Ni bura koja je na brisanom prostoru prodirala do kosti, a ni preporuka drniškog poslovodstva da zbog vjetra ostanu u pogonu (!), nije spriječila vrijedne vinogradare da se prihvate škara. Onih standardnih, ali i pozamašnih kakvim nam se pohvalio Ivan Mlađo Tomić zvani Susak iz Siverića, "prvi brk" Cecele.
- Evo, danas smo se nasmijali prvi put nakon deset dana, a noćas je većina uspila zaspati. Rodijak, ove će škare danas cili dan biti u pogonu. A "u stravu boga", i sutra i prikosutra... Kraj nas živih, ovo o'de propasti neće... - vedro nas je dočekao Susak.
Ni njegove kolege koje smo zatekli na marendi, nekog uz fetu paštete ili sardinu, a nekog uz škriljku domaće pancete i podlanicu kruva, najava stečaja nije, za razliku od nekadašnjeg sindikalnog povjerenika Lukice Bucata, doživjela kao lošu vijest.
- Na nama je da uzmemo alat u ruke i radimo, a na drugima je da odluče šta će biti od firme-prostodušno su nam, skoro u glas kazali radnici zbijeni oko Milanke Pranić, njihove glasnogovornice i duše kriznog stožera kojeg su osnovali kada je sindikat od njih "oprao ruke".
- Više jednostavno nije išlo. Bili smo prepušteni sami sebi, predsjednik Uprave Ivan Matković sedam godina se nije udostojio doći do nas, sindikat nam je okrenuo leđa i slizao se s Upravom proglašavajući štrajkove svaki put kad je u vinogradu bilo neodgodivog posla. Nikada do sada nismo obustavili rad, al ovaj put je dogorilo do kosti.
Upali smo u beznađe i očaj. Naše redove je zbila zajednička golema nevolja. Zato se sada uzdamo u zdrav razum i nadamo stečaju s preustrojem. Tko god došao k nama ne bi trebao pustit da ovo prirodno bogatstvo propadne, da se ovi panji posuše...A 'ko o ovim panjima bude vodio računa, taj će cijenit i naš rad jer svaka loza poznaje našu ruku - pomalo emotivno prozborila je Milanka.
Odlučna radnica otvorenog, direktnog pogleda i razložne, neoborive retorike i argumentacije, izgarala je zadnjih desetak dana u pokušajima da se od Uprave i Sindikata Dalmacijavina domogne odgovora kada će Drnišanima biti isplaćeno pet zaostalih plaća i što će biti s tvrtkom. Nije zato nailazila na simpatije splitskog poslovodstva, a ni sindikata. Nije ni njezina kolegica, tehnologinja Jasna Marin, jedina koja je među odlučujućom garniturom, stala uz radnike i zaradila opomenu.
| Radnici u vinogradu |
- Ne znamo kako će se riješiti financijske dubioze zbog devetogodišnjeg nepodmirivanja radničkih pristojbi po osnovi zdravstvenog, mirovinskog i socijalnog osiguranja. Nemamo povoda euforiji, ali stečaj doživljavamo kao mogućnost otvaranja svijetlije perspektive. Hoće li se dogoditi, vidjet ćemo. Priželjkujemo investitora koji će uložiti u Dalmacijavino, pa prema tome i drniški pogon u kojemu postoji zaokružen proizvodni ciklus, bazna proizvodnja i prerada. Cijelo ovo plodno Petrovo polje može biti obrađeno, nasadi vinove loze se mogu povećati, a ljudi zaposliti. Bude li se polagalo u kvalitetu proizvoda, nemamo se čega bojati. Ono što je babić za primoštenski kraj, to je merlot za drniški - zaključila je.
Na ispraćaju iz vinograda zaustavila nas je jedna radnica i pokazala prstom u daljinu.
- Vidite li onaj brežuljak, tamo su iskopine starohrvatske crkve sv. Cecilije. Kad se zemljište krčilo za sadnju ovog vinograda, pronađeni su dijelovi posuda i nadgrobnih ploča. Providit će nama Sv. Cecilija! Stečaj nije kraj svita. Granit će i nama sunce nad Petrovim poljem!
Nada u spas Dalmacijavina kroz stečaj nije umrla. Bar nije na Ceceli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....