
Na hrvatskom tržištu cijena ekstra djevičanskog maslinovog ulja nije zabilježila značajnije promjene, pokazuju najnoviji podaci o cijenama prehrambenih proizvoda, koje je objavio Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi ( TISUP) Međutim, unutar kategorija zabilježena su određena kolebanja ovisno o pakiranju i količini proizvoda.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje u pakiranjima od 1 litre i više bilježi pad cijene od 8,2 posto, s prosječnom cijenom od 9,59 eura. Zanimljivo je da je istodobno zabilježen rast cijena manjih pakiranja. Za 0,75 litara cijena je porasla za 5,5 posto, dok su boce od 0,5 litara skuplje za 3,2 posto u odnosu na prethodni mjesec.
Gledajući godišnje podatke, cijena ekstra djevičanskog maslinovog ulja pala je za 16,1 posto u odnosu na veljaču 2024., što ukazuje na određenu stabilizaciju na domaćem tržištu nakon prošlogodišnjih skokova izazvanih lošim urodima i globalnim poremećajima u opskrbnom lancu.
No, unatoč tim pozitivnim pomacima, Hrvatska i dalje prednjači po cijenama maslinovog ulja u odnosu na ostatak Europske unije. Dok je prosječna cijena ekstra djevičanskog maslinovog ulja u EU tijekom veljače iznosila 633 eura/100 kg (što predstavlja mjesečni pad od 3,7 posto), u Hrvatskoj je cijena u istom razdoblju dosegnula 1052 eura/100 kg što je čak više za 66,2 posto iznad europskog prosjeka.
Zašto je maslinovo ulje najskuplje u Hrvatskoj?
Stručnjaci navode nekoliko razloga za ovu razliku. Prije svega, domaća proizvodnja maslinovog ulja relativno je ograničena u količinama, a potražnja za kvalitetnim lokalnim proizvodima je visoka. Uz to, manji proizvođači često ulažu više u ručnu berbu, tradicionalnu obradu i ekološke standarde, što povećava trošak proizvodnje po litri.
S druge strane, zemlje s masovnijom proizvodnjom, poput Španjolske ili Italije, raspolažu većim količinama i imaju razvijeniju industrijsku preradu, što im omogućuje niže cijene po jedinici proizvoda.
Unatoč višim cijenama, hrvatski potrošači i dalje pokazuju veliku lojalnost domaćim brendovima, posebno onima s oznakama izvornosti i ekološke proizvodnje. Pitanje ostaje hoće li domaće tržište moći dugoročno konkurirati uvoznim proizvodima i zadržati stabilnu potrošnju unatoč višim cijenama.
Komentari (0)
Komentiraj