Što se napravilo u ove dvije godine koliko se predviđalo vrijeme trajanja sanacije u koju je trebalo uložiti gotovo 72 milijuna kuna? Do danas - ništa.
Istražni radovi
Iz nadležnog Ministarstva zaštite okoliša glasnogovornica Kata Gojević potvrdila nam je kako je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ugovorio dodatne istražne radove, i to s Institutom za medicinska istraživanja iz Zagreba, te kako je sama sanacija prijavljena za sufinanciranje iz strukovnih fondova EU-a, jer za zatvaranje financijske konstrukcije nisu dovoljna domaća sredstva.
Do kada će deponij - koji je najveća ekološka bomba na ovim prostorima i izravna opasnost za zdravlje gotovo 50.000 stanovnika Kaštela, neograđen, slobodan i svima dostupan - biti u srcu Kaštela, pitanje je koje godinama postavljaju aktivisti udruge “Lijepa naša” Kaštela.
Dugi niz godina vodimo bitke i upozoravamo kako je deponij veličine 100 x 1 m visine, koji je prekriven folijom i glinom, zaista visokoradioaktivan, što je 1993. godine u svom istraživanju ustvrdio i Institut za medicinska istraživanja.
Od 35 tadašnjih lokacija koje pokazuju radioaktivnost u Hrvatskoj, ova u Kaštel Gomilici stavljena je na prvo mjesto po prijekoj potrebi sanacije. Prema podacima Jadranke Vuletić, doktorice nuklearne fizike, visokoradioaktivna šljaka 50-ih godina prošlog stoljeća u Kaštela dovozila se iz Raše, a njezinom sanacijom 30 godina poslije toga u svojevrsni deponij nismo bili zadovoljni – kazuju nam prof. Ivna Bućan, predsjednica “Lijepe naše” Kaštela, i Marin Bedalov, član Upravnog odbora udruge.
Bedalov se prisjetio i vremena privatizacije tvornice, kada je tadašnja žičana ograda približena uz sama tvornička postrojenja, a radioaktivna šljaka ostala je izvan kruga tvornice valjda kao poklon lokalnoj zajednici.
Rezultat svega je to da danas taj prostor stoji potpuno slobodan, bez apsolutno ikakve ploče upozorenja, na njemu se slobodno mogu igrati djeca, a u moru koje je samo nekoliko metara od deponija i danas se kupa, lovi se riba i vade se školjke – upozorava Marin Bedalov.
Bogata dokumentacija
Pored visokoradioaktivne šljake, ističu u “Lijepoj našoj”, postoji i cijeli južni dio tog područja koji je nasut niskoradioaktivnom šljakom koja se i dandanas vrlo vjerojatno nalazi u moru.
Ono što danas možemo zaključiti jest činjenica da se od 72. godine kada je nasut deponij šljake do dana današnjeg nije poduzelo apsolutno ništa kako bi se taj materijal, iznimno opasan za zdravlje ljudi, napokon premjestio iz Kaštela.
Oni koji tvrde da se radi o bezopasnim materijalima apsolutno nisu u pravu jer raspolažemo sa svom relevantnom i bogatom dokumentacijom brojnih znanstvenika koji takvo što dokazuju.
Kao što smo radili prije, tako i danas tražimo da se šljaka nakon 50 godina zauvijek iseli iz grada Kaštela što sigurno nije problem u današnje vrijeme napredne tehnologije i transporta, poručuju aktivisti Lijepe naše.
Kaštelanski gradonačelnik Joško Berket ističe kako će mjerenja i istraživanja koja se trenutačno provode biti podloga projektu sanacije, što je iznimno važno za buduću namjenu prostora bivšeg “Jugovinila”.
Berket je kazao kako često spominjani opasni otpad na području bivšeg “Jugovinila” nije radioaktivna šljaka, nego je to većinom pepeo od ugljena koji se koristio u termoelektrani bivše tvornice.
- Stav je Grada da je mjerenja i sanaciju definitivno potrebno napraviti i ne samo da to podržavamo, nego ću ovim putem naglasiti da će se time pokazati istina, što je i najvažnije za građane Kaštela, kako oko toga ne bi bilo više špekulacija - kazao je Berket.