U 17.57 sati 16. rujna 1991. godine u Šibeniku se oglasila sirena za zračnu opasnost. Samo nekoliko sati poslije tenkovi Jugoslavenske narodne armije stigli su do Šibenskog mosta. Grad se našao pod napadom s kopna, mora i iz zraka, a pred hrvatskim braniteljima bio je zadatak koji je nadilazio obranu samoga Šibenika – trebalo je zaustaviti prodor prema obali i spriječiti presijecanje Hrvatske.
Bitka za Šibenik, poznata kao Rujanski rat, trajala je od 16. do 23. rujna 1991. godine. U napadu je sudjelovao 9. kninski korpus JNA, kojim je zapovijedao Ratko Mladić, uz potporu pobunjenih srpskih snaga, ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice JNA. Napadačke snage računale su i na vojne objekte i garnizone JNA koji su se nalazili na području Šibenika.
Hrvatsku obranu činili su pripadnici policije, 113. šibenske brigade Zbora narodne garde i 4. gardijske brigade. U obranu grada uključili su se i brojni građani, a važnu ulogu imali su položaji na šibenskom području, Šibenski most, postrojbe u zaleđu i topništvo na otoku Žirju.
16. rujna – početak napada
Napad na šibensko područje razvijao se iz dva smjera. Jedan dio snaga JNA napredovao je preko Čiste Male, Gaćeleza i Zatona, dok je drugi dolazio iz smjera Drniša. Cilj je bio probiti obranu, zauzeti ključne prometnice i preko Šibenskog mosta otvoriti put prema gradu i obali.
U 17.57 sati oglašena je zračna opasnost za Šibenik. U 18.48 sati sirene su se oglasile u Vodicama, a tri minute poslije i za cijelu tadašnju općinu Šibenik. Napetost je dodatno porasla u 20.08 sati, kada su tenkovi JNA stigli na Šibenski most. Most je imao golem strateški značaj. Preko njega je prolazila važna prometna veza između sjeverne i južne Dalmacije, a njegova bi kontrola napadačima omogućila pritisak prema Šibeniku i presijecanje komunikacija prema jugu Hrvatske.
17. rujna – napad s kopna, mora i iz zraka
Tijekom noći i ranih jutarnjih sati JNA je pojačala snage oko mosta i raskrižja Jadranske magistrale s benkovačkom cestom.
– Plan je bio da u 4 sata ujutro napadnemo vojsku na mostu. Međutim, ministar obrane Luka Bebić nije nam dopustio da napadnemo JNA, pa smo odgodili napad za sat vremena. No došlo je 6:45, već se razdanilo, a Šibenčani su se već spremali na posao ne znajući da su tenkovi na mostu. To je bio zadnji trenutak da se izda zapovijed za napad. Više nisam želio čekati, oni su bili na mostu, situacija je bila "ili mi ili oni" i dao sam zapovijed Goranu Grguričinu, pomoćniku načelnika policije, da počne s napadom – govorio je legendarni ratni zapovjednik Policijske uprave Šibenik Nikola Vukošić.
Oko 7.30 sati počeo je opći napad na Šibenik. Grad je bio izložen djelovanju tenkova, oklopnih vozila, zrakoplova i ratnih brodova koji su se nalazili u šibenskoj luci.
– To je bila strahovita pucnjava, užas jedan! Već sam pred očima imao viziju srušenoga grada punog mrtvih ljudi, baš jeza. Ako tada nisam poludio, nikada neću. Krenula je i pucnjava s vojnih brodova po Šibeniku. I da nismo mi njih napali u 7.10, već u 8 sati bilo bi prekasno. Ti brodovi bi svakako krenuli, a na njima su bili niški specijalci i crnogorski rezervisti. Naši policajci na rivi nisu mogli ništa tim grdosijama – objašnjavao je Vukošić.
Istodobno je s otoka Žirja djelovala hrvatska topnička bitnica. Njezina je zadaća bila odgovoriti na djelovanje brodova JNA iz šibenske luke. Topovi s Žirja imali su velik domet i predstavljali su jednu od važnih prednosti hrvatskih snaga u obrani grada. Njihovo djelovanje otežavalo je položaj brodova JNA i pomagalo obrani šibenskog područja. Toga je dana osvojena i vojarna Zečevo, čime su hrvatske snage dodatno ojačale svoje položaje i došle do važnog vojnog objekta.
– U roku od pola sata ta je velika mornarica razbijena i vraćena natrag u luku u Mandalinu. Poslije smo tu vatru sa Žirja preusmjerili prema mostu – prisjećao se Vukošić.
Toga dana poginuo je Marinko Kardum, pripadnik specijalne policijske postrojbe "Jastrebovi" šibenske Policijske uprave, koji je ostao kao prva žrtva Rujanskog rata. U njegovu čast kod Šibenskog mosta podignuta je kapelica, a svake se godine na mjestu njegove pogibije održava komemoracija. Tako je bilo i ovoga četvrtka, kada su mu počast odali potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, kao i predstavnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, predstavnici Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata "Jastrebovi" te udruga proizišlih iz Domovinskog rata.
18. rujna – pokušaj prodora prema Vodicama
Napadi su nastavljeni i sljedećega dana. JNA je pokušala tenkovima probiti obranu prema Vodicama, ali se prodor nije razvio prema planu. Vodice su u tim danima bile posebno važne jer su se nalazile na pravcu kojime se moglo ugroziti šibensko područje i prometna povezanost prema sjeveru.
