Možda je posve delikatno govoriti o tome tko je i kako zaslužio biti slavodobitnik Nagrade grada ili Plakete, razni ljudi nose sobom razne zasluge za to, razni ih predlažu, a određena grupa bira među predloženima i ne valja kvariti veselje onima koji su slavodobitnici zbog onih koji nisu.
No upravo jedna nedodjela gradske nagrade čovjeku koji je, usput rečeno dobitnik najviše državne nagrade svoje struke, ostavlja gorak okus u ustima ovih svečarskih dana. Predloženik za Nagradu grada bio je, naime, ravnatelj Gradske knjižnice Milivoj Zenić.
Zenić je Nagradu grada zaslužio davnih dana - pa, vodi najuspješniju gradsku kulturnu ustanovu, autor je knjiga od kojih su neke kapitalne za ovaj grad, kreator je šibenskog izdavačkog pothvata... tri godine unatrag bio je predlagan, no povjerenstva, komisije, odbori, kako li se zovu ljudi koji o tome odlučuju? - taj prijedlog očito nisu nalazili opravdanim.
Što je vodilo one koji su odlučivali o dobitnicima, a koji su odbili prijedlog za Zenića - samo nebo zna! To su vjerojatno više sfere razmišljanja i kriterija i sasvim je nedokučivo nama smrtnicima shvatiti što su ti mislioci uopće htjeli reći i poručiti...
Možda su oni mislili kako Zenić samo radi svoj posao... za razliku od drugih dobitnika. Možda su mislili kako nije trenutak jer je Gradska knjižnica, ono, bila zapošljavala radnike preko studentskog servisa pa je taj krimen presudan da se Zenića otkanta - na stranu to što je Gradsku knjižnicu na taj “krimen“ natjerala sama gradska vlast, ona ili ova svejedno, jer svaka je dobro znala da novu knjižnicu ne može opsluživati isti broj radnika a nova zapošljavanja ova je gradska vlast amenovala tek kad je pukao skandal... a možda, jednostavno, nije bio dovoljno poslušan upravo oko zapošljavanja?
Može bit i to da članovi povjerenstva, recimo, ne pohađaju Gradsku knjižnicu, pa kako da znaju o čemu se tu radi i ko je uopće taj Zenić?
Doduše, sve stoji u prijedlogu, ali oni koji odlučuju - rade na temelju vlastitih procjena pročitanoga. Procjene, pak, dolaze od njihova vlastita snažnog stava i umnih kriterija i kompetencija koje odlučiše - taj Zenić ne mirita Nagradu grada. Sada nabrajati Zenićeve zasluge onima koji su odlučivali - to bi bilo isto što i s biserima raditi ono nešto iz latinske poslovice.
Odbor nije, ali kulturni Šibenik jest sretan što na čelu Gradske knjižnice ima jednog Milivoja Zenića. Zato - bravo, majstore Zeniću! Ono što ti radiš ostaje, a njih će progutati zaborav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....