Da je samo najbolji u Tribunju, već bi i to bila velika stvar, jer Tribunj je, ako netko još ne zna, možda i najribarskije mjesto na Jadranu. Kad su tražili od Sabora RH osnivanje vlastite općine i odvajanje od grada Vodica, Tribunjci su u svom zahtjevu – o tome zašto miritaju bit općina – napisali i kako imaju ribarsku flotu jaču nego pojedine europske države. Što nije bila nikakva laž ni pretjerivanje, jer su mislili na Albaniju. S druge strane, a šta je kao Tribunjac i mogao drugo postati nego svjetski prvak? I to ne jednom, nego triput uzastopce!
Krajem listopada 2026. godine, na 25. Svjetskom prvenstvu održanom u španjolskoj Torrevieji, Vito je obranio naslov pojedinačnog svjetskog juniorskog prvaka u disciplini ribolov s brodice, a onda još usput svojoj kolekciji medalja pridodao i ekipnu broncu s hrvatskom reprezentacijom. Ovaj iznimno uspješan – što je u njegovu slučaju čak i deminutiv, on je zapravo fenomen – mladi sportski ribolovac iz Tribunja i član ŠKRM-a "Pirka" ostvario je nevjerojatan, povijesni niz rezultata na svjetskoj sceni u juniorskoj konkurenciji (U-21). Tim je najnovijim španjolskim zlatom zaokružio fascinantan niz od tri uzastopne titule svjetskog prvaka u tri godine!
Naime, 2024. godina postao je svjetski prvak u ribolovu s obale na prvenstvu održanom u irskom Wexfordu, da bi ga 2025. prebacili u barku, a on je i tamo zablistao s ulovom – zlatne ribice. Koja mu je ispunila želju da i te 2025. godine postane svjetski prvak u lovu ribe štapom iz brodice na prvenstvu održanom u Herceg Novom u Crnoj Gori. To je, rekli smo već, ponovio i ove godine, obranivši naslov svjetskog prvaka iz brodice u Torrevieji, u Španjolskoj. Zahvaljujući ovim postignućima, 22-godišnji Vito nametnuo se kao jedan od najboljih mladih udičara na svijetu i kao takav ponos svog Tribunja, ali i šire – cijele regije.
A počeo je kao petogodišnjak, kada ga je Zoran Podvorac, alfa i omega tribunjske "Pirke" i njezin dugogodišnji predsjednik, zarazio udicama, pelom i vezanjem predveza.
– Znalo nas je u Zoranovoj kužini istodobno biti po desetero dice, svi za njegovim kuhinjskim stolom. Strpljivo nas je učio osnovama ribolova, vezanju udice, predveza, a kad bi bilo lipo vrime, izveo bi nas vanka, na obalu, i učio ribolovnim tehnikama. Tako je pao i moj prvi veći ulov kojeg se sjećam, bio je to ugor od pet-šest kilograma, i to na lukobranu u Tribunju, imao sam možda jedno desetak godina. Mislim da smo ga uhvatili na tanki konopčić, da nam ne pregrize trainu. Za mene, desetogodišnjaka, bila je to tada prava neman. Prijatelj Petar Kursan pomogao mi je da ga izvučem, sreća što smo uvijek išli u ribolov zajedno – prisjeća se Vito svojih dječjih početaka.
Prijatelj Petar se u međuvremenu štufao i ostavio sportskog ribolova i natjecanja, a Vito je dodao gas. I da ne bi netko pomislio kako su sve ove medalje i titule pale s neba, Vito će nam reći da za njih treba puno rada, puno odricanja, puno utrošenog slobodnog vremena, puno treninga i priprema, što vam još uvijek ne znači uspjeh, jer puno toga ovisi i o "fortuni", znanju, taktiziranju. Tek sad, kao šampion, postao je svjestan zašto je Podvorac i njega i ostale male Tribunjce okupljene oko "Pirke", kluba koji je postao prava velesila, Real Madrid u juniorskom sportskom udičarenju, mučio predvezima – jer ih trebate na desetke i stotine da biste nešto osvojili, i morate ih znati vezati u mrklom mraku, zatvorenim očima, kad vas probude u dvije ure po ponoći.
– Srića je što u nas u klubu još uvik ima dice, njih 15-ak, tako da ne treba brinuti za pomladak, bit će i novih titula i novih šampiona. Ali, malo sam i zabrinut ovim novim vremenima, jer su i malim Tribunjcima danas puno draži mobiteli i igrice nego udica i traina. Moderne tehnologije i društvene mreže uzimaju i tu danak, mi mobitel nismo imali, nego bi uzeli štap i išli loviti isprid kuće, na obalu, od jutra do mraka. Nemaš šta drugo!
Prvenstvo u Španjolskoj se bodovalo, svaka je riba nosila određeni broj bodova, s tim da se primjerci ispod 15 centimetara nisu uzimali u obzir. Poslije svake promjene pozicije broda dođe se kod suca, on tamo izmjeri ulov, zapiše rezultat na tablu. I gotovo! Zvuči jednostavno, a na pitanje dokle će ovako, naš Vito nam veli kao iz topa:
– Dokle god budem moga! Ovo mi je bila zadnja godina U-21 i iduće godine prelazim u seniore. Pa ćemo vidjeti tamo što će biti. U seniorima je konkurencija dosta jaka, tu su ljudi koji su već četvrtu godinu zaredom prvaci svijeta! Ekipni! Tako da je lakše biti prvak svijeta u juniorima nego prvak države u Hrvatskoj u seniorima – skroman je, i čvrsto s obje noge na zemlji, kao i svaki veliki šampion, naš Vito Ferara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....