‘Već dugo govorimo o tome kako turizam utječe na stanovanje, prostor i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Ali turizam može utjecati i na nešto puno običnije: cijenu svakodnevnih potrepština‘, napisao je na Linkedinu Josip Mikulić, redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te jedan od autora zanimljivog rada o toj temi.
‘Prošli vikend nam je u Annals of Tourism Research, jednom od vodećih svjetskih časopisa s područja turizma (AJG 4*), objavljen rad u kojem Zvonimir Kuliš, Stjepan Srhoj i ja analiziramo sezonsku inflaciju cijena maloprodajnih proizvoda u Hrvatskoj.
Na temelju 1,3 milijarde dnevnih opažanja cijena pokazujemo da su cijene u turistički intenzivnim obalnim mjestima već u svibnju više, a tijekom ljeta dodatno rastu, s vrhuncem u srpnju i kolovozu. Obrnuti U. O ovoj se temi u Hrvatskoj već pisalo prošle godine, osobito nakon otvaranja javno dostupnih podataka o cijenama.
Važan doprinos raspravi dali su kolege istraživači Ivan Zilic, Marina Tkalec, ali i novinar Branimir Perković, te Nenad Bakic, CFA.
Rad tu raspravu nadopunjuje velikom recenziranom analizom koju smo započeli lani u lipnju, i postavlja ovaj fenomen u okvir turizma, priuštivosti i dobrobiti lokalnog stanovništva. Turizam donosi velike koristi. Ali ako ozbiljno govorimo o održivosti, moramo govoriti i o svakodnevnim troškovima koje može stvarati za lokalne zajednice‘, objavio je Mikulić u Linkedinu te podijelio link za slobodan pristup radu.
U uvodnom dijelu rada autori pišu:
‘Turizam može generirati prosperitet, ali istodobno i preoblikovati svakodnevni život u zajednicama domaćinima. U raspravama o masovnom turizmu i prekomjernom turizmu (overtourism), dobrobit stanovnika sve se češće povezuje ne samo s gužvama ili tržištem stanovanja, već i s svakodnevnom pristupačnošću života, odnosno cijenama koje stanovnici plaćaju za svakodnevne proizvode i osnovne potrepštine (Campos i sur., 2013; Milano i sur., 2024).
Sezonski priljevi posjetitelja mogu povećati lokalnu potražnju i omogućiti više maloprodajne marže, čime se povećavaju životni troškovi za stanovnike koji ne ostvaruju prihode od turizma. Ipak, unatoč učestalosti tvrdnje da „turizam poskupljuje život” u javnom i akademskom diskursu, dokazi o utjecaju na cijene prehrambenih proizvoda i dalje su ograničeni te se uglavnom temelje na malim uzorcima ili grubim indeksima cijena (Campos i sur., 2013; Kožić i sur., 2024).
U mnogim destinacijama stanovnici sve više percipiraju negativne učinke turizma ne samo kroz gužve ili rast cijena stanovanja, već i kroz smanjenu pristupačnost svakodnevnog života u područjima koja bilježe velike i sezonske priljeve posjetitelja (Iodice i sur., 2025). Međutim, sustavni dokazi o maloprodajnim cijenama s kojima se suočavaju lokalni stanovnici i dalje su ograničeni, premda upućuju na određene obrasce.
Usporedbe unutar istog otoka pokazale su da supermarketi u turističkim općinama sustavno naplaćuju više cijene nego oni u neturističkim područjima, što je dokumentirano na primjeru otoka Gran Canaria u Španjolskoj (Campos i sur., 2013). Slično tome, kvalitativni i povijesni dokazi iz Panajachela u Gvatemali ukazuju na to da rast cijena hrane potaknut turizmom može nadmašiti rast lokalnih plaća i smanjiti kupovnu moć stanovnika (Yamauchi, 1984). Šire gledano, nedavni sukobi povezani s prekomjernim turizmom u destinacijama poput Kanarskih otoka, Barcelone, Venecije i Amsterdama pokazuju da su rastući troškovi svakodnevnog života postali važan izvor nezadovoljstva stanovnika, čak i ondje gdje empirijska mjerenja još uvijek nedostaju (Milano i sur., 2024).
Hrvatska predstavlja posebno prikladan kontekst za istraživanje eksternalija turizma zbog visoke i prostorno koncentrirane izloženosti turizmu. Turizam čini velik udio nacionalne gospodarske aktivnosti (WTTC, 2024) i u velikoj je mjeri koncentriran duž jadranske obale (European Commission, 2025).
Hrvatska je također posljednjih godina bilježila povišenu inflaciju, pri čemu je javna pozornost bila usmjerena na cijene hrane i osnovnih životnih potrepština (HNB, 2025). U takvim okolnostima uvedena je regulativa o transparentnosti cijena koja obvezuje trgovce na svakodnevno izvještavanje o cijenama proizvoda (Narodne novine, 2025).
Od uvođenja sustava dnevnog izvještavanja, analitičari, mediji i javni komentatori isticali su da obalna područja tijekom turističke sezone bilježe sustavno više cijene prehrambenih proizvoda, prikazujući inflaciju kao „skriveni trošak turizma” te otvarajući pitanja distributivne pravednosti (Bakić, 2025; Perković, 2025; Tkalec i Žilić, 2025a; Tkalec i Žilić, 2025b).
Pristupačnost prehrambenih proizvoda društveno je važna jer je riječ o pitanju koje je vrlo vidljivo, pogađa širok krug stanovništva i vjerojatno utječe na percepciju stanovnika o tome dijele li se koristi od turizma ravnomjerno ili se iz njih izvlači vrijednost na štetu lokalne zajednice.
Koristeći Hrvatsku kao studiju slučaja, ovaj rad pruža opsežan i visokofrekventan test hipoteze da je turistička aktivnost povezana sa sezonski koncentriranim pritiscima na rast cijena prehrambenih proizvoda. Istraživanje se temelji na približno 1,3 milijarde dnevnih zapisa o cijenama koje prijavljuju trgovci, agregiranih na mjesečnu razinu za razdoblje od svibnja do listopada 2025. godine, što rezultira s oko osam milijuna opažanja na razini proizvod–trgovac–prodavaonica-općina za svaki mjesec. Analitički pristup prati kako se dinamika cijena između obalnih i kontinentalnih područja razlikuje tijekom rasta vršne ljetne potražnje te ponovno približava nakon završetka turističke sezone.
Polazišna teorijska točka rada jest hipoteza o inflaciji potaknutoj turizmom koju su razvili Kožić i sur. (2024), a koja povezuje turizam s inflacijom putem komponenti indeksa potrošačkih cijena (CPI). Ovo istraživanje proširuje navedenu perspektivu fokusirajući se na maloprodajne cijene na mikro razini i na prostornu heterogenost koja je posebno relevantna za društvenu održivost.‘
Cijeli rad možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....