19. rujna – borbe za ključne položaje
Tijekom sljedećih dana hrvatske su snage nastojale zaustaviti daljnje napredovanje JNA, učvrstiti crte obrane i spriječiti spajanje napadačkih pravaca. Šibenski most ostao je središnja točka sukoba, a stanovnici grada živjeli su pod stalnim uzbunama i granatiranjem. Napadi su dolazili s više strana. Osim oklopnih postrojbi na kopnu, Šibenik je bio ugrožen i djelovanjem brodova JNA iz luke te zrakoplovnim napadima. Civilni objekti i gradska infrastruktura bili su izloženi opasnosti, a brojni su građani dane provodili u skloništima.
20. rujna – Pakovo Selo i zauzimanje vojarni u Mandalini
Jedan od ključnih trenutaka bitke dogodio se 20. rujna u poslijepodnevnim satima. Kod Pakova Sela hrvatske su snage presjekle kolonu JNA koja je pokušavala napredovati iz smjera Drniša. Taj je dio 9. kninskog korpusa doživio težak poraz i povukao se prema Žitniću. Poraz kod Pakova Sela bio je važan jer je zaustavljen jedan od glavnih pravaca napada na Šibenik. Time je smanjen pritisak na grad i otvoren prostor za protunapad hrvatskih snaga.
Istoga dana hrvatske su snage zaposjele vojarne u Mandalini, zajedno s 34 vojna broda. Zauzimanje vojnih objekata i skladišta bilo je od posebne važnosti za obranu jer je hrvatska strana na početku rata raspolagala ograničenim količinama naoružanja i opreme.
21. rujna – ‘Obadva, obadva, oba su pala!‘
Subota, 21. rujna, ostala je zapamćena po rušenju zrakoplova JNA na šibenskom području. U trenutku kada su borbe bile na vrhuncu, snimatelj Ivica Bilan zabilježio je događaj, a povik "Obadva, obadva, oba su pala!", koji je izgovorio Filip Gaćina, postao je jedan od najpoznatijih simbola otpora u Domovinskom ratu. Gaćina je tada imao 23 godine. Njegov povik, izgovoren u trenutku rušenja zrakoplova, ubrzo je postao prepoznatljiv diljem Hrvatske. Snimka je prenošena kao simbol nade i otpora, posebno u danima kada je velik dio zemlje bio izložen napadima.
22. rujna – oslobođen Šibenski most
Presudan trenutak bitke dogodio se 22. rujna. Oko podneva hrvatske su snage krenule u protunapad i oslobodile Šibenski most. U akciji su sudjelovali pripadnici 113. šibenske brigade i postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova. JNA je odbačena prema Gaćelezama, a Jadranska magistrala ponovno je otvorena za promet. Oslobađanje mosta imalo je velik vojni i politički značaj. Hrvatskim je snagama omogućena bolja povezanost sjevera i juga Dalmacije, dok je napadačima onemogućen plan da zauzimanjem mosta presijeku važnu prometnu komunikaciju.
– Nama je čak odgovaralo da taj most bude zatvoren još nekoliko dana, ali kako je na njemu poginuo Marinko Kardum iz Vodica, nastala je teška situacija u tome gradu i radi njih smo išli rješavati pitanje mosta – rekao je Nikola Vukošić.
Most je tijekom bitke bio mnogo više od prometnog objekta. Postao je simbol obrane Šibenika i mjesto na kojem se odlučivalo hoće li JNA uspjeti nastaviti prodor prema obali. Njegovim oslobađanjem napadački plan bio je ozbiljno narušen.
23. rujna – kraj najžešćih borbi
U ponedjeljak, 23. rujna, u 11.27 sati prestala je zračna opasnost. Time je završena ključna faza sedmodnevne bitke za Šibenik. Grad je obranjen, Šibenski most ponovno je bio pod hrvatskom kontrolom, a snage JNA zaustavljene su na pravcima kojima su pokušavale prodrijeti prema obali. Obrana Šibenika tako je imala posljedice daleko izvan lokalnog područja. Tijekom Rujanskog rata poginula su tri hrvatska branitelja i sedam civila, dok je 113 osoba ranjeno, među njima 64 civila.
Rujanski rat nije bio samo obrana jednoga grada. Šibenik je u rujnu 1991. bio jedna od ključnih točaka obrane Hrvatske. Da je JNA uspjela zauzeti Šibenski most, grad i položaje uz Jadransku magistralu, prometne veze prema jugu bile bi ozbiljno ugrožene, a Hrvatska bi se našla u još težem vojnom položaju. Nakon zauzimanja pojedinih vojnih objekata hrvatske su snage došle i do značajne količine naoružanja, tako je 113. brigada nakon zauzimanja vojarni Smokvica, Krušćica i Zečevo došla u posjed 45 topova kalibra od 20 do 130 milimetara.
Sedam dana rujna 1991. zato se danas pamti kao jedno od najvažnijih poglavlja u novijoj povijesti Šibenika. Grad je pretrpio napade, poginuli su branitelji i civili, ali je obrana uspjela zaustaviti prodor 9. kninskog korpusa i sačuvati važnu prometnu i stratešku vezu prema jugu Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....