Na sjeveroistočnoj administrativnoj granici između Grada Zadra i Općine Poličnik, duboko u šumi, na pola sata hoda od murvičkog zaselka Baričevići, nalazi se danas potpuno zaboravljena i nepoznata "talijanska karaula".
Od izgradnje objekta s kojeg se nadzirao taj dio granice između Zadra koji je tada bio dio Kraljevine Italije i njegova zaleđa koji je ostao na teritoriju Kraljevine SHS, prošlo je više od sto godina, ali stara je građevina još odlično očuvana i može joj se prići donekle zaraslim prilaznim putem iz smjera Zadra, odakle se posada nekada opskrbljivala.
Oko karaule se može naći još tragova koji svjedoče da se radi o pograničnom području kroz koje je stotinama godina prolazila granica, najprije između Turskog carstva i "presvijetle" Mletačke republike, a kasnije između dviju spomenutih kraljevina. U zaselku Baričevići, koji se nalazi zapadno od Jadranske magistrale, rijetki se preostali stanovnici još uvijek sjećaju legende o tome kako su nakon Prvog svjetskog rata "referendumom" odlučivali u kojoj će kraljevini živjeti, talijanskoj ili jugoslavenskoj.
Na kraju su se, zbog rođačkih veza i zemlje koju su obrađivali, odlučili ostati u sklopu Murvice, tada jugoslavenskog naselja najbližeg Zadru. Zato je oko stare karaule moguće pronaći preživjelo granično kamenje s uklesanom 1920. godinom, a na stotinjak metara od prvih kuća i danas stoji granični kamen s uklesanim slovom "I" koje pokazuje da se radi o talijanskom dijelu pograničnog područja.
U malom ograđenom dvorištu stare karaule još su vidljive ukrasne staze uz koje su talijanski vojnici davno sadili cvijeće i ukrasne biljke. Dvije "kule" s puškarnicama postavljene su na sjeveroistočni i jugozapadni kraj dvorišta, a u unutrašnjosti objekta, premda je donekle devastiran, ima preostalih detalja iz prošlosti.
Sa zidova još nije otpala intenzivna plava boja, na dijelu unutrašnjeg prostora u kojemu je bio WC i sada se vide šesterokutne ("talijanske"!) pločice, a zidovi su "ukrašeni" brojnim urezanim imenima pastira iz okolnih mjesta.
Budući da je ipak riječ o vojnom objektu, nije iznenađujuće što je posadi na raspolaganju bila i unutrašnja gusterna s pitkom vodom. Dvadesetak metara izvan dvorišnog zida velika je sabirna gusterna s betoniranom površinom za skupljanje kišnice.
Na tom je području svojedobno postavljena "Turska gromila", a petstotinjak metara dalje bila je "Latinska gromila", čime su Mlečani i Turci obilježili međusobnu među, a ona "turska" je do danas preživjela samo kao toponim za cijelo granično područje na kojem (i) danas graniče Grad Zadar i Općina Poličnik.
Općinski načelnik Davor Lončar najavljuje kako će ispitati u kakvom je stanju potpuno zaboravljena zgrada stare karaule i bi li bilo moguće pronaći novac, pa je obnovom pretvoriti u turistički objekt s povijesnom pričom koji bi sigurno izazvao veliki interes jer je riječ o "robinzonskoj lokaciji" na samom ulazu u Zadar. Na sličan način se u Zadru već obnavljaju nekadašnji talijanski bunkeri, pa bi i stara karaula na "Turskoj gromili" mogla doživjeti sličnu revitalizaciju.
