Jedan je ponosni vlasnik telefonskog broja, uključujući i aparata, bio prilično iznenađen, a bogme i ustrašen kad je otvorio poštanski sandučić i našao set telefonskih računa − te za kućni, te za mobilni telefon, te za internet te za Max-ADSL... i što li se sve ne prima, odašilje, odvija i ne plaća preko svjetlosnih kabela naše telefonije.
No, ovaj put horor nije bio sadržan (samo) u iznosima računa, nego u prijetećoj poruci ispisanoj na jednoj od omotnica. Sve su omotnice T-Coma i T-Mobilea − a bilo ih je četiri-pet − bile dobro adresirane, na njima je uredno otisnut logo, obrazac “HT-Hrvatske telekomunikacije d.d., Savska cesta 32, HR − 10000 Zagreb” i “Poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb”.
Dakle, sve iste, s istim imenom primatelja, prezimenom, ulicom i kućnim brojem, otisnutim obrascem operatera, samo je jedna odudarala, i to u znamenki kućnog broja primatelja.
Dakle: na (recimo) četiri omotnice bila je sto posto istovjetna puna adresa, a na jednoj je, umjesto kućnog broja 9, stajao kućni broj 4. E, na tu ekstremno pogrešnu adresu (u kojoj je bio strašno zafrkan kućni broj...) donositelj pošte dopisao je rukom: “Javite točnu adresu − drugi put ću bacit”.
Razumijemo: donositelj nije dužan zaključiti da je prema svemu riječ o istoj osobi na istoj adresi. Nije dužan ni brinuti se zbog netočne (!!!) adrese jer poštu jednostavno može vratiti pošiljatelju.
Ali, očito, pismonoša nije dužan ni pristojno upozoriti primatelja na to, nego je samo dužan − biti osoran, nepristojan i prijeteći. I boga pitaj što se uopće dogodilo s idućom pošiljkom ako se potkrala ista pogreška.
Možda je zaista završila u obližnjem košu za smeće...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....