Znamenita zvona više nisu na ulicama staroga grada

Ispred Sv. Krševana stoji gotovo četiri desetljeća, čak je upisano i u tlocrtu crkvice koji se koristi kao stalni znak naslovnica svih izložbenih kataloga. Muzeju grada Šibenika zvono visoko 110 cm, promjera 118 cm, darovali su krapljanski spužvari koji su ga pronašli kod Silbe prije 50 godina. Gdje točno, nitko ne zna jer više nema živih svjedoka toga događaja.

 Zvono je najstariji datirani primjerak u Hrvatskoj: na njegovu rubu bilo je upisano mjesto, vrijeme, ime ljevača pa se zna da su ga napravili Jakob iz Messine i Andreot Pizanac 1266. godine u Acconu u Siriji, a pretpostavlja se da su ga sobom ponijeli križari protjerani iz te zemlje, koji su se potopili kod Silbe.

Zvono će sigurno biti vrijedan izložak u stalnom postavu, no nema grada koji bi se lako odrekao jednog takvog detalja iz stare gradske jezgre barem kroz - repliku. Jer zvono ispred Sv. Krševana postalo je već opći toponim pa se u Šibeniku dobro znalo gdje je to kod zvona.

 Zvono ispred Sv. Barbare najprije su proljetos oštetili veseli mladci neke češke ekskurzije. Potom je, piše policija, pomaknuto, a vjerojatno i oštećeno nekidan, u večernjim satima 7. rujna. Naposljetku su ga ljudi iz crkve jednostavno dali unijeti u crkveni muzej, u Sv. Barbaru.

To su zvono visoko 130 cm, promjera 120 cm, salili Gregor i Anton Zambeli 1704. godine, bilo je jedno od originalnih zvona katedrale sv. Jakova, nekad se nalazilo u kuli Teodošević. Odavno nema kule, sad nema ni zvona, drugog šibenskog uresa stare gradske jezgre, možda i ona jednom tako jednostavno - nestane. Još samo da zaključimo da tako prolazi slava svijeta, dignemo ruke na predaju, ugasimo svjetlo i kažemo - laku noć.

j. grubač / EPEHA
snimio: Nikša Stipaničev / CROPIX