StoryEditor
S mora i krajaRegionalne stranke

Što uopće može mobilizirati Dalmatince da svoj glas daju nekoj regionalnoj opciji? ‘Hajduk i Oliver jesu simboli Dalmacije, ali ne politički angažirani simboli. Problem su i nebulozne izborne jedinice‘

5. travnja 2022. - 11:01

Nakon dvadeset godina Hrvatska je ponovno dobila Dalmatinsku akciju. U Splitu je 17. veljače osnovana i u državnom registru političkih stranaka pod rednim brojem 391 zavedena regionalna stranka koja nosi isto ime kao i politička opcija koju je devedesetih predvodila Mira Ljubić Lorger.

I koja je sa scene nestala nakon što su proglašeni državnim neprijateljima broj 1, nakon što su im minirane stranačke prostorije u Splitu i nakon što se ekipa koja je osnivala prvu regionalnu stranku u Dalmaciji međusobno posvadila i – razišla.

Tomislav Matijašević danas je supredsjedatelj Dalmatinske akcije. Jedan je od onih koji se koncem devedesetih, kao mladić od 19 godina, učlanio u istoimenu stranku. Svjedočio je unutarnjim sukobima, a kasnije, u vrijeme SDP-ove Vlade 2003. godine, i gašenju Dalmatinske akcije. Sada zajedno s Ninom Avianijem predvodi novoosnovanu političku opciju. I za Spektar iznosi svoje viđenje razloga zašto Dalmatinska akcija devedesetih nije uspjela, a zašto smatra da danas ipak ima svoju šansu.

– Dalmatinska akcija nije uspjela zbog vremena u kojem je djelovala, vremena rata, korupcije i kriminala. Uza sve to proglašena je separatističkom strankom. Dodatni problem stvarala je Tuđmanova ne baš prevelika ljubav prema Dalmaciji i njegova strategija “Promjena autohtonog stanovništva u HDZ-ovo biračko tijelo” – ocjenjuje s ove vremenske distance Matijašević.

Tuđmanova vlast u Zagrebu “na nož” nije dočekala samo Dalmatinsku akciju. Iste optužbe o izdaji, separatizmu i autonomaštvu pratile su i IDS. No IDS je opstao, a Dalmatinska akcija nije.

image

Tomislav Matijašević: Dalmatinska akcija nije uspjela zbog vremena u kojem je djelovala, vremena rata, korupcije i kriminala. Dodatni problem stvarala je Tuđmanova ne baš prevelika ljubav prema Dalmaciji

Privatni Album

Zašto je IDS opstao

– Ta Tuđmanova strategija u Istri nije mogla uspjeti jer je Istra ostala jedinstvena kao povijesna regija, dok je tadašnji HDZ-ovski režim Dalmaciju isparcelirao na četiri županije. To je jedini razlog zašto je IDS opstao tako dugo kao regionalna stranka u Hrvatskoj – uvjeren je Matijašević. Uz to, napominje on, u Istri nije bilo rata, dok je Dalmacija do granica najvećih gradova bila praktički potučena, što je imalo izravne posljedice na sliku političkoga krvotoka tih dviju regija.

Danas su, ocjenjuje on, došla druga vremena, i projekt Dalmatinske akcije, prema njegovu dubokom uvjerenju, ima puno veću šansu da uspije.

– Više nema autokratskog režima, u prilog ide i nešto veća demokracija nego što je to bilo onda, te veća svijest prema regionalizmu i autonomiji, i konačno ono najvažnije, a to je da mlade zaista više ne zanima prošlost, nego adekvatna budućnost – kaže nam Matijašević. Što, spremno zaključuje, potvrđuje i odlazak pola milijuna mladih, školovanih ljudi iz Lijepe naše trbuhom za kruhom.

Ipak, iskustvo prvih trideset godina hrvatskog višestranačja uči nas da su regionalne stranke vrlo teško uspijevale na dulji rok opstati na domaćoj političkoj sceni. Pogotovo u Dalmaciji. Iako im je izborni zakon išao naruku. U Hrvatskoj, naime, izborni prag od pet posto vezan je uz izbornu jedinicu, pa regionalne stranke lakše brojem glasova mogu preskočiti tu granicu nego da je ona postavljena na čitavoj Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici. Unatoč tome, regionalcima je to rijetko polazilo za rukom.

