao. Nije to samo staviti, upaliti i izgoriti... Druga stvar na koju treba paziti su filteri na spalionici. Oni su bolji ako su skuplji, dakle radi se o poprilično skupom i odgovornom poslu. Osim toga potrebna je i vrlo stroga kontrola toga posla da ne dođe do zastranjivanja u spaljivanju. Osobno, znam što se spaljivalo u cementarama u Splitu. Bilo je to u neka davna vremena i to nikome ne bih poželio - zaključio je čelnik Zelenih Dalmacije.
Dio skeptičnih oko izgradnje energane na Bikarcu postavilo je nekoliko vrlo logičnih pitanja. Poput onog, zašto se energana planira graditi baš u Šibenskoj-kninskoj županiji, koja je najmanja od sve četiri dalmatinske županije iz čijeg bi se otpada trebalo proizvoditi gorivo na Bikarcu.
Također, njih je zanimalo zbog čega se forsira Šibenik kada on nema toplanu? Odnosno zašto se ne forsiraju Zagreb, Rijeka, Osijek ili Sisak koji imaju razvijenu toplovodnu mrežu?
Od odgovornih nisu dobili baš najpreciznije odgovore na ta pitanja. Osim informacije kako se i u osječkoj slobodnoj poslovnoj zoni planira gradnja energane kapaciteta 54.000 tona godišnje, što je kudikamo manje od 130 tisuća tona otpada koliko bi se na godinu trebalo spaliti na Bikarcu.
Kako sada stvari stoje, toplinska energija koja bi se proizvela na Bikarcu koristila bi se na obližnjoj Poduzetničkoj zoni Podi.
Inače, odgovore na sva otvorena pitanja o energani na gorivo iz otpada u Šibeniku trebala bi dati Studija izvodljivosti koja je u izradi. Budući da o mogućim rokovima izgradnje energane za sve četiri dalmatinsk županije nitko nije javno govorio, čini se kako je ona još uvijek na dugom štapu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....