Skradin: muke povratničke obitelji koja je uredila hotel

Skradinska obitelj Žura uskoro će proslaviti 12. obljetnicu svojeg povratka iz Njemačke i prenošenja svojeg vrlo uspješnog ugostiteljsko-turističkog biznisa iz Garmischpartenkirchena u rodni Skradin. Naime, 1998. godine kupili su od države potpuno devastiran hotel “Skradinski buk” u središtu Skradina, s ambicijom da u tom drevnom gradu, i to u njegovu najzaštićenijem dijelu, urede manji obiteljski hotel kojim će s razlogom moći ponositi i on, i Skradin, pa i Dalmacija.

− Ljudi su me gledali s nevjericom i čuđenjem. Nije im bilo jasno da, nakon 32 godine provedene na radu u Njemačkoj, napuštam Garmisch i dobro uhodan restoran s 200 mjesta te kupujem ruševinu od hotela s malim izgledima da ga vratim u život. No, ja i moja supruga Neda imali smo viziju. Znali smo da neće biti lako, ali nismo se plašili jer smo navikli raditi − kaže Drago Žura. I tako je Žura u gotovini državi isplatio 350 tisuća kuna, a potom se upustio u realizaciju svoje životne vizije. Prvo je obnovio ruševinu od hotela, a potom ju je dogradio. − Danas, nakon 12 godina, s ponosom mogu kazati da smo stvorili mali hotel s 50-ak kreveta koji se prošle godine našao među deset najboljih malih hotela u zemlji. I, što je osobito važno, među rijetkim hotelima u Dalmaciji koji rade cijelu godinu − kaže Žura. I doista, pravo je čudo kako “Skradinski buk” uspijeva ostati otvoren cijelu godinu u malom gradu s jedva nekoliko stotina stanovnika, kakav je Skradin.

− Godinama smo ugošćavali pirotehničare, a onda su nas, kao dobru destinaciju, prepoznali sportaši, osobito slovenski. Stalni smo domaćini njihovim veslačima, a u posljednje vrijeme i kajakašima, čak i slovenskoj reprezentaciji − kaže Žura. Na žalost, ovdje završava ljepši dio priče povratničke obitelji Žura.

− U svoj povratnički san u Skradin uložio sam mnogo novca i nije mi žao. Međutim, punih deset godina ne uspijevam riješiti nešto što je “šaka u oko” ovom hotelu koji bi morao biti na ponos Skradinu. Trafostanica mi je tik uz hotel. Zatvara mi pogled i ulaz na recepciju. Svi moji napori da je HEP premjesti ostali su bez uspjeha. Nije manjkalo ni volje šibenske Elektre, pa i gradonačelnika Nedjeljka Duića, ali, na žalost, i dalje je po starom.

Gosti mi nerijetko zbog trafostanice napuštaju hotel ili, pak, traže da ih premjestim u drugu sobu. Naprosto je nevjerojatno da je to tako, a hotel se nalazi u zaštićenoj zoni gdje su kulturni sadržaji nulte kategorije − jada se Drago Žura. Jasno mu je da se problem može riješiti samo zajednički.

- Spreman sam kupiti teren za trafostanicu i donirati ga bilo Gradu, bilo HEP-u. Važno je da je maknu ispred hotela. Ne samo da bi to koristilo hotelu, nego bi i Skradin dobio jedan od najljepših trgova − kaže Žura.

marijan džambo