– Hrvatska je dobrim dijelom politički i organizacijski dizajnirana da potiskuje regionalne identitete. U slučaju Dalmatinske akcije iz devedesetih taj je pritisak bio posebno snažan. Takve ideje su aktivno potiskivane – tvrdi u izjavi za Spektar sociolog sa zadarskog Sveučilišta dr. Sven Marcelić. On podsjeća da je Dalmacija, koja se prostire od Paga do Prevlake, devedesetih godina razdijeljena među četiri županije. Što je podjela koja se zadržala sve do danas.

image

Marcelić: Pitanje je što uopće može mobilizirati Dalmatince da nekoj regionalnoj opciji daju svoj glas. Hajduk i Oliver su simboli Dalmacije, ali to su elementi identiteta, a ne politički angažirani simboli

Luka Gerlanc/Cropix

Čovjek-stranka

– Uz to i gradovi se nastoje sami dodatno afirmirati. U Dalmaciji imamo tri sveučilišta, a svaka najava prebacivanja ingerencija na Split kod ostalih gradova izaziva velike otpore. Dalmacija je, za razliku od Istre ili Slavonije, prilično heterogena i fragmentirana. U Istri je i ruralni dio liberalniji, dok je u Dalmaciji on prilično tradicionalan. Zato u Dalmaciji i ne postoji neka veća mogućnost za političku mobilizaciju i takvi se politički programi ovdje teže “hvataju” – smatra Marcelić.

Pritom podsjeća na istraživanja hrvatske znanstvenice Vere Ehrlich iz tridesetih godina 20. stoljeća koje je pokazalo da su u Dalmaciji, u njezinu priobalnom dijelu, s jedne, i zaleđu, s druge strane, uspostavljeni potpuno različiti kulturni obrasci. U zaleđu je i tada postojao puno tradicionalniji vid života, a ti obrasci se provlače sve do danas.

Uz to, regija Dalmacija kao zasebno tijelo ne postoji od 1918. godine i pada Austro-Ugarske.

– Čak je i tada ideja autonomaštva bila vezana uz integraciju hrvatskih i talijanskih elemenata i artikulirana u prvom redu u gradovima, ali ne i u zaleđu Dalmacije, koje je bilo najsiromašnije i najnerazvijenije. To zapravo znači da dobar dio naroda u to doba uopće nije bio politički artikuliran da bi se danas mogao tradicionalno vezati uz tu opciju – upozorava naš sugovornik. On ističe i da Dalmacija danas ekonomski stoji bolje od, primjerice, Slavonije, koja osiromašuje i iseljava se. Pa je i otpor prema središnjoj vlasti kakav je postojao u vrijeme kada je u Slavoniji HDSSB bio važan faktor manji.

– Kada bi se donio novi zakon o izbornim jedinicama koji više ne bi cjepkao Dalmaciju na one nebulozne jedinice koje uključuju Liku do Trogira i Kaštela do Dubrovnika, nego bi Dalmacija bila jedna izborna jedinica, onda bi se vjerojatno pojavile opcije koje ciljaju konkretno na taj prostor. No pitanje je što uopće može mobilizirati Dalmatince da nekoj regionalnoj opciji daju svoj glas. Hajduk i Oliver su simboli Dalmacije, ali to su elementi identiteta, a ne politički angažirani simboli – zaključuje Marcelić.

No regionalizam do sada nije zaživio ne samo u Dalmaciji.

image

Milardović: Sve naše regije su specifične i svaka predstavlja poseban socio-kulturni povijesni identitet koji se mora uvažavati, kao i što stranke koje se pozivaju na taj identitet moraju poštovati ustavni okvir RH

Duje Klaric/Cropix

Osim IDS-a, koji opterećen aferama prolazi duboku upravljačku krizu, i dijelom Primorsko-goranskog saveza, koji je prisutan na riječkom području, ali nema utjecaja na državnu politiku, malo njih je uspijevalo u kontinuitetu uspješno zastupati ovu ideju. Radikalno desni Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje, doduše, čitavo je desetljeće dominirao politikom u Slavoniji, ali je – pupčanom vrpcom vezan uz lik i djelo samo jednog čovjeka, Branimira Glavaša – HDSSB na koncu pokleknuo kad i njegov spiritus movens. Njihov prostor na istoku zemlje ponovno je zauzeo HDZ. Dok jedan odvojak – onaj vukovarski – danas baštini Domovinski pokret i njegov predsjednik Ivan Penava.

