Znaš, pred kraj ljeta sam imao ozbiljnih zdravstvenih problema, jedva sam ostao živ - tim je riječima Zvonko Erak počeo naš nedavni, slučajni susret na Šubićevcu, blizu "baze" njegovih učenika. On je rijetko viđeni sportski fanatik. Na pragu je sedamdesete u životnome kalendaru. Da je još uvijek neuništiv, svjedoči to što u onim "redovitim" kalendarima već traži termine svjetskih i europskih prvenstava za svoj uzrast. Peterostruki veteranski prvak svijeta u hrvanju (od Beograda 2005. do Varšave prije pandemije) već ističe da mu je namjera boriti se na svjetskome prvenstvu u Poreču 2024. Za par mjeseci je veteransko natjecanje u Varšavi. Je li možda prerano?!
- Još dvojim, s obzirom na to da nisam u punoj spremi. Treniram pet do šest puta tjedno, ali još bez većih opterećenja i hrvačkih zahvata.
Pitanje je kako to izgleda kad je u punoj spremi, kad u fazi oporavka može, kako kaže, napraviti 150 sklekova?!
- Ma, to je u serijama. U nizu bih mogao 50, i to onih punih, pravih!
Bolja je situacija
Osim promjena zdravlja, još je dosta novosti i u njegovu klubu, Šibeniku. U odnosu na ljeto, kad se Erak žalio da hrvači moraju trenirati vani, na Šubićevcu, na prostoru ispred bivšeg ferijalnog saveza, sad je situacija nešto bolja...
- Početnici i mlađa djeca treniraju u dvorani na Mimincu, dok smo s nešto starijima na dvije lokacije. Osim ferijalnog saveza, razumijevanjem ravnatelja Tehničke škole smo dobili i mogućnost korištenja njihove dvorane tri puta tjedno. U tim prostorima vježba pedesetak mladih, među kojima je i nekoliko djevojčica otkriva Erak.
Došlo je do promjena i u stručnome, trenerskom dijelu.
- Prije nekoliko mjeseci se u Zagreb morao vratiti Ignacije Valečić. On je četiri godine vrijedno radio s našim mladim hrvačima. Vjerujem da to neće biti i definitivni rastanak s njim. Imamo u klubu još mladih ljudi koji su voljni raditi. Dominik Munega uči najmlađe uzraste, pomalo pomaže i Tomislav Ivanović. Nakon što završi s fakultetskim obvezama, dio treninga će preuzeti i Franko Čobanov - kaže glavni i najstarijii učitelj šibenskih hrvača.
Ima se čime pohvaliti i kad su njihovi rezultati u pitanju!
Veliki potencijali
- Niz je naših mladih boraca koji osvajaju medalje ili su među najboljima u državi u svome uzrastu. Na nedavnim prvenstvima Hrvatske za starije dječake i kadete, naši su hrvači osvojili četiri srebrne medalje. Među kadetima su to Mario Klarić i Mate Vudrag. Zanimljivo da je Mate u kadetskoj ligi, nedugo nakon tog srebra, dobio momka od kojeg je izgubio finale prvenstva. Oni su na pripremama reprezentacije, poslije čega ih čekaju jaki međunarodni turniri u Zagrebu i Subotici. Članovi reprezentacije do 15 godina su Ivano Ilić i Marko Pekas, također osvajači srebrnih medalja s državnog prvenstva, za čiji je uzrast prvenstvo Europe na ljeto u Zagrebu. Osim njih, imamo još nekoliko velikih potencijala, poput Davida Grubišića, Tonija Mijića, Andrije Vlahova. Stvorili smo pravi sustav u kojem jedna generacija pokreće drugu, pa su danas naši hrvači konkurentni onima iz Zagreba i okolice koji imaju nemjerljivo bolje uvjete - veli Erak.
Po njemu, hrvanje je u zadnje vrijeme izgubilo na atraktivnosti...
- Nema više puno ljepote ovog sporta, sve se rjeđe vide bacanja, a na natjecanjima najviše razine uglavnom parter odlučuje o pobjedniku. Razlog je taj što su borci danas izrazito spremni.
To šibensku hrvačku legendu neće omesti da nastavi odgajati mlade hrvače u klubu na pravi način, da slijedi smisao sporta...
- Bez dvojbe, to je odgajanje mladog sportaša u zdravog i odgovornog čovjeka - zaključio je Erak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....