Vijećnici i udruge na nogama: ‘Na pašnjacima i oranicama imamo zgrade s bazenima!‘; Evo što su im odgovorili iz Grada

Na nedavnoj sjednici šibenskog Gradskog vijeća dominirale su teme o zaštiti okoliša i odlaganju i zbrinjavanju otpada. Osim toga, poteglo se i još jedno važno pitanje koje se odnosi na očuvanje okoliša, ali u kontekstu prostorno planske dokumentacije.

Naime, Maja Šintić, vijećnica Možemo! u šibenskom Gradskom vijeću, progovorila je o očuvanju prostora uslijed prekomjerne izgradnje i apartmanizacije u naseljima bez osnovne infrastrukture.

- Radi li Grad dovoljno na zaštiti prostora kroz ažurno i primjereno planiranje, kako prostornih planova tako i planova razvoja komunalne infrastrukture, ali i adekvatnog sankcioniranja svih prekršitelja u prostoru? – pitala je Šintić.

Kao primjere je navela šibenska prigradska naselja Brodaricu i Žaborić:

- U tim mjestima imamo stambene komplekse i zgrade s bazenima na zemljištima koja su još uvijek upisana kao pašnjaci i oranice.

Arhitekti i investitori žele maksimizirati parcelu, žele maksimizirati vlastiti profit. Ja se pitam koliko mi zajedno kao zajednica i koliko Gradska uprava, kao netko ima neke ingerencije, štitimo naš prostor od takvih situacija u kojima netko gradi obiteljsku kuću u kojoj žive četiri obitelji, jedna na primjer iz Švedske, druga iz Češke, treća iz Slovenije, eventualno jedna obitelj iz Šibenika koja tu jedina živi cijelu godinu, a istovremeno, primjerice u Žaboriću, nemamo osnovnu infrastrukturu poput odvodnje i kanalizacije – kazala je Šintić.

Madlena Roša Dulibić, pročelnica šibenskog Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, istaknula je kako Gradska uprava glede zaštite prostora čini sve što može, odnosno sve što je u njegovoj nadležnosti:

- U nadležnosti Grada, odnosno gradskih vijećnika, je donošenje prostornih planova. Svi koji prate prostorne planove Grada Šibenika mogu primijetiti da su oni u svojim odredbama sve stroži. Pa tako i zadnje izmjene prostornog plana koje je donijelo Gradsko vijeće u sedmom mjesecu prošle godine. Te izmjene su u mnogim segmentima strožije i to na način da se gradnja zbog tih strožih principa onemogućava, odnosno smanjuje- poručila je Roša Dulibić.

Ona je naglasila kako Gradska uprava ne može normirati kako će neka kuća izgledati:

- U tom slučaju bi vam arhitekti rekli da je to zadiranje u njihove umjetničke slobode. S druge strane, Grad poduzima sve kako bi smanjio izgrađenost parcela povećanjem broja parkirnih mjesta ili povećanjem zelenih površina...

Jedna od mjera koja smanjuje maksimiziranje parcela donosena je i u zadnjim izmjenama Prostornog plana, a odnosi se na to da se zabranjuje da se na parceli koja ima minimalnu površinu za samostojeći objekt gradi dvojni objekt, što se do sada često događalo.

Naime, investitori koji su željeli više kvadrata prije su lukavo koristili tu mogućnost, pa su onda nicali nizovi zgrada kao recimo na Baldekinu ili u Žaboriću. Mi bismo to primjetili i onda bismo mijenjali u prostornom planu i kazali- ne, to više neće biti moguće. Dvojni objekti i objekti u nizu nekada su bili zamišljeni kao sirotinjska varijanta. Odnosno u vrijeme kada su ljudi imali manje zemlje i radili jeftinije objekte. Danas su oni mahom iskorišteni kako bi se dobilo više kvadrata koji su mahom za apartmane- govori šibenska pročelnica za prostorno planiranje.

Roša Dulibić je apelirala i na savjest građana i arhitekata:

- Mislim da previše zanemarujemo i savjest građana, ali i savjest arhitekata. Građani, odnosno, investitori morali bi imati moralnu odgovornost prema legalnim aktivnostima koje poduzimaju na svojoj čestici. A ne da rade mimo propisa i nadaju se kako građevinska inspekcija neće na to reagirati, što se najčešće i događa, jer građevinskih inspektora u cijeloj Hrvatskoj ima samo 40. Dakle, nemoguće je da oni kontroliraju prostor u cijelosti – kazala je Roša Dulibić.

Ta njezina konstatacija nije baš najbolje sjela ljudima iz vrlo aktivne Udruge Za Žaborić, čija je građanska inicijativa dovela do toga da se odustane od raspisivanja natječaja za sidrište u kod poluotoka Oštrica u Grebaštici:

- Ako se ta poruka doista smatra odgovorom na sve izraženiju betonizaciju šibenskih naselja, javnost je upravo upoznata s novom gradskom urbanističkom politikom: Grad će donositi prostorne planove koji omogućuju prekomjernu izgradnju i istovremeno moliti investitore da mogućnosti koje su im tim planovima dane ipak ne iskoriste.

