Pitali smo šibenske ugostitelje prije mjesec dana, krajem srpnja, kakva im je sezona, pa su nam odgovorili – kao EKG! Ide gori doli! Danas baš pomisliš kako ćeš se ubiti, nema nikog, a sutra se ubiješ od posla, sve puno i krcato! Pa onda prekosutra opet isto – nigdi nikog, i sve ovako i onako, jadno, metiljavo i nikako. Možda bi to negdje i finije rekli, ali mi smo u Šibeniku izravni i direktni – ‘Sezona je bila ka i ovo vrime! Lulava! I kako je lulavo počela, tako lulava i prolazi. Odnosno završava!‘ - veli nam Ana Cigić iz vege restorana ‘O Da‘ pokraj škole, odgovarajući nam na pitanje je li se što promijenilo u ovih mjesec dana – ‘Vrućine su nesnosne i dalje, nema kontinuiteta, svi smo već pomalo na rubu snaga i ne znam što bih vam pametno više rekla!‘ - veli nam bivša kolegica, novinarka, koji evo uspješno brodi ugostiteljskim vodama.
Bolji su jesenski gosti
Ima svoje stalne mušterije, koje vole vege spizu, ali što se sezone tiče ocjena za nju generalno stoji – ‘Sezona definitivno nije onakva kakva se očekivala. To će vam svi reći!‘ Ana dodaje i još jedno - ‘Nikad više vode iz špine nisam ulila i podilila nego ove godine. Gosti ako uzmu spizu, nemaju za piće, ako uzmu piće, nemaju za jelo.‘ - pravi nam inventuru sezone na izmaku koja će se teško pamtiti po dobrom. Znači, rezimiram ja, ispada da smo mi postali preskupi za one gosti koji su nam dosad dolazili, a oni kojima bi bili taman, gosti dubljeg džepa, još nas nisi otkrili?
- Pa, moglo bi tu biti nešto. Meni je recimo, prošle godine, deveti mjesec bio bolji od sedmog1 U rujnu dolaze gosti koji su imućniji, komodniji, nemaju djece, pa ne moraju misliti o početku školske godine. Ovi što imaju djecu razbježu se krajem kolovoza i početkom rujna kući, a ovi komodniji onda uživaju. Ne moraju misliti o svakom euru, opuste se. A i nama je lakše, i mi smo ugostitelji bolje volje, jer je malo ladnije, dan je kraći, kraće su smjene. Deveti je novi srpanj - složili smo se brzo s Anom. S čijom se ocjenom sezone, nakon mjesec dana, slažu i u potznatoj šibenskoj konobi Nostalgija, koju su od obitelji Ujević ove godine preuzela obitelj Krajnik iz Bjelovara, Adrijan i Stanko.
- Sezona je kako koji dan. Moram ipak reći kako je osmi mjesec, ova dva ili tri tjedna popravio cjelokupan dojam. Tih su dvadesetak dana zaista baš izgledali kao prava sezona. A onda zadnjih dana, opet po starom,. Ponedjeljak pun, ne možeš stati, a onda utorak – nigdje nikog. Ali, valja biti iskren pa reći da je to za ovu godinu kakva je bila, to još i normalno. Jer, u njoj se svašta izdogađalo! Rat Rusije i Ukrajine traje i dalje, kriza je slijedom toga u Njemačkoj, Europsko prvenstvo u nogometu, Olimpijada u Francuskoj, euro je došao, cijene su se izjednačile s Europom, i sve se to skupa moralo odraziti i na naš turizam. Svaki taj događaj, kako uzrok, ima i svoje posljedice - obrazlaže iskusni Stanko, glava familije i dugogodišnji ugostitelj koji se barem naizgled, ne uzrujava previše, jer zna da je ugostiteljstvo posao za one s dobrim živcima i na dugu stazu – maraton a ne sprint!‘
Ništa preko noći
- Turističko se tržište tek treba redefinirati, i ponovno posložiti. Nama je ovo nulta sezona u Šibeniku, pa je ne mžemo uspoređivati s lanjskom. Dogodine ćemo biti pametniji! U svakom slučaju, kada se radi obiteljski, kao mi, onda je lakše preživjeti. Manji su troškovi, a i svatko odradi svoj dio posla kako spada, jer je svjestan da egzistencija cijele obitelji o tome ovisi. Ako čovjek nije megaloman, i ako je svjestan da se ništa ne događa preko noći, nije problem!‘ - vele nam Krajnici. U svakom slučaju, sezona koja je počela kao EKG, završava kao – Bronhi - Ipak se lakše diše! Čak i doslovno!