Ostalih regionalnih opcija danas se rijetko tko i sjeća. Pojavile su se i nestale Dalmatinska autonomaška stranka Maslina, Hrvatska regionalna demokratska stranka, Zagorska demokratska stranka, Međimurska demokratska stranka, Zagrebačko-prigorska stranka, Ladonja, Istarska liberalna stranka, Demokratska stranka slavonske ravnice... Druge su se pripojile većim strankama: cjelokupno članstvo Autonomne regionalne stranke Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, otoka i Rijeke ARS svojedobno se učlanilo u HNS, nezavisna lista Loza pridružila se Mostu.

Prof. dr. Anđelko Milardović sredinom devedesetih objavio je dvije knjige koje su se izravno bavile ovom tematikom: “Regionalizam, autonomaštvo i federalizam u Europi” te “Regionalizam kao europski izazov”. On razloge za neuspjeh niza dosadašnjih autonomaških i regionalnih stranaka i strančica vidi u – povijesti.

– Kada se izvorno gleda ta politička ideja u odnosu na ideju nacionalne integracije, bila je na suprotnoj strani, i definitivno je poražena s pojavom Narodne stranke. Zbog toga povijesnog iskustva takve stranke u političkoj javnosti uvijek bivaju dočekane s rezervom i to definitivno ne ide u prilog tom političkom konceptu – ističe Milardović.

Hrvatska je, podsjeća on, ustrojena kao unitarna država s raspodjelom odnosa središnje vlasti preko županija.

– Hrvatska ima jedan tip fragmentiranog federalizma. Federalne jedinice ne postoje kao Slavonija, Dalmacija ili Istra, nego su one nadomještene županijskim ustrojem. To je bio odgovor na federalističke i na sve autonomaške zahtjeve – ocjenjuje ovaj politolog.

image

Dalmatinska akcija devedesetih je bila optuživana za separatizam

Ni lijevi ni desni

Takvi se zahtjevi u Europi, naglašava Milardović, pojavljuju u pravilu u državama s visokim stupnjem centralizacije koje su po svojoj ustavnoj formuli unitarne. U Francuskoj na taj centralizam odgovaraju korzikanski, pa dijelom i bretonski regionalistički pokret. U Španjolskoj su to regionalistički autonomni pokreti za Kataloniju i Baskiju.

– U Španjolskoj, prema ustavnoj formuli, te regije imaju visok stupanj autonomije u odnosu na središnju vlast u Madridu. One imaju svoj parlament i vladu, ali nisu zadovoljne i žele svoju državu. U Italiji, pak, postoje provincije koje imaju svoje statute i ipak nešto nižu autonomiju nego u Španjolskoj – pojašnjava Milardović.

Njemačka i Austrija imaju, s druge strane, federalno uređenje i u njima, naglašava naš sugovornik, nema regionalističkih pokreta koji bi tražili veća financijska sredstva i višu razinu odlučivanja u regijama u odnosu na središnju vlast.

– Čest je slučaj da se miješaju manjinski i regionalistički pokreti. Oni nisu ni lijevi ni desni. Lijevi su što se tiče organizacije vlasti, a konzervativniji kad je riječ o zaštiti identiteta regije. U tom smislu nastupio je i čelnik nove Dalmatinske akcije Nino Aviani, poručivši da oni primaju i lijeve i desne – podsjeća Milardović.

Regionalne stranke, prema njegovim riječima, nisu nikakva prepreka u demokratskim sustavima. Sve dok djeluju u okviru Ustava i ne narušavaju ga.

– Sve naše regije su specifične i svaka predstavlja poseban socio-kulturni povijesni identitet. Taj se identitet mora uvažavati, jednako kao i što stranke koje se pozivaju na taj identitet moraju poštovati ustavni okvir Republike Hrvatske. Ako, pak, žele mijenjati poredak stvari, onda se za to moraju politički izboriti. I postati dovoljno snažne da mijenjaju Ustav – zaključuje Milardović.

Do tada, Dalmacija će ostati bez svojeg parlamenta. A sve odluke i dalje će se donositi u Zagrebu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. rujan 2022 11:11