Bilo je baki Milki Martinović srce ko kuća dok je slavila svoj 101. rođendan u restoranu "Šarm" na Plavoj plaži u Vodicama. Ona, još vitalna i pokretna, u dobrom zdravlju i pri punoj pameti, na vrh stola, a oko nje svi: njezinih četvero djece, tri sina – Mate Zlatko i Boris te kći Mladenka, osmero unučadi i 16 praunučadi. Svih 28 i ona 29.! "Bilo joj je toliko lipo", veli nam njezina kći Mladenka, koja je bila i glavna organizatorica proslave rođendana i svojevrsni ataše za tisak, "da bi još bila ne samo zapivala, nego i zaplesala uz glazbu – ali bila je u blizini još jedna svadba, pa nije imala mista!"
– Niko nije falija, svi smo bili tu od najmlađeg do najastarijeg! Računali smo na isti ovakav familijaran način proslaviti i lani, njezin okrugli, stoti rođendan, ali nismo se uspjeli svi skupiti pa smo to sve nadoknadili ove godine, za 101. rođendan. Zato smo ga i organizirali u nedjelju, 11., a ne točno 6., kad je mami inače rođendan – kazala nam je Mladenka Bura, koja će reći da im je, hvala Bogu, ne samo mama dobro, nego je i obitelj uspjela sačuvati povezanost i zajedništvo – svi su jedni s drugima dobro i dobro se slažu.
A Milkin životni put bio je sve samo ne lak. Rođena je 6. listopada 1925. godine u mjestu Kljenak kod Vrgorca. Tijekom poslijeratne kolonizacije život ju je odveo u Banat, gdje je upoznala Juru Martinovića, s kojim se zajedno, sada već davne 1947. godine, vratila u Dalmaciju, u njegov rodni Zaton kod Šibenika, gdje su izgradili obitelj. A vratili su se, veli nam to i njezina kći, zapravo na ništa – na zgarište i paljevinu, koju je trebalo nanovo dizati iz temelja, s mužem na kojem je boravak u talijanskom konclogoru, u koji je zatvoren kao 13-godišnjak, itekako ostavio traga – bolovao je od PTSP-a, samo se onda to nije ni znalo niti se tako zvalo, reći će nam Mladenka.
Nije imala ni svekra ni svekrvu, ubili su ih Talijani, strijeljali su im i kćer, djever je poginuo na Sutjesci... Ali život je išao unatoč svemu, pa će se malo i nasmijati.
– Mater je 1947. došla u Zaton i već za dva miseca, 1948., rodila najstarijeg brata Matu. Pa joj ja znam reći: "A meni si znala reći, pazi se, čuvaj se, a ti rodila za dva mjeseca!" "Ajde, muči, nemoj da te ko čuje!" odvratila bi joj mater, koja je u proslavi baš guštala sa svojom djecom i najmilijima. Baka Milka, inače, posljednjih pet godina živi u Domu "Pehar" u Vodicama, djeca su joj već sva u godinama, imaju svoje obaveze pa ne mogu baš uvijek i svaki dan biti uz mater u Zatonu i voditi brigu o njoj na način na koji to mogu u domu.
– Prije bi se znali izmjenjivati, ja i braća, u skrbi za mater, pa smo svi skupa vidili da to nije dobro i da tako dalje ne ide, pa smo potražili rješenje u smještaju u dom. Najprije u Bilicama, a nakon toga u Vodicama, gdje je i danas, i kojim smo zadovoljni i mi i ona. U domu ima lift, u sobi ima i televiziju, ima i centralno grijanje, i klimu... Sve šta triba! Toliko joj je dobro da i sama baka Milka kaže da je ostala kod kuće u Zatonu, da danas sigurno više ne bi bila živa! – govori nam Mladenka. Dom financiraju materinom mirovinom, a ono što fali, nadoplate joj djeca sama, dijeleći razliku na jednake dijelove.
Milka je podignula četvero djece, održavala i domaćinstvo i polje, u koje bi i Mladenka, čim bi izišla iz škole – a u Zatonu je škola do četiri razreda – trčala pomoći materi. Ko je smija reć neću! Znala je nju i brata staviti na magarca, nju s jedne, a njega s druge strane, pa u polje s njima.
– Ja san bila teke teža pa bi manjem bratu morala kamen staviti u konistru, da bude vaga! Vremena su bila teška, poslijeratna, bila je oskudica svega, ali mater se starala da nam ništa ne fali, nismo bili gladni.
Digla bi se ujutro, dok bi mi još spavali, pa nam ubrala kupina, grožđa, smokava. Znala bi reći: "Iden u polje zato da vam sutra, kad van vide grozd grožđa u rukama, niko ne more reć da ste ukrali, nego da svi znaju da je vaše, da imate i da ne iđete u tuđe." Zahvaljujući Milki, djeca su joj završila škole i postala svoji ljudi, zaposlili se, stvorili vlastite obitelji.
– Živimo svi solidno, ne razbacujemo se, ali imamo pristojan život – kazat će Mladenka.
Ono što je najljepše od svega, baka Milka je i u svojoj 102. godini zdrava. Pije tek – preventivno – lijekove za srce i tlak, i za razrjeđivanje krvi, na čemu bi joj pozavidjeli i upola mlađi od nje. Imala je u sobi do prije neki dan cimericu, dvadeset godina mlađa od nje je bila, koja je bila baš bolesna, i ona je na nju pazila kao da joj je dijete. Nije se mogla više ni na mobitel javiti, pa bi se baka Milka na mobitel javljala umjesto nje. I raportirala bi rodbini od A do Ž što je s njom! A sa svoga mobitela ona nas sve, svoju dicu, zove najmanje dvaput dnevno.
Ujutro i navečer! I ako se Mladenka slučajno ne javi, odmah zove brata i pita ga šta mu je od sestre, kad joj se ne javlja.
– Ima u domu jedna Zatonka, zaposlenica, pa onda ona i od nje redovno saznaje šta ima novog u selu, ko je otiša u bolnicu, tko je umro. Informirana je bolje nego ja. Sve je zanima i sve zna! Skroz je bistra i pamćenje je dobro služi. A ima i dobar apetit. Evo, prije neki dan sam joj skuhala orza i fažola, jer se zaželi domaće spize, i veli mi: "Metni mi unutra i pancete, i neke bude biloga na njoj!" I ona je to sve s guštom pojela, a u zadnje vrijeme najviše voli kad joj donesem slavonskih čvaraka. Ili paštetu od bakalara, koju voli namazati na kruh! – otkriva nam kći materin menu.
– Ali, alkohol ne voli, niti ga je ikad u životu pila, pije samo sok! I prezire pijance, njih ne voli nikako. I voli se odmoriti poslije ručka. Ubiti oko, što bi mi Dalmatinci rekli! Zato je i ne zovem poslije obida, jer znam da u to vrijeme spava. I ono što je najbitnije, može sama sve o sebi – i oprati zube, i umiti se, počešljati.
Jedino u čemu joj osoblje u domu pomaže je eventualno tuširanje, to ne može sama. Sve drugo, da. Pohvalila mi se da su i u domu proslavili njezin 101. rođendan, šef je donio tortu, Ante Pehar, u dnevni boravak doma. Počastile su se i ona i sve korisnice koje su pokretne i koje su se tu zatekle. Bila je to isto jedna baš lijepa gesta, a s obzirom koliku volju za život ima baka Milka, zasigurno neće biti i posljednja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....