- Mu... mu... mu...! Ja sam krava Milava sa Vidonja. Nisam poznata kao moja imenjakinja iz Novog Vinodolskog, koja se proslavila uz ministra Olega Butkovića, ali eto i mene u novine. Do jučer sam bila sretna i vesela, spokojno sam pasla sa svojom majkom i sestrama po Vidonjama. Ne treba nama puno, šačica trave i malo vode, pasemo, brstimo. Malo tražimo, a puno dajemo. To smo mi kravice buše.
- Bilo nam je lijepo, sve dok nije došao zli vuk i prekinuo moj mir. Ma koji vuk, bila su trojica, vučine prave. Pokušali su me rastrgati, branila sam se koliko sam mogla. Izranjena sam, ali ipak živa.
- Imam jake rogove, takve smo, čvrste i žilave, odrasle na ovom kamenjaru. Jednoga sam ubola, eno vam krvavog traga što je ostao iza njega u gustišu, nije se dobro proveo.
Da nisu priskočili čobani i spasili me, vjerojatno bi postala vučja večera ovećeg čopora koji nas stalno napada. Snimili su ga na kamerama Hrvatskih šuma, svi za njih znaju, ali nitko ništa ne poduzima jer se boje kazni. Kad netko ubije vuka ode u zatvor a kad vuk napadne onda ništa.
Pitam se tko je ovdje lud, jesam li ja kravica domaća životinja ili su vukovi postali domaće životinje. Za našu državu su vukovi domaće životinje, krave tko šiša, pa zato nas iz dana u dan napadaju. Dolaze iz Hercegovine, slobodno se kreću tamo-ovamo. Nitko im ništa ne može, ni lovci ni državne vlasti kad su kod nas u Hrvatskoj vukovi zaštićeni. Tamo u Hercegovini nisu pa kad lovci provedu hajke kuku si ga nama, eto ih pa nas pojedoše.
- Puno me boli, izgrizli su mi vime, oštrim zubima probili kožu. Ne jedem i ne pijem. O meni se ovi iz zadruge branitelja Goračići lijepo brinu, stalno mi nose vode i hrane.
Dolazio je veterinar da me liči, očisti i dezinficirao rane, dao mi injekcije antibiotika.
Eh, tko zna hoću li preživjeti po ovakvoj vrućini.
Mi smo buše zaštićene životinje, ali vuk je zaštićeniji od nas. Država nam daje poticaje, svi žele da se ova naša vrsta krave buše obnovi, ali ništa ne čini da nas zaštiti od vukova.
Uzdam se u ovog novog ministra Dabru, možda će nam on pomoć, a jedina pomoć je da dozvoli ubijanje vukova. Još malo pa će biti više vukova nego nas domaćih životinja. Više od ovih mojih rana me boli nepravda koja je nanesena domaćim životinjama i stočarima.
Vuk je glavni, nisu ni krave, ni ovce, ni koze. Eno dole su zaklali i jednog konja. Kolju ovce skoro svaki dan. I nikoga nije briga. Mjerodavni se oglušuju, isplaćuju siću za odštetu, kažnjava se onoga tko ubije ili samo uznemiri vuka. Jedina mi je želja da države članice EU ublaže status vuka prema Bernskoj konvenciji sa "strogo zaštićene" na "zaštićenu" vrstu, pa da ga se može loviti. Ovako, on lovi nas, a njega nitko. Tko ubije vuka ili ga na bilo koji drugi način uznemirava riskira novčanu kaznu od 5 tisuća eura.
- Samo čekam kada će krenuti na ljude, pa to stvarno nije fer...
Ovaj alegorijski razgovor na životinjskoj farmi braniteljske zadruge u Goračićima u neretvanskoj općini Zažablje, zorno opisuje stanje u brdskim područjima Dalmacije gdje vukovi svakodnevno napadaju stoku. Svako slovo i riječ u izmišljenom dijalogu s kravicom Milavom potpisuje svaki dalmatinski stočar iz Konavala, doline Neretve, Pelješca, Pojezerja, Dalmatinske Zagore, koji zbrajaju štete od krvoločnih vukova na svojim stadima.
Što bi za stočare značilo da se vuk prekategorizira iz strogo zaštićene vrste u zaštićenu vrstu?
Za hrvatske stočare to bi značilo puno. Vukovi bi i dalje ostali pod nižom razinom zaštite, ali bi se mogli ustrijeliti ako pričine štetu, te bi lovačka društva mogla organizirati hajku na vuka i njihovo preseljenje na druga područja gdje ima manje stočara.
Najbolji primjer za to je medvjed, koji spada u kategoriju zaštićenih vrsta. Naime, ako medvjed pričinjava štetu nekom pčelaru rušeći mu košnice ili ako plaši planinare ili šetače na nekom području može ga se potjerati dalje bez da se krši zakon ili plati novčana kazna, dok se vuka ne smije dirati.
- Pa zar je vuk bolji od medvjeda pa da bude strogo zaštićena vrsta a medvjed je samo zaštićena vrsta i tako živi u prirodi - pitaju se ogorčeni stočari.
Vukovi su u potrazi za hranom došli u sela. Ne napadaju stoku u nekoj divljini, već skoro u naseljenim područjima. Od nas traže da ogradimo naše pašnjake. Kako ograditi 200 hektara prostora - pita se Rodoljub Džakula, predsjednik saveza uzgajivača mesnih pasmina u sustavu krava-tele.
Vuk je evidentiran u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Primorsko-goranskoj, Istarskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Prema službenim podacima, populacija vukova se procjenjuje na oko 243 komada. Posljednje tri godine broj se povećava, no njihovu je stvarnu brojnost teško dokazati.
Dalmatinski stočari su ogorčeni, već su počeli rasprodavati stada, te poručuju: "Više nemamo volje hraniti državne ljubimce vukove“.