Već nekoliko puta ovog ljeta novine su donosile isti naslov: "Apsurd kod Šibenika: helidrom na Zlarinu postao ilegalni deponij, a Hitna helikopterom slijeće kupačima na plažu!" A apsurda, ako mene pitate, nikakvog nema. Dapače, kako je krenulo, nije ni moglo nikako drukčije završiti!
Krenut ćemo najprije od činjenice koju svi oni koji se snebivaju nad ovom pričom uporno zaobilaze, a ona je najvažnija. Čiji je aerodrom? Naš, društveni! A to onda znači svačiji i ničiji! Koristio ga je svatko kako je htio i za što je htio, a održavao ga nije nitko. Jer je svatko očekivao da će to raditi onaj drugi. Tipična socijalistička priča! Zato je i propao kao i sva bivša socijalistička imovina, sve što se nije privatiziralo – ili pokralo, kako hoćete, bilo je i toga, ali je postalo nečije – poduzeća, tvornice, pa čak i država! Sve je propalo što nije imalo gospodara!
Tako je bilo i sa zlarinskim helidromom. Ili bolje reći "helidromom" u navodnim znacima, budući da sve što ima od pravog helidroma je teke asfalta na ravnoj kamenoj površini. Da bi bio pravi, trebalo bi uložiti barem u rasvjetu, ali budući da nije bio ničiji, nije htio nitko. Zemljište je od Šibenske biskupije, koja ga je ustupila Gradu Šibeniku na 20 godina, a tih je 20 godina, u kojima se ekipa u međuvremenu trebala dogovoriti tko će ga preuzeti, isteklo prije tri godine. Helikopterska hitna medicinska služba (HHMS) koja upravlja helikopterima pravi se kao da to nije njezin problem, isto kao i Ministarstvo zdravstva i županijski Zavod za hitnu medicinu. Jer, tako je to kod nas, ko ovlasti ministra obrane i predsjednika države! Helikopterska služba jedinstven je i zaseban sustav na razini države, iako ljude na terenu i odluku o polijetanju osiguravaju upravo županijski zavodi za hitnu medicinu. Uostalom, što bi se oni i mislili oko helidroma dok je stvar po inerciji rješavao Grad Šibenik, koji bi redovno skupio barem smeće s poletno-sletne staze.
Ali problem je nastao zato što ni oni to više ne žele raditi, jer to skupljanje i odvoz smeća trajektom s otoka gradska tvrtka "Zeleni grad" neće napraviti besplatno – ispostavit će gradskoj upravi fakturu. Dakako, sigurno se pitate odakle smeće na helidromu. Dovezu ga sami Zlarinjani – nema tko drugi, zar ne, pa neće doplivati samo ko u Dubrovnik iz Albanije i popeti se uzbrdo – i to redovno svake godine, kad mijenjanju stari namještaj iz svojih apartmana zajedno s ostalim građevinskim otpadom poslije renoviranja. Grad to više ne želi plaćati jer, na koncu konca, nema ni nikakvog rezona da baca novce na uređenje površine kojoj nije ni vlasnik. I na koncu Biskupija – opravdano – traži da joj se vrati zemlja čista kako su je u najboljoj namjeri dali. A Grad veli – što mi imamo s tim, mi smo vam to vratili ima tri godine, i odvezli 18 kubika otpada koji je u međuvremenu tu odložen. Između ostalog i onaj koji je nastao izgradnjom Centra za koralje. Više nećemo! Pa neće "Zeleni grad" svake godine besplatno odvoziti otpad zlarinskih vlasnika apartmana na teret gradskog proračuna – i u konačnici umirovljenika, koji jedino redovno i revno plaćaju svoje račune – a pod izlikom da helidrom mora biti čist zato što helikopter mora negdje sletjeti?!
Stvar, dakle, nije ni apsurdna ni paranormalna. Problem je, kao i uvijek, u parama. Netko treba platiti tog nekog tko će za prvu ruku barem čuvati helidrom da se na njega ne dovozi smeće. Taj netko to ne može raditi sam, jer taj helidrom treba čuvati 24 sata dnevno. Trebaju najmanje tri čovjeka, plus četvrti za smjenu, a na Zlarinu četiri ne možeš naći ni za briškulu, a kamoli za posao. Tu četvoricu, dakle, ne samo da treba platiti, nego im treba osigurati i smještaj na Zlarinu – a to su već ozbiljni troškovi i cijela firma koja mora stajati iza toga. Netko je mora financirati, a neće nitko – svi misle da bi trebao onaj drugi. Pa se apelira na svijest, humanost, sramota je... a helikopteri, naravno, slijeću gdje stignu. Sve dok se nešto ne dogodi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....