Dubrovčani imaju novi đir. Nedavno rekonstruirana i novouređena Lapadska obala postala je u kratkom vremenu omiljena posta brojnih sugrađana i turista. Nakon nepune tri godine radova ometenih problemima i nesuglasicama, od jednosmjerne ulice u očajnom stanju Grad je dobio dvosmjernu cestu sa šetnicom, prepoznatu kao novo mjesto izlaska na kojem brojni ugostiteljski objekti i smještajni kapaciteti dolaze do izražaja. Prošetali smo Lapadskom, pitali sugrađane, i ‘meni je ođe odlično‘ čuli smo više puta.
- Neusporedivo s onim prije, nisam mogo ni zamislit da će bit‘ ovako. Svaki dan sam u điru, radi šećera moram. Iz Mokošice sam, iskrcam se na Kantafigu i krenem preko Gruža, Lapadske do Uvale. Volim ođe šetat, u Uvali je sjedalica, ali ođe je baš za gustat‘ – kaže nam sugrađanin pa nastavlja prisjećajući se ondašnje Lapadske:
- Bio je tu tek podrum, držo ga je jedan što je radio u policiji, tu se skupljalo čeljadi bulikan, barkariol je prevozio do Gruža, a sve se događalo u Orsana. Kuće su bile ko straćare, ali eto turizam ih je digo, obložilo se kamenom, sredilo. A sad na obali sve je sasvim drugačije, odlično. Uz ove jahte djeluje to ekstra, ali odnos Grada i ovih iz marine je zeznut, da hoće nać‘ zajednički jezik. Bilo bi bolje da ovi iz marine pomognu kakve sportske događaje ođe, nego da plaćaju advokate i sudove.
Gospar Miho 70 godina živi na Lapadskoj. Uvijek ima detalja koje treba doraditi, kaže, ali sve u svemu je dobro.
- Vozit se Libertasovim autobusom ovom cestom je izvanredno. Put je drugačiji, razlika ogromna nego drugim gradskim ulicama, sve je ravno. Šetnica još nije u punom sjaju, još je nisu svi doživjeli ali mnogi jesu. Sve je više šetača. Bit će sve bolje, još fale ti detalji dogovora grada i marine. Apsolutno sam zadovoljan Lapadskom – kaže Miho pa podsjeća kako je šetnica prije često plavila.
- To smo zaboravili! – poručuje Miho i dok nastavlja đir dobacuje ‘niti je bilo ugostiteljskih objekata ovoliko, niti su kuće ovako izgledale.‘
- Kad je gledate ona je stvarno krasna ali još uvijek ima nedovršenih stvari – kaže Branka koju smo zatekli u čišćenju vrta.
Lapadske orgulje
- Iz šahtova kad je kiša izliječe kanalizacija. Strašno! Događalo se to i prije renoviranja, ali i sada. Kod dvorca na bogenu iz šahta smeće viri, pa onaj kabel (privremeni priključak kojim se trenutno električnom energijom napaja marina op.a.) o kojem svi pričaju... Ima nedovršenih stvari. A o Frapi neću uopće – poručuje nam Branka kojoj je Lapadska bila fora kad se tek otvorila, ‘sad je prevelika gužva‘. Otvorilo se novih objekata, rade se i novi apartmani, kaže nam. U prvom redu kuća malo je čeljadi, ‘mnogi su pošli ća još prije nego se obala rekonstruirala jer je ljudima more ulazilo u kuću‘. Sve je u svrhu turizma, a sadržaji su dobili na vrijednosti novim izgledom Lapadske.
- Meni ne fali ništa, ali fali nam trafika, butiga, djeci sladoled. Možda još koja klupa, da je više sadržaja bilo kakvog. Mala stabla su OK, ali to je samo mali krug hlada oko njih, možda bi neka drugačija zaštita od sunca dobro došla. Mislim da bi ljudi još više dolazili da je više sadržaja, bilo kakvog.
Zamjera što se Lapadska obala ‘dobrim dijelom pretvorila u taksi stajalište‘. I sami smo se uvjerili da neki taksisti osim na parking stajališta, bez pardona vozila parkiraju na kameni pločnik dok čekaju vožnju.
- Buka od prometa je sigurno veća ali sreća drugi red sam od kuća pa još uvijek ne čujem. Ali se zato Frapa čuje, to su nam ko orgulje, ma kakve zadarske! Prolazi ispod (gatova op.a.) vjetar, čuje se strašno, a gdje su jedra koja lupaju... Nevjerojatno je da je kamen već presto biti bijel. Ne mogu vjerovat da je netko dozvolio ocrtavanje parkinga na bijelome kamenu. U šoku sam – nabraja sugovornica sve što joj smeta.
