Ove je godine obilježena 32. godišnjica smrti hrvatskih branitelja Zdravka Uvodića (44) i Dubravka Grubišića (30) koji su tog, 3. lipnja 1992. godine, Zdravko kao zapovjednik samostalnog voda "Slobodne Dalmacije" pri 114. brigadi HV-a i Dubravko kao njegov suborac, na brdovitom, šumovitom i tada jedva preglednom terenu na Svilaji, Velom Vrhu, ostavili svoje živote kao junaci Domovinskog rata.
U usponu na Svilaju i ove su se godine obitelj, rodbina, brojni prijatelji i Zdravkovi i Dubravkovi suborci popeli na Veli Vrh gdje su se prisjetili zajedničkih trenutaka, a i onih teških ratnih dana te su u spomen upalili svijeće i položili vijence.
Valja napomenuti, kažu, kako iz godine u godinu, potaknuti pričom i životima naših junaka ima sve više prijatelja obitelji, a posebno onih mlađih koji dolaze unatoč tome što nisu osobno poznavali ni Zdravka ni Dubravka, a ni ostale suborce, ali im se osjećaju dužnima i zahvalnima za ovo što danas imaju.
Uspon, kažu, traje oko dva sata, a unatoč tome što se radi o nepristupačnom, zahtjevnom i do danas još uvijek miniranom terenu svake godine se ide rado, ističu.
Svi sudionici pohoda tom su prilikom, kao i svake godine također položili cvijeće i upalili svijeće u spomen na trojicu pripadnika 126. brigade HV-a. To su Petar Varnica, Ivica Šuća i Anđelko Zrnčić koji su dali svoje živote za Domovinu isto na području Velog Vrha.
Spomen na svoga Zdravka, koji je bio veoma aktivan mještanin, od kulturnih do sportskih krugova, svake godine obilježe i u njegovom Klisu.
Zdravko je, među ostalom, bio čelnik Nogometnog kluba "Uskok", prvoligaški nogometni sudac, predsjednik Mjesne zajednice Klis-Kosa, te dugogodišnji aktivan glazbar i čelnik limene glazbe u Klis-Kosi, odnosno Kulturno-glazbenog društva "Mosor". U sjećanje na godišnjicu smrti, na mjesnom groblju u Klisu, održana je tako komemoracija uz njegove glazbare, kao i suborce koji zbog godina nisu više u mogućnosti pješačiti do Velog vrha jer je teren prilično nepristupačan.
- Zdrave moj, prijatelju moj, moj suborče, glazbarski kolega i mještaninu, svake godine mi se bude sve teže penjat, al‘ toliko si nam toga svega ostavija da jednostavno zaboravin na svoje godine i moran se popet da bi ti zapalija sviću - rekao je Ivan Bubić Škujo koji je ovom rečenicom u ime okupljenih na Velom vrhu zaključio ovogodišnju 32. godišnjicu smrti hrvatskih branitelja koji su baš tu poginuli davne 1992. godine.
Obitelj poginulog hrvatskog branitelja Zdravka Uvodića se prvotno zahvaljuje Općini Klis na pomoći pri organizaciji, a zatim svim ostalim sudionicima u ovom događaju te na lijepim sjećanjima kojima iz godine u godinu obogaćuju ovu spomen tradiciju i pričaju neke, već sada davne i pomalo zaboravljene anegdote i pojedinačne uspomene iz njegova života. Da se ne zaboravi...
