Vlado Čović: Valjaonica i Prese preselit će se na Pode

Koliko Zagreb Montaža zapravo ima udjela u TLM-u?

- Kad smo kao Konzorcij ulazili u TLM, nitko nije imao u vidu krizu, a pogotovo ne njezine razmjere. Zagreb Montaža je bila zainteresirana za Presaonice u kojima smo trebali imati svega 25 posto, i time biti neka vrst jamca za očuvanje te proizvodnje u Šibeniku. Elemes smo već ranije preuzeli jer se nadovezivao na naš DAL, i te dvije firme smo spojili u jednu.

Preuzeli smo i Montal koji se trebao baviti održavanjem, ali nas tu tek čeka restrukturiranje. Nikada mi nije bio cilj baviti se proizvodnjom aluminija, ali zbog spleta okolnosti i krize koja je dovela do propadanja tvrtki, mi smo nekako došli u prvi plan. Zagreb Montaža danas ima 47 posto u Presi, zbog dokapitalizacije i nezainteresiranosti ostalih subjekata u Konzorciju, čime smo povećali svoj udjel. Imamo još i 22 posto u Adrialu.

Tvrtka Euris, čiji je vlasnik Marko Pejčinovski, ima kompletne Valjaonice, 44 posto u Adrialu i 3 posto Prese. I što sad meni preostaje, nego boriti se da to što imamo preživi. Svoje udjele održavamo novcem zarađenim na našem njemačkom gradilištu, a ljudi opet, čim nešto zaškripi optužuju Zagreb Montažu i Čovića, govore da sam lopov.

Mnogi smatraju da vam ulazak u TLM nije bio mudar potez i da bi vas to moglo skupo stajati?

- Zagreb Montaža danas ima 1400 zaposlenih, dugo smo u metalnoj industriji, ja sam iz Šibenika i bilo je normalno da na neki način budem involviran u tu priču s Konzorcijem i TLM-om. Ali, realno sam u TLM-u trebao sudjelovati s 5 posto u ukupnom prihodu, i Konzorciju služiti kao stabilizator. Stvari su, međutim, otišle u sasvim drugom smjeru koji nije bilo moguće predvidjeti.

Ima li TLM uopće perspektive? Neki već uveliko spekuliraju s prenamjenom prostora tvorničkog kompleksa za koji drže da je najveća vrijednost bivšeg TLM-a?

- Kada je država prodavala TLM čiji je bila vlasnik, definirala je obvezu rušenja pogona elektrolize koji mora biti prenamijenjen. Tako smo se našli pred dilemom, što s tolikim zemljištem, a radi se o 300 tisuća kvadrata. U dogovoru s Pejčinovskim koji ima značajan udjel u Adrialu, odlučili smo se javno pozvati sve zainteresirane u Šibeniku, ali i šire, da sudjeluju u financiranju i osmišljavanju zajedničkog projekta koji bi realizirali na tom prostoru koji se oslobađa rušenjem elektrolize. Vrijednost tog kompleksa je daleko iznad njegovog financijskog opterećenja.

Ali, kako je moguće uz neposrednu blizinu Valjaonica i Prese graditi komercijalne sadržaje?

- To nije nikakav problem! Presaonica bi se izmjestila u prazan dio Valjaoničke hale, čime bi se oslobodio golemi kompleks od Dalmarea, odnosno bivšeg Mesoprometa preko Podsolarskog sve do Brodarice. Taj pogon koji bi dijelile Valjaonice i Presa ostao bi, uz potpuno kultiviran okoliš i zelene površine, sve dok jednog dana netko ne procijeni da mu se isplati izvršiti preseljenje na Pode.

Kakve sadržaje predviđate na tom prostoru bivše elektrolize?

- Tu bi mogla biti zona mješovite namjene, s različitim društvenim, sportskim, stambenim i poslovnim sadržajima. Od urbanista ćemo zatražiti da naprave projekt i predlože nam što je optimalno za takav prostor. Čini mi se da ovim konceptom javnog poziva i participacije građana, ispravljamo stare nepravde. Jer,ovo je zemljište nekad bilo privatno pa je nacionalizirano radi izgradnje TLM-a.

Sada ga treba vratiti Šibenčanima koji imaju priliku sudjelovanjem u zajedničkom projektu eksploatirati taj teren i na njemu zaraditi. Ulaskom Hrvatske u EU, taj prostor od gotovo milijun kvadrata, dobija posebno na vrijednosti i Šibeniku se otvara mogućnost da razvija investicije teške nekoliko stotina milijuna eura!

Tko bi bili investitori te pomalo bajkovite vizije?

- Osnovat ćemo tvrtku za koju smatramo da mora imati više vlasnika. Inače, ni u jedan projekt neću više ulaziti samostalno jer to ograničava razvoj investicija posebno kod financijskih institucija. Svugdje u Europi, na svakom velikom projektu, udružuje se više investitora, ili se u većim gradovima formiraju dionička društva s građanima.

Koji su to ‘šibenski projekti’ koje imate u planu?

- Najprije “Draga” koju sam pripremao 20 godina, a čekala je zbog nedonošenja GUP-a. Pa i Dalmare sam pripremao 30 godina, Podsolarsko 20 godina... U sve te projekte utrošen je velik trud i duga priprema zemljišta. Ali zato Šibenik ima sve preduvjete za eksplozivan razvoj, jer je zemljište u građevinskoj zoni s riješenom infrastrukturom. A sutra ćemo biti u EU i Šibenik je zbilja pred velikim izazovima i šansama. A hoćemo li ih znati iskoristiti, ovisi o nama.

Što će ostati od TLM-a i do kada?

- Ostat će Valjaonice, srce TLM-a, i Presaonice, a one će proizvoditi ove, i pogotovo iduće godine, više tona nego ikad u svojoj povijesti. Bit će manje radnika, ali veća proizvodnja i veći ukupni prihod.