Sezona kupanja je počela, tisuće su već na plažama, a kupače nema tko spašavati!? Evo koji su razlozi slabog interesa Dalmatinaca za postati 'baywatch'

Sjećate se zanosne Pamele Anderson u crvenom oskudnom kostimu kako s crvenom plutačom u ruci trčkara pjeskovitom plažom u planetarno popularnoj seriji “Baywatch”? Televizijska priča, osim zgodnih djevojaka i nabildanih mladića, tada je u žižu javnosti stavila i taj posao čuvara kupača, pa se i u Hrvatskoj startalo s obukom za stjecanje vještine koju su kao ljetni honorarni posao prigrlili većinom studenti.

No budući da je naša zemlja rasadnik apsurda, dok nižemo rekordne brojke u turizmu, imamo nažalost - manjak spasioca na plaži! A ipak "lito ide mala", doduše s malim zakašnjenjem, no prema najavama meteorologa lipanj bi trebao napokon biti - topao. No, ispada da će ovog ljeta manje spasioca trčkarati plažama, davati umjetno disanje usta na usta onesviještenim kupačima, izvlačiti iz mora plivače koji su precijenili svoju snagu, masirati goste koje je zahvatio grč mišića …

Premda interesa za ovaj ljetni, honorarni posao ima, problem je mala satnica, koja iznosi tek od 24 do 40 kuna.

Detalje same obuke i potrebe spasioca na plažama iznijela nam je Tanja Marinković iz Službe za spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja Hrvatskog Crvenog križa:

- Potreba za spasiocima je velika, interes za ovo zanimanje postoji, ali budući da postoje preduvjeti za pristup tečaju, svi koji žele, nažalost, ne uspijevaju zadovoljiti kriterije. Ujedno, manjak radne snage prisutan je u Hrvatskoj, pa se to odražava i na zanimanje spasioca.

Doznajemo da se ove godine u Splitu provode dva tečaja za koje je 18 kandidata za sada ispunilo uvjete za pristup. Procedura je sljedeća – prijava, testiranje pa tečaj. Na testiranju kandidati trebaju ispuniti norme, odnosno isplivati 400 metara u osam minuta te izroniti 25 metara u daljinu, kao preduvjet za pristup tečaju koji traje sedam dana i košta 400 kuna, a sastoji se od tri cjeline: spasilačka, prva pomoć i ekologija.

- Osposobljavanje je izuzetno fizički i mentalno zahtjevno, a nakon položenih pismenih, usmenih i praktičnih vježbi iz svih cjelina, kandidati stječu uvjete za izdavanje uvjerenja o osposobljenosti za spasioce na otvorenim vodama, koje vrijedi dvije godine - govori nam dalje djelatnica Službe koja djeluje u Hrvatskoj od 1996. godine, kada smo postali punopravni član Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi (ILS). Za obuku spasioca u većini slučajeva prijavljuju se muškarci, uglavnom studenti.

- Iz iskustva mogu reći da razlog manjeg broja žena nije u njihovoj fizičkoj spremnosti, već žene očito nemaju interesa biti spasioci. Studenti se prijavljuju zbog sezonalnosti posla, s obzirom da samo gradski bazeni i neke hotelske kuće koje rade cijelu godinu zapošljavaju spasioce u stalni radni odnos. Hrvatski Crveni križ provodi osposobljavanje spasilaca, a koncesionari zapošljavanje – pojašnjava nam sugovornica i dodaje da spasilačku službu ustrojavaju koncesionari koji mogu biti turistička poduzeća, jedinice lokalne samouprave, privatni koncesionar i slično pa se prema njihovim uvjetima razlikuje trajanje sezone, satnica, radno vrijeme, oprema i uvjeti. Zanimljivo je da neki od koncesionara spasioce zaduže i za ono što nije njihov posao – daju im da se brinu za iznajmljivanje ležaljki na plaži.

- Spasioci nisu zaduženi za ležaljke, već za pružanje prve pomoći i zvanje liječnika - naglašava Marinković.
Uvjeti rada spasioca se u Hrvatskoj razlikuju, a ovise o tržištu, potrebama i mogućnostima koje ono uvjetuje. Satnice variraju od 24 do 40 kuna, što je jedan od razloga što ih, primjerice, u Dubrovniku ove godine neće nedostajati. Očito su koncesionari na jugu shvatili da je važnije imati spasioca na plaži, a ne škrtariti na dnevnicama.

- Zapošljavanjem spasilaca, osim ispunjavanja zakonske obveze, podiže se razina sigurnosti kupališta, povećava vrijednost destinacije i razina usluge. Tako sve više jedinica lokalne samouprave i koncesionara prepoznaje potrebu za spasilačkom službom. Grad Split je jedan od svijetlih primjera – zaključuje Marinković.