Koliko ste puta čuli kako bi netko za vas, ili nekog drugog svog, bližnjeg i daljnjeg, ako treba i - krvi dao! No, kada se takvi junačine nađu ne pred nožem ili metkom, nego pred jednom običnom malom iglom, onda se more njih naglo pretvori u miševe, koji niti bi dali ruke, niti bi lako zavrnuli rukava – nešto se danas ne osjećaju najbolje!
S obitelji Zjačić, kao i s većinom malih-velikih ljudi, stvar stoji potpuno dragčije – ti niti se hvastaju, niti se u prsa junačka lupaju, ali da su krvi dali svim kojima je bilo potrebno – jesu. I ni pitali nisu kome to daju, ni kako se zove, ni odakle je, a najčešće nit im je rod, nit im je pomoz‘ Bog. Oni samo pruže ruku, i ona dobrota koja u njima živi, iz te se ruke izlije u nekog drugog, koji im tako postane rod rođeni i najrođeniji....