Savjest investitora nije instrument prostornog planiranja. Moralni apeli ne mogu zamijeniti jasna pravila, odgovorno planiranje i političku odluku da se prostor zaštiti. Investitori djeluju unutar uvjeta koje im propisuju gradski prostorni planovi, a za sadržaj tih planova odgovorni su Grad Šibenik i njegova nadležna tijela- kažu u Udruzi ‘Za Žaborić.

Iz udruge koju vode dr. Marko Pavasović i Luka Cvilinder, inženjer građevinarstva, smatraju kako je neprihvatljivo odgovornost u cijelosti prebacivati na građevinsku inspekciju:

- Inspekcija nadzire gradi li se u skladu s propisima i izdanim dozvolama, ali ne određuje veličinu građevinskih područja, dopušteni intenzitet gradnje, broj stambenih i poslovnih jedinica, maksimalnu površinu građevina ni obvezu izrade urbanističkih planova uređenja. Ta pravila utvrđuje Grad svojim prostorno-planskim dokumentima.

Problem, dakle, nije samo u mogućim nepravilnostima na gradilištima. Problem je i u pravilima koja dopuštaju da se pravno dopuštenom gradnjom trajno naruše prostor, infrastruktura i identitet naselja.

Prema trenutnim prostorno-planskim odredbama Grada Šibenika, takozvana obiteljska kuća može imati do četiri stambene jedinice, tri poslovna prostora i čak 600 četvornih metara građevinske bruto površine. Takav objekt možda se u dokumentima Grada naziva obiteljskom kućom, ali svojim kapacitetom i utjecajem na prostor ima obilježja manje višestambene ili apartmanske zgrade.

Istodobno se građevinska područja šire bez odgovarajućeg razvoja prometne, komunalne i društvene infrastrukture. Posljedice su vidljive na svakom koraku: nestajanje zelenih površina, nedostatak javnih prostora, prometno zagušenje te gradnja čiji volumen i izgled nemaju nikakvu vezu s mjerilom i identitetom dalmatinskih mjesta- drže u Udruzi ‘Za Žaborić‘.

Oni upozoravaju kako Grad Šibenik raspolaže konkretnim alatima za upravljanje prostorom:

- Gradska uprava prostornim planovima može odrediti i strogo zaštititi zelene površine unutar naselja, propisati obveznu izradu urbanističkih planova uređenja prije intenzivnije gradnje na posebno ugroženim područjima, novu gradnju uvjetovati prethodnim osiguravanjem odgovarajuće prometne i komunalne infrastrukture, planirati šetnice, parkove i druge javne prostore u skladu s načelima zelene urbane obnove, ograničiti gradnju dvojnih građevina u već izgrađenim dijelovima naselja, osim u opravdanim iznimnim slučajevima kada se na međi čestice nalazi već izgrađena građevina te propisati jasne urbanističke i oblikovne kriterije kako bi nove građevine poštovale mjerilo, krajobraz i tradicijsku arhitekturu dalmatinskih naselja.

To nisu ovlasti građevinske inspekcije niti pitanja dobre volje investitora. To su izravni instrumenti gradske prostorne politike. Njihovo nekorištenje također je odluka – samo odluka čije posljedice trajno ostaju u prostoru- kažu u Udruzi ‘Za Žaborić‘

Umjesto apela na savjest onih kojima je prirodan cilj ostvariti što veću vrijednost vlastitog ulaganja, iz te udruge od Grada Šibenika očekuju da konačno upotrijebi vlastite ovlasti i zaštiti javni interes:

- Zato od Grada zahtijevamo hitno pokretanje izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Šibenika, uključujući preispitivanje definicije, dopuštenih kapaciteta i uvjeta gradnje obiteljskih kuća te smanjenje intenziteta gradnje u preopterećenim obalnim naseljima.

Hitnu izradu urbanističkih planova uređenja za najugroženija područja, kojima će se prije daljnje gradnje jasno odrediti prometna i komunalna infrastruktura, zelene i javne površine, prihvatljivi kapaciteti te oblikovanje budućih građevina.

Uvjetovanje nove gradnje odgovarajućim rješenjem odvodnje, uz ubrzanje izgradnje javnog kanalizacijskog sustava i, ondje gdje njegovo skoro uvođenje nije moguće, razmatranje sufinanciranja odgovarajućih individualnih uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda.

Uvođenje obvezujućih urbanističkih i oblikovnih smjernica kojima će se zaštititi krajobrazni i arhitektonski identitet Žaborića i drugih šibenskih naselja.

Stvarnu participiraju građana u prostornom planiranju i uređenju.

Prostor je ograničen i nepovratan javni resurs. Jednom izgrađena predimenzionirana građevina neće nestati kada se promijene političke okolnosti, pročelnici ili prostorni planovi. Ostat će kao trajni dokaz onoga što je Grad dopustio jer se bavio apeliranjem na savjest drugih, umjesto da je preuzeo odgovornost za odluke iz vlastite nadležnosti- zaključuiju u Udruzi ‘Za Žaborić‘.