Ko na Stradunu
Nostalgično će:
- Ako ste htjeli prošetat da vas nitko ne vidi, ođe ste šetali jer cijelom rivom uopće nije bilo svjetla, a sad ste na ogledalu. Na lapadskoj ste se mogli sakrit, a sad ste ko na Stradunu. I ovo i ono ima svoje čari. Ođe sam naučila plivat, tu smo se kupali jer je bilo dovoljno čisto, a pokojni tata bi išo u Orsan na ribanje.
U Ulici Eugena Kumičića sreli smo Mladena Kraljevića, tu mu je rodna kuća. Lapadska obala mu je bila poput dvorišta, ‘barku smo tu držali‘ pokazuje nam rukom prema marini. A nova Lapadska?
- Dvojako je, reći će nas nekoliko starosjedioca. Lijepo je, doduše marina nam se malo ne sviđa, ali s druge strane tu je nostalgija za onim prijašnjim, iako je ono onda bilo loše – kroz osmijeh će Mladen.
- Lijepo je napravljeno, ne može bit bolje, bijeli kamen, lijepo uređena cesta, ali nama starijima fali ondašnje vrijeme. Mi smo se ko djeca ođe kupali, prolazio je tramvaj tuda, sve smo to vidjeli i doživjeli. Gružani su dolazili barkom na vesla tu se kupat, a mi Lapađani suprotno u kino u Gruž. Jednosmjerna cesta je bila u jako lošem stanju. Same rupe, pucale su cijevi, to se više nije dalo izdurat, trebala je rekonstrukcija. Neuporedivo je sada ali malo nostalgije kod nas koji smo tu rođeni uvijek će biti.
U điru je Lapadskom baš svaki dan. Zamjerki nema, kaže, samo da stabla razgranaju radi hlada.
- Kad bude još više zelenila, bit će lijepo. Jedino što su dozvolili parkiranje na kamenu, evo kako je kamen već šporak – pa pokazuje na dio na kojem su na kamenom pločniku ocrtana parkirna mjesta, kao dio dogovora Grada i marine Frapa.
- Hotel Lapad je stavio stolice vanka, dobio je malo šmeka. Do sad u marinu nitko naš nije sjeo popit piće, sad i tamo već ljudi sjede. Živi Lapadska, a moglo bi i još bolje, ako neko nađe interesa za još kakve sadržaje.
Bilo kuda, taksi svuda
- Svaku sam večer tu, dosta ljudi šeta, sviđa mi se kako je uređena. Bude živa muzika tu ispred hotela, sve su lijepo uredili, restorane, objekte. Nekakav je ‘muving‘, odlično je. A tek je počelo – kaže nam Lucija Borovina. U đir Lapadskom dolaze ljudi iz svih dijelova grada.
- Prije mjesec dana sam primijetila kako je puno naših šetalo ovuda, sad je stranaca sve više. Pogotovo navečer oko 10, 11 sati. Ljudi baš hvale kako je uređen cijeli ambijent. Kako sam tu stalno, zaustave se, pitaju, zanima ih kad je izgrađeno, vide da je novo, sviđa im se. Radim tu pa sve primijetim, od mirisa mora, vidi se i sunset, a uvijek malo puheta. Prolaze šetači, bude biciklista, djece s romobilima, dosta ljudi šeće pse – nabraja nam Lucija.
Trio s Lapadske uz uvjet anonimnosti kaže nam kako je obala lijepa, što je i zaslužila.
- Nije bilo fer što su nam lani uništili sezonu, nećemo govorit o stresovima, ali preživjeli smo iako smo štufani. Ali bolje je nego što je bilo, urednije, kulturnije, dobro je osvijetljeno, sve više ljudi šeta ovuda. Je li moglo biti još bolje, vjerojatno - kažu nam.
Trebalo bi čistiti kamen, pocrnio je, treba označiti biciklističku stazu, primjećuje ekipa. Spominju kako je sve više turističkih brodica koje svoje goste ukrcavaju na Lapadskoj. I oni spominju taksiste koji se parkiraju na javne površine, ‘rade to na svoju ruku i nitko ništa‘.
- Bilo je i prije otvoreno skoro sve, ali nisi to mogo uopće skontat. Zašto, pa boj‘o si se šetat‘ da te auto ne ubije, nisi uopće mog‘o pogledat ni u jednu kuću nego pazit kuda ćeš proć‘.
Hotel Lapad je izbacio taracu ispred objekta što je prostor oplemenilo, a lapadskim šetačima donijelo još jedan sadržaj. Željeli su hotel približiti domaćoj čeljadi, kažu nam. Čini se da su pogodili ‘u sridu‘, jer taraca je svaku večer puna i to uz živu glazbu. Sadržaja je sve više, kao i šetača. Lapadska živi punim plućima. Još da je malo hladovine...