StoryEditorOCM
ArhivIZ PITTSBURGHA SE VIDI PRIMOŠTEN

Denis Radić: Živim za to da se moja Rebeka vrati baletu, a ja maslinama

Piše PSD.
18. svibnja 2015. - 00:40
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu
Nomen est omen. Ili, ime je znak. Značenje te izreke na najbolji mogući način potvrđeno je na primjeru 16-godišnje Primoštenke Rebeke Radić, koja ima koštani tumor na bazi lubanje i treba hitnu operaciju u američkom Pittsburghu.

Ime Rebeka u slobodnom prijevodu znači ona koja povezuje... Rebeka je u svojoj borbi za život spojila cijeli Primošten, Dalmaciju, Hrvatsku... pa čak i svijet. Jer, u humanitarnoj akciji “Život nema cijenu”, koju su pokrenuli njezini sugrađani, pozivi na broj telefona 0609202 i uplate na žiroračun “pljušte” iz Kanade, SAD-a, Japana, Njemačke, Italije...

Rokerica u duši

- Divno je što su ti znani i neznani ljudi učinili za mene. Nisam još ni svjesna koliko ljudi je zvalo, koliko ljudi je uplatilo novac za moje liječenje. Ako bih počela nabrajati, sigurno bih nekoga preskočila. Za mene, nema razlike između onih koji su zvali stotinu puta i onih koji su jedan put okrenuli broj humanitarnog telefona. Toliko puno ljudi iz javnog života se uključilo u akciju “Život nema cijenu”. Svima im hvala, ali neka se nitko ne uvrijedi, ipak bih izdvojila jedno ime. To je grupa “Pavel”. Obožavam njihovu glazbu, jer sam i sama rokerica u duši. Možda će to čudno zvučati onima koji me bolje znaju, jer sam dugo godina plesala balet. Mnogi će pitati kako klasika i rock mogu ruku pod ruku. Eto, mogu - i ja sam nekakva rokerica u balerinkama - priča nam Rebeka Radić, koja je u zadnjih desetak dana iz potpune anonimnosti silom prilika došla pod svjetla reflektora.

Mnogi i puno stariji i iskusniji teško bi se nosili s tim preteškim bremenom. Ali, u Rebekinu životu malo toga se promijenilo. Školske obveze u šibenskoj matematičkoj gimnaziji, kave s kolegama i prijateljima, šetnje po plaži na primoštenskoj Maloj Raduči i dalje su Rebekina svakodnevica... a niti zarazni osmijeh ne silazi s Rebekina lica.

No, Rebeka će uskoro školske klupe zamijeniti bolničkom posteljom u jednoj klinici u američkom gradu Pittsburghu. Podsjetimo, Rebeka je prvu operaciju imala u travnju 2013. godine kada joj je u Zagrebu uklonjen dio tumora. Složenu operaciju nije moguće napraviti u Hrvatskoj, pa je roditeljima preporučena klinika u SAD-u, koja ima jako dobre rezultate u liječenju rijetkog koštanog tumora od kojeg boluje Rebeka.

Pittsburgh je Radićevima pred vratima. Jer, u humanitarnoj akciji već je prikupljeno 80.000 američkih dolara koliko je potrebno za pokrivanje troškova operacije. Organizatori akcije “Život nema cijenu” kažu kako će krajem svibnja podnijeti zahtjev za operaciju. U najboljem slučaju, operativni zahvat mogao bi biti obavljen sredinom lipnja... Nešto izglednije je sredinom ljeta.

- Ma, ne zamaram se ja točnim datumom. Želim samo da se što prije toga riješim, da prestanu glavobolje koje me muče i da se što prije vratim normalnom životu... Ako Bog da, možda se i okupam ovo ljeto. Šalim se, najvažnije mi je dobro se oporaviti, a ovo ljeto će biti mirno, jer na operaciju moram ići potpuno zdrava - govori nam Rebeka.

Zovite i dalje

Odlaskom na operaciju ne završava humanitarna akcija “Život nema cijenu”. Organizatori i Radićevi pozivaju dobre ljude da pomažu i dalje, jer troškovi rehabilitacije mogli bi i premašiti troškove same operacije.
- Dobri ljudi, hvala vam što ste zvali! Ali, zovite i dalje - poručuje Rebeka Radić.

Iako suočeni s teškom bolešću svoje jedinice - Rebekini roditelji Vesna i Denis kažu da su sretni ljudi.
- Kako ne bismo bili sretni kada je toliko ljudi dobra srca oko nas, koji su se spremni žrtvovati i pomoći nam. Još nismo ni svjesni što su oni za nas uradili. Jednostavno, nemamo pravih riječi kako bismo im zahvalili. Zbog obzirnih ljudi i Rebeka dobro podnosi ovu situaciju - kazuje mama Vesna.

I ona i otac Denis imaju jasne želje.

- Samo da s Rebekom bude sve u redu. I želimo se vratiti u svoj mir. Znate, mi smo do prije desetak dana bili potpuni anonimusi. Zato želimo da Rebeka ozdravi i što prije se vrati svojoj školi i baletu, moja supruga svakodnevnom poslu i obvezama, a ja maslinama - zaključio je Denis Radić.

Krešimir Gulin
Snimio Nikša Stipaničev/Cropix

‘Moja škola je puna dobrote’

Zaista, u pravilu se ništa nije promijenilo. Čak me nitko ne zaustavlja na ulici, ne prilazi dok sam u kafiću. U školi nema popusta... Sve je isto kao prije. Znate, meni je najljepše u društvu s mojim školskim kolegama. Oni su puni dobrote i energije, čuvaju me i brinu za mene. Moj 2. A je najbolji razred. Evo, prije nekoliko dana sam imala užasne glavobolje i nisam došla u školu. Kako sam spavala do 11 sati, nisam se javljala na njihove poruke i svi su se bili zabrinuli, pa su zvali moju majku da vide što je sa mnom. Stvarno su najbolji! Hvala im i za sjajan sinoćnji humanitarni koncert u šibenskoj Kuglani na kojem su nastupili gimnazijski bendovi “Buterflies” i “ReNo4”. Naravno, da sam s guštom otišla na koncert - pa to su moji rokeri - veli nam 16- godišnja gimnazijalka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. srpanj 2